Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Metuzalem je biblijski lik za kojeg u Svetoj knjizi piše da je živio 969 godina. Danas je sinonim za sve stare ljude na svijetu. Ne dao mi Bog da doživim ni 10 odsto njegovih godina, ali se mogu svrstati u starce (66). Pogotovo kako u zadnje vrijeme čitam i slušam da se ljudi iz advertisinga mlađi od mene 15 i više godina svrstavaju u veterane, odnosno sebe nazivaju pionirima struke u regionu. Ako su oni veterani, onda sam ja metuzalem.
Od danas ćete svakog radnog dana čitati (koga to bude zanimalo) Dnevnik jednog metuzalema. Pokušat ću da vam dočaram šta i koliko moji saradnici Amir, Adnan, Gina i ja radimo tokom