Piše: Danijel Koletić, CEO Apriori World
Svjedoci smo svakodnevne transformacije izvora informacija koje se neprestano plasiraju kroz različite medijske platforme. Je li klasični PR nestao zbog izdavačke krize, pa su vlasnici, urednici i direktori medijskih kuća jednostavno odlučili naplaćivati gotovo svaku vijest? Jesu li ostavili prostora samo za one ekskluzivne, krizne priče poput ubojstava, krađa, elementarnih nepogoda, bijede i siromaštva?
Kada bi analizirali medijski sadržaj, osim onih ciljanih i specijaliziranih magazina, vidjeli bismo da se u medijskom prostoru dnevnih tiskanih medija ne mogu pronaći one inspirativne i dobre priče, a ako one i postoje, smještene su negdje da ih se gotovo ne zamjećuje. Postoje iznimke, ali one su rijetke.
Jesu li izdavačke kuće zamijenile PR agencije, pa uz oglasni prostor prodaju pakete promo članaka, intervjue i priče koje bi trebale zaštititi tvrtku i njezine brendove? Ili, jednostavno, tvrtke u velikom opsegu kupovanja oglasnog prostora, kupuju ujedno i svoj PR? Je li se PR sakrio u digitalnom prostoru? Može li snaga riječi, fotografija i videa zainteresirati čitatelje, slušatelje i gledatelje na novim medijskim platformama i da li oni imaju snagu utjecaja i percepcije? Sve to ovisit će o spremnosti ulaganja u promociju i oglašavanje.
Stvaraju li vlasnici digitalnih giganta i platformi, osim dobrih priča i mjesta za dobru promociju, i novu sektu koja jednostavno stvara novi svjetski poredak? Možda vam ovo zvuči pomalo čudno, ali postavlja se jedno pitanje: da li će i kada vlasnici plasirati poruke putem društvenih mreža da bi podržali određenu globalnu struju ili još samo promatraju?
PR svakako postoji, no on se transformira. Samo je pitanje da li je on u funkciji informacije ili manipulacije, uvjeravanja ili prodaje? PR industrija neprestano se mijenja. Pomalo se zaboravilo na komunikaciju i društvenu odgovornost, ali budući da se sve vrti u krug, možda će PR u medijima ponovo pronaći prostor i za one dobre priče, bez plaćanja. Ili je to iza nas- pokazat će vrijeme.
