Ples milijardi, prva je asocijacija na fudbal bar kod dvije trećine ljudi na planeti. I ne bez razloga. Navedimo najsvježiju ilustraciju: U 2024. fudbalski klubovi u cijelom svijetu potrošili su 8.59 milijardi dolara na međunarodne transfere, objavila je FIFA u svom Globalnom izvještaju.
Svaka najava novih i sve većih ulaganja u ovaj sport izazivala je “probadanja” kod njegovih vjernika. Potaknuto je ono strahom da će štektanje štamparskih mašina, iz koje izlazi traka novca meridijanske dužine, dovesti do gubitka sluha za navijačku masu i silu. Fudbal se ipak pokazao da zna plesati u zagrljaju sa novcem, bez ojsećaja gaženja po vrhovima kopačke. Sumnje su bile bezrazložne. Ali svaki njihov nagoveštaj donosi nespokoj. Najveći izazovi, u očima nekih kao tamni oblaci, valjaju se ovih nedelja ka stadionima.
Fudbal permanentnim i sve većim finansijskim izazovima plaća cijenu svoje supstance. Toliko je popularan i moćan da ga politekonomski interesi, te motivi globalne afirmacije i verifikacije iznimno bogatih pojedinaca, kompanija pa čak i država, jednostavno nisu mogli zaobići.
Ilon Mask, vlasnik između ostalog društvene mreže X, xAI, Tesle, Space X i još mnogo toga profitabilnog, posjedovao je, prije ulaska u tim Donalda Trampa, imovinu vrijednu 480 milijardi dolara, a ona će se, inauguracijom novog/starog predsjednika SAD, pretpostavljam svakodnevno uvećavati. E, sad, taj zvanično najbogatiji čovjek na svijetu, prema riječima njegovog oca, želi kupiti Liverpul. Engleski mediji su plasirali informaciju da je riječ o sumi od 7,3 milijarde eura. Maskov kabinet je istina sve to demantovao, ali kod mnogih je ta priča živa jer veliki broj istraživača i analitičara smatra da Mask neće propustiti priliku da kroz fudbal poveća svoju moć i uticaj u Ujednjenom Kraljevstvu.
Još jedna informacija zaslužuje ulazak u kontekst moguće fudbalske realnosti. Suadijska Arabija planira da doprinos sporta u ne-naftnom BDP iznosi 22 milijarde dolara. Njena državna naftna kompanija Saudi Aramko bilježi vrijednost od 2.430 milijardi dolara.
Fudbal, odnosno ljudi koji ga vode, pokazivali su moć anticipacije poteza koji dolaze iz sfere visokog biznisa. Sad će morati da se suoče sa raznoraznim zahtjevima investitora u fudbal. Recimo, novi koncept UEFA Lige šampiona, sa grupnom fazom od 36 klubova, pokazao se kao dobar proizvod. Održana je atraktivnost takmičenja do poslednjeg kola, klubovi iz srednjeg fudbalskog staleža mogli su da se ogledaju sa gigantima, predstave se pod visokim svjetlom u evropskom izlogu, za njihove prohtjeve lijepo zarade i steknu dragocjeno iskustvo. Odziv navijača utakmicama pokazao je da je ovaj “odgovor” Ligi superbogatih već na premijeri ispunio svrhu pokretanja.
Međutim, projekat je oročen samo na još dva izdanja. Kako odgovoriti ako se tada, kao zainteresovani partneri sa ponudom koja se ne može odbiti, pojave Ilon Mask, Aramko ili neko sličan sa svojim pravilima poslovne igre? Nije isključeno da bi neki vlasnici klubova pristali na franšiza-model, koji bi u evropskim okvirima i kolokvijalnoj obradi mogao da se sažme u: “Cirkus Kolorado, danas u vašem gradu…”
Da li će navijači biti spremni na to? Neće. Ovdje se, dok magija utakmice treperi, ne gutaju burgeri, nego fudbal!
