Piše: Aida Hadžić i Dragana Rauš
“Pripremate li se?”
To je vjerovatno najčešće pitanje koje dobijem(o) otkako je objavljeno da ćemo sredinom juna predstavljati Bosnu i Hercegovinu na Young Lions takmičenju u sklopu Kanskog festivala kreativnosti.
Svaki put zastanem prije nego odgovorim. Ne zato što ne znam šta da kažem, već zato što odgovor nije baš jednostavan.
Šta zapravo znači pripremati se za kreativno takmičenje ovog ranga?
Na prvu djeluje kao jednostavno pitanje. I jeste. Ali pokazuje i koliko je nepoznanica vezano za to kako kreativni proces zapravo izgleda. Jer ovdje ne postoji standardna priprema. Ne postoji priručnik ni savršena formula.
Ovo takmičenje je sprint. Ali sprint za koji ti treba maratonska spremnost. I nema tog treninga u sedmici ili dvije prije trke koji te može izgraditi ako već ranije nisi radila na kondiciji: kroz stvarne projekte, brifove, i stalno traženje ideja koje rade.
Nemojte me pogrešno shvatiti – to ne znači da posljednje sedmice treba presjediti na klupi. Naprotiv.
Ovogodišnja ekipa Kanskog festivala se pobrinula da u završnici treniramo s najboljima. S mentorima, govornicima, višestruko nagrađivanim liderima industrije. Ljudima koji znaju prepoznati lavovsku ideju/kampanju.
I bilo bi šteta te njihove lekcije zadržati za sebe.
Evergreen savjeti Tom Beckmana, predsjednika PR žirija
Tom Beckman je globalni kreativni direktor u agenciji Weber Shandwick, koja je pod njegovim vodstvom više puta proglašena najkreativnijom PR mrežom na svijetu. Prije toga vodio je kreativni tim u švedskoj agenciji Prime, gdje je agenciju doveo na sam vrh Cannes Lions ljestvice. Dobitnik je gotovo svih važnijih nagrada u industriji, uključujući Grand Prix u Cannesu, ali i brojnih ličnih priznanja. Danas predaje na vodećim školama marketinga i biznisa širom svijeta, a ranije je (bez previše uspjeha) pokušao biti izdavač, dizajner nakita i novinar.
Pa evo šta smo zapisale iz njegove sesije.
1. Pravi ideje za džunglu, ne za zoološki vrt
Lavovska ideja mora imati vlastiti život. Mora moći preživjeti i u najnepredvidivijim uslovima, bez medijskog zakupa, ili boostova. Ako ti ideja treba stalnu podršku da bi bila živa, možda nije ni vrijedna spašavanja.
Najbolje ideje se šire same. Ljudi ih prepoznaju, pričaju o njima, reaguju, dijele ih dalje. Zato pri svakoj evaluaciji pitaj: može li ovo opstati bez mene?
Ako je odgovor da onda si vjerovatno na tragu lavovske ideje. A Tom dodaje da je ovo najvažniji kriterij pri evaluaciji kampanja u “earned media” kategoriji.
2. Kontekst > koncept
Možeš imati najljepšu ideju na svijetu. Kreativnu, pametnu, lijepo zapakovanu. Ali ako nije u skladu s vremenom u kojem nastaje, neće se čuti.
Danas publika očekuje relevantnost. Povezanost s realnošću. Zato je važno da znaš šta se događa u društvu, politici, tehnologiji, kulturi… i da tvoje ideje rezonuju s tim.
Kao što se novinari pitaju “Zašto o ovome treba pisati baš sada?”, tako i mi moramo znati zašto bi publika baš danas trebala da osjeti našu ideju.
3. Uključi sve stakeholdere
Danas nijedna dobra ideja ne funkcioniše u vakuumu. Sve je povezano: biznis s politikom, nauka s javnim zdravljem, tehnologija s etikom, prehrana s ekonomijom, itd.
