Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Jelena Fiškuš, kreativna direktorica Studio Sonda
Autor fotografija: Sean Poropat
Neuki smo, i nije nas sram priznati. Neki dan nam je Drago Orlić pokušavao objasniti gdje su crkvica svetog Eleuterija i stari Ribarski trg u Poreču, gradu u kojemu živimo gotovo cijeli život. Pričajući nam općepoznatu legendu o povijesti grada, vidjelo mu se na licu da ne zna jesu li naši zbunjeni pogledi šala ili istina i kako istovremeno proklinje obrazovni ustav i strepi za svoju unučad. Zato smo došli k Vama Drago, nepresušnom vrelu znanja o Istri. Prije samo dvije godine iz HURA-e su nas zvali i pitali imamo li što prijaviti ze Effie, a mi smo pitali šta je to točno. Nedavno smo snimali svoj prvi TVC i klijent je pričao o važnosti PPMa, a mi smo se pravili da znamo što to znači i kimali glavom, a zatim googlali.
Iz tog razloga, koristimo svaku priliku da nešto naučimo. Ove godine potrefilo se da prisustvujemo trima sjajnim festivalima u svega tri mjeseca, na tri različita dijela svijeta. Nema veće sreće. Na Ekremovo inzistiranje, a tko god ga je upoznao zna koliko ga je nemoguće odbiti, evo presjeka doživljenog.
OŽUJAK
Iceland Design March. Zapikirali smo ga prije još nekih osam godina, kada smo vidjeli ovaj spot o Islandu:
Nadam se da isto doživi i netko kada vidi HTZ-ov spot o Hrvatskoj.
Uglavnom, DesignMarch je najvažnije dizajnersko događanje na Islandu, isprepliće sve vidove dizajna, arhitekturu, modu… Odvija se idealno u trećem mjesecu, kada prestaju zime radi kojih je Anthony Bourdain (RIP) snimio svoj najdosadniji putopis, priroda se lagano budi, a da još nisu počele sezonske turističke gužve, i što je nabitnije – u posljednjem mjesecu prije ljeta, u kojemu se može vidjeti Aurora Borealis. Plus, ove godine Design March slavi 10. rođendan. Dolazite slaviti s nama? Ne pitajte dvaput, evo nas!
Islanđani su nas malo podsjetili na nas u Sondi. Ne da je naš dizajn tako dobar kao njihov, nego su jednostavno i oni odvojeni od svega pa se moraju snalaziti na svakojake načine i iz toga nastaje neki specifičan stil. U njihovom slučaju to je puno izraženije, dakako, jer dok smo mi poluizolirani u provinciji europskog poluotoka, oni su baš doslovno izolirani na otoku s malo više od 300 000 stanovnika i Grenlandom kao najbližim kopnom. Do prvih većih susjeda, Škota, valja potegnuti kojih 800 km. Sve je nekako iskreno i jednostavno, nastalo iz potrebe za hranom i toplinom, skromno i bez pretjerivanja, s puno poštovanja prema prirodi i procesima iskorištavanja rabljenog. Veliki broj njihovih kuća otprilike je veličine garaže imućnijeg Hrvata. Ovako, izvana gledano, čini se da im je baš dobro i šta će im uopće ostatak svijeta, a opet, osjeća se ta neka čežnja za pripadnošću cjelini. U hrpi šarolikih limenih kućica koje podsjećaju na kućice kakvih Disney-evih junaka, ipak se izdvaja jedna građevina: Harpa Concert Hall. O, kakvo maestralno zdanje islandsko-danskog umjetnika Olafura Eliassona opsjednutog igrom svjetla, vjetra, vremena, otvoreno prije svega sedam godina! Ukras grada koji se mijenja konstantno, sa svakom promjenom položaja sunca i njegovim zakrivanjem. Upravo u tom objektu održavala su se predavanja Design talks, što je i dar i prokletstvo. Istodobno želiš slušati, ali i razgledavati svaki kutak građevine, jer u 12:37 i 12: 45, to jednostavno više nije ista zgrada. Razgovore o dizajnu otvara premijer. Premijer je ustvari premijerka. Žena. Mlada. Razumije koliko je dizajn važan i koliko daje fokus na potencijal stvari koje nas okružuju. Na otvorenju kaže da, kada bi se ljudi koji vode države fokusirali na način koji dizajneri pristupaju zadacima, svijet bio bio bolje mjesto i zaključuje da možda jednostavno treba više dizajnera u politici. Kasnije čitam da Katrín Jakobsdóttir ima troje djece i da u svojoj državi ima status političara kojem se najviše vjeruje. A kako si ti, premijeru naš?
