Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Danas sanjari Jovan Stojanović, direktor agencije Direct Media Beograd
Moj najdraži san iz djetinjestva?
Sada kada razmišljam o tome, čini mi se da sam kao klinac sanjao mnogo češće i da sa godinama to nekako splašnjava. Ili su mi samo ti snovi onda bili važniji i upečatljiviji, pa ih se bolje sećam.
U nekom periodu života mi je košarka bila vrlo značajna i tada sam, kao i većina nas, sanjao da dajem odlučujući koš u poslednjim trenucima beskrajno važne utakmice. Na žalost, to se nije desilo baš tada kado sam to sanjao. Ali, apsurdno zvuči da sam pre par meseci na jednom humanitarnom turniru, igrajući baš za Direct Mediju, u bukvalno poslednjoj sekundi pogodio trojku preko ruke zbog koje smo pobedili. I verujte mi da smo svi skakali i radovali se kao da imamo 15 godina.
Sanjario sam da napišem roman koji neverovatno liči na Gospodara prstenova, a da tada još uvek nisam znao da taj roman postoji. Pre Tolkina sam čitao serijal Hronike Šanare, a bio sam verovatno najveći fan izvornog serijala Ratovi Zvezda. I onda sam ja osmislio neku mešavinu te dve priče, koja je, eto, na kraju neverovatno ličila na nešto sto sam tek kasnije pročitao. I pitao sam se kako je moguće da se neko toga setio pre mene. A u stvari, verovatno su Teri Bruks i Džordž Lukas svoje priče delimično ukrali od Tolkina…
O čemu sam sanjao kada sam ulazio u svijet marketinga?
Pošto sam tada još uvek bio svež diplomac, često sam sanjao da me zovu sa fakulteta i da mi saopštavaju da postoje još neki ispiti koje treba da položim, a koje nisam, valjda nekom administrativnom greškom. To, i da u srednjoj školi nemam ocenu, ne znam zašto bas iz Istorije, sanjam i dan danas, samo ne više tako često.
Kada sam počinjao, logično sam sanjario da je ovo posao koji će mi možda omogućiti da sebi priuštim neke stvari koje su muškarcu u tim godinama važne – bolji automobil, motor… Zatim su, vrlo brzo, ti snovi postali finansijski malo zahtevniji, ali već posle kratkog vremena snovi jednostavno prestanu da budu materijalni i postaju mnogo više okrenuti nekim drugim stvarima. Verovatno čovek s godinama postaje svestan stvari koje su zaista vredne, a onda i snovi krenu tim pravcem. Počneš da sanjariš o tome šta možeš uraditi da način na koji se nečime baviš podigneš za lestvicu ili dve na gore.
Koji me je san doveo do ovoga gdje sam danas?
Možda i previše često pominjem da sam po struci inženjer. I kao takav, poprilično sam veliki perfekcionista, to tražim od saradnika i bliskih ljudi, ali pre svih i više od bilo koga drugog, to tražim od sebe. Verovatno me je upravo san da sve moram uraditi savršeno ili bolje od drugih vukao napred.
Većinu snova koje sam sanjao zajedno sa svojim kolegama, a koje smo pretvorili u poslovne ciljeve smo vremenom zajedno ostvarivali. I nekako su ti ciljevi uvek bili kombinacija racionalnih i promišljenih planova razvoja, ali i nečega što u tom trenutku izgleda kao neostvarivi polusan.
O čemu sanjam danas?
Sanjam da sam rasterećeniji, da imam manje obaveza i odluka u čijem donošenju moram da učestvujem ili da ih sam donesem. Ali, sa druge strane znam da bih, ako bi zaista bilo tako, opet sanjao o dinamici i tempu koje sadašnji posao traži i bez kojih ne bih mogao da funkcionišem. Prokleto, ali je tako.
Sanjam da moje dve ćerke budu pametnije, lepše, talentovanije, uspešnije i bolje kao osobe nego što smo to moja supruga i ja. Obezbedili smo im kvalitetan genetski materijal, pa je ostalo da radimo zajedno samo još na poslednje dve stvari.
Sanjam da Direct Media, kompanija, u kojoj imam sreću da radim zadnjih 17 godina, bude i dalje nešto što druge kompanije sanjaju da postanu. Sanjao sam da budemo ti koji će prenositi svoje znanje i iskustvo i biti oni koje u industriji prepoznaju kao nekoga ko je ostvario svoje snove.
Sanjali smo zajedno da napravimo Akademiju na kojoj ćemo nastaviti da sanjamo zajedno. I zato je motiv ovogodišnje Direct Media Akedemije – I Have a Dream!
Meni je pripala ta privilegija da kroz ovu kolumnu između ostalog i otkijem da je zapravo serijal kolumni I have a dream deo poruke koju kroz ovogodišnju Direct Media Akademiju želimo da pošaljemo, a to je da marketinška struka ne sme da prestane da sanja. Ovim se zahvaljujem kolegama iz celog regiona koji odgovaraju na pitanja u serijalu Media Marketinga, kao i Vašem portalu, jer ste prepoznali ideju od starta i velika ste nam podrška u njenom sprovodjenju.
Sanjam li više tokom dana, ili tokom noći?
Najviše sanjarim ujutru i najviše dobrih ideja mi uvek padne na pamet upravo tada. Ne znam, valjda sam tada još uvek izmedju sna i jave, pa rade i racionalni, ali i onaj sanjalački deo mene koji moja praktična strana podsvesno guši. To je izgleda dobra kombinacija.
Noću, vrlo često u snu dodjem do rešenja problema koji me danju muče. Ovo je prava istina, probudim se i samo mi odjednom sve bude jasno. Vremenom sam naučio da u tim situacijama zapišem ili snimim u telefon šta sam to “genijalno” sanjao. Ranije se desi da se probudim ujutru, znam da sam imao nešto genijalno u glavi, ali samo rešenje zaboravim.
Postoje li snovi od kojih sam odustao?
Uglavnom sam odustao od svih snova o materijalnim stvarima. Možda još sanjam o pučini i brodu, ali više kao o načinu da se izmestim iz svakodnevne ludnice.
Shvatio sam da većina profesionalnih snova uspeva ako uključim i inženjerski deo sebe u njihovo uobličavanje i kasnije sprovodjenje. Godinama naučis da čak i sanjaš kontrolisano – sanjaš važnije, a ostvarivije stvari.
I neprestano čekam da mi se pojavi još jedan veliki izazov. Ipak imam još toliko mnogo energije pa bih pokušao da odsanjam makar još jedan pravi, zvezdani san.