Zato više ne razmišljamo samo o ciljnoj skupini, već i o svima koji mogu biti dodirnuti ili uključeni: zaposlenici, zajednica, donosioci odluka, partneri, akademska javnost, aktivisti…
Kampanja koja mijenja nešto mora biti svjesna svih koje dodiruje, jer samo tada može zaista napraviti razliku.
4. Ne traži samo veliku ideju. Traži cijelu ideju.
Kreativna industrija često slavi “velike ideje” – one koje već na prvu zvuče wow. Ali iza svakog uspjeha stoji i pitanje: šta sve još ova ideja može da postane?
Može li živjeti u digitalnom i fizičkom svijetu? Može li imati aktivaciju, partnerstva, edukativnu dimenziju, društveni uticaj? Može li prerasti u jedan pokret?
Ako ideja ne može da raste, možda i nije tako wow kako na prvu izgleda.
5. Kreativnost je zapravo pobuna
Mnogo je definicija kreativnosti, a Tom izdvaja ovu kao njegovu najdražu: “Creativity is rebellion.”
Kreativnost nije dekoracija. Nije dodavanje boje kampanji. Kreativnost je alat za pomjeranje granica. Za preispitivanje sistema. Za otvaranje tema o kojima se ne priča. Za uzdrmavanje onih koji su predugo bili komotni.
Najbolje ideje su često i najneprijatnije na početku, jer donose nelagodu koja pokreće. Ako tvoja ideja nikome ne ide na živce, možda ne ide ni dovoljno daleko. Jer, kako kaže Tom, ako želiš pažnju, moraš stvoriti tenziju.
6. Strast > tehnika
Martha Graham je rekla: „Great dancers are not great because of their technique. They are great because of their passion.“ Tom kaže da isto važi za kreativce.
Možeš znati sve alate. Poznavati sve trendove. Pratiti sve kampanje. Ali ako ti nije stalo, publika će to osjetiti.
U svijetu u kojem svi znaju „kako“, ono što pravi razliku je „zašto“.
Strast je ono što daje dubinu, što se ne može lažirati. Ako ne vjeruješ u ono što radiš, teško da će iko drugi.
7. Suština marketinga je obostrana korist
Ljudi ne vole marketing. Osim ako dobiju nešto zauzvrat. Zato svaka ideja mora imati vrijednost i za brend i za ljude.
Kao primjer, Tom je podijelio priču o stablu jabuke. Počeo je s pitanjem: Šta je glavni cilj svake jabuke? Nastavio s odgovorom: Da napravi druge jabuke. Kako? Tako što sjeme stavlja u ukusni plod. U jabuku. Da bi je ljudi i ptice pojeli i odnijeli sjeme dalje, pa tako negdje drugo posadili novo stablo. To je princip obostrane koristi i temelj najboljeg marketinga, kao i cijelog svijeta.
Bonus: Uči od boljih i ne boj se osjetiti se loše
U kreativnoj industriji se često bojimo priznati da neko to radi bolje od nas. Ali upravo je taj osjećaj kad vidiš kampanju koja te izbaci iz cipela ono što te gura naprijed. Zato je važno gledati primjere, analizirati radove, razbiti iluziju da si „gotov proizvod“.
Tom kaže da svi kreativci trebaju posjetiti Kanske lavove da bi se osjećali loše. Jer je vidjeti šta je sve moguće najbolji način da shvatimo koliko bolje možemo raditi.
Baš kao što muzičari stalno slušaju muziku, a pisci stalno čitaju, tako i kreativci moraju stalno gledati kampanje. Ne da bi kopirali. Nego da bi sebi rekli: “ja ovo mogu bolje.” I da bi, korak po korak, i sami stvarali nešto što inspiriše druge.
I tako… Pripreme su gotove, a prava džungla tek dolazi u nastavku ove sedmice. Džungla u kojoj ne pomaže mapa, nego instinkt, osjećaj i volja da preispituješ svaku ideju dok ne klikne. Preostaje nam da vidimo kako se snalazimo u takvim uvjetima.