Još je jedna stvar koju cijenimo u Reykjaviku. U publici sjede 2-3 majke s malim, tek rođenim bebama. Bebe spavaju, a mame se educiraju. Kada beba postane nemirna, majka ju, posve prirodno, podoji i vraća se svom predavanju. Tako se stvaraju djeca budućnosti.
Govornici su, očekivano, inspirativni i uglavnom sva predavanja konkretno dokazuju moć koju dizajn i kreativnost imaju u stvaranju bolje budućnosti: od Paula Benetta, kreativnog direktora tvrtke IDEO koji kreativnost koristi kao borbu protiv radikalizma i za pomoć ugroženijim skupinama, preko solarne dizajnerice Marjan Von Aubel koja je predstavila prozor-punjač mobitela, zatim kreativnog dua Anton i Irene koji su predstavili projekt onesharedhouse.com, ideju o dijeljenju prostora i dobara koja je sve više nužnost u budućnosti, a zapravo nije ni tako nepoznata u prošlosti obzirom da je i sama Irene odrasla u jednom takvom prostoru: feminističkom eksperimentu Amsterdama nazvanom Aleksandra Kollontai. Sve u svemu puno razumijevanja i predviđanja budućnosti te njezine integracije u današnjicu. I za kraj trešnjica na tortu, malo egzibicionizma šašave dizajnerice odjeće od papira Bee Szenfeld i genijalan Henrik Vibskov.
Osim zanimljivih predavanja, Design March poseban je i radi toga što u čitavom gradu, kroz četiri dana, broji svu silu malih događanja, integracija sa dizajn shopovima, mini izložbi, projekcija, modnih revija, degustacija. Sve te to tjera da se krećeš kroz arhitekturu i pejzaže drugačije od svega do tada viđenog i samostalno istražuješ, organiziraš prostor i vrijeme i pritom beskrajno uživaš pomalo naelektriziran stresom izazvanog pomišlju da nema šanse da sve stigneš vidjeti. I još, usput, sretneš Bjork na cesti.
Osobno mi je najdraža bila izložba Food Design koja je nastala u suradnji Matis-a, islandskog instituta za R&D na područjima prehrambene industrije i biotehnologije, i odjela dizajna na Islandskoj Akademiji umjetnosti. Na meniju su bila ukusna istraživanja, inovacije i novosti iz svijeta hrane, a misija pokazati kako dizajn može promijeniti shvaćanje i načine uživanja hrane. Puno je to veći projekt od same izložbe na Design Marchu koji traje već godinama, a ima za cilj spojiti znanost, poljoprivredu i dizajn, uvijek uzimajući u obzir postavke od kojih Islanđani polaze: poštovanje prema prirodi, održivost, iskorištavanje rabljenog. Studenti dizajna surađuju s Institutom, farmerima i studentima znanosti, iz čega nastaju konkretni proizvodi poput islandskog krekera s proteinima sirutke i islandskim lišajem – Islandus Kex, karamela od rabarbare – Rabarbia, majoneze od algi, Be Juicy praha za razrjeđivanje (nešto kao Cedevita, samo što je njihova organska i od zelenih jabuka, kelja i mente), ili primjerice proizvoda Ugly (nešto kao naša Vegeta, ali ekološka, organska, definitivno manje žuta.)
Sretan ti rođendan beskrajno šarmatni Iceland dizan weeku, zaslužuješ još puno ovakvih obljetnica i puno posjećenosti, ali s mjerom – nedaj se kontaminirati, in the name of the Old Gods and the New. Zaključili smo na odlasku da Iceland ima nevjerojatan smisao za dizajn ali ni jedan dizajner svijeta nikada neće nadmašiti dizajn koji je na tom otoku izvela priroda.
