This article is also available in: English
Sanjari: Jelena Fiškuš, kreativna direktorica, Studio Sonda, Vižinada (Istra)
Najdraži san iz djetinjestva?
Da imam koalu.
O čemu ste sanjali kada ste ulazili u svijet marketinga?
Osjećali smo da imamo dar, poziv koji možemo koristiti da poboljšavamo društvo i počeli smo se baviti prvenstveno dizajnom i komunikacijama. Naši najbolji radovi u početku su bili većinom upućeni manjim specifičnim skupinama ili kulturnjacima. U svijet oglašavanja ušli smo polako, jer nas je zanimao taj fenomen – kako princip rada na koji smo navikli, prenijeti na šire mase ljudi, htjeli smo naći načina kako da još intenzivnije komuniciramo, sa još širim društvom. Sada, međutim, još uvijek nisam sigurna koliko duboko želimo tu i ostati. Budgete za oglašavanje imaju veliki brendovi, znači oni imaju medijski prostor, oni imaju moć, a znamo da s velikom moći dolazi i velika odgovornost. Ponekad se ipak shvaća prelako. Nerijetko dominira samo i isključivo financijska isplativost i inzistiranje na standardnim, konformističkim rješenjima. Zato treba nevjerojatno puno, često i uzalud potrošene energije da bi se objasnilo. Dokle god smo u tom svijetu, vjerovat ćemo, ili ako hoćete, sanjati, da je moguće, a danas i važnije no ikada, ostvariti zadane financijske ciljeve brandova, a pri tom ne nužno povlađivati konformizmu. Već stvarati rješenja koja imaju respekta prema korisniku i mogu ga nečemu naučiti. Neovisno o tome radi li se o komunikaciji, proizvodu, usluzi, oglašavanju…
Koji me je san doveo do ovoga gdje sam danas?
Nisam nikada imala neki veliki san kojemu sam sve podredila. Ja hodam kroz život, a snovi pronalaze mene. Na primjer, svima nam se desilo da idemo neobavezno ulicom i u izlogu ugledamo nešto što nam je baš trebalo, a da to nismo ni tražili. Eto, tako se meni dešavaju snovi. Oni se pojave, a ja ih prepoznajem i živim.
Da li je Kreativni centar u Vižinadi prvo bio san?
Snovi koji nas pronalaze nadograđuju se jedan na drugi, logično proizilaze jedan iz drugog, tako i naš kreativni centar u Vižinadi. On je posve logičan san koji se nastavlja na sve ono prethodno što se dogodilo i koji je opet došao jer je alternativa stagnacija, dakle ona nije opcija.
O čemu sanjam danas?
O tome da od Vižinade napravimo mjesto u koje će rado dolaziti svi koji se osjećaju kreativcima u bilo kojem pogledu, raditi s nama, podučavati, ili jednostavno uživati u inspirativnom okruženju Istre. I sanjam da se u poslovnom okruženju ne moram uvijek duplo dokazivati od svog super šarmatnog muškog partnera u Sondi.
Sanjam li više tokom dana, ili tokom noći?
Uglavnom kasno liježem, rano se budim, pa sve manje stignem sanjati noću. Zato moram nadoknađivati danju. A jako mi je lijepo jednom to uobličila etnologinja Ivona Orlić. Rekla je: Ti otkidaš od sna kako bi mogla realizirati snove. Kakav divan paradoks.
Postoje li snovi od kojih sam odustala?
Ne mogu se sjetiti. Srećom.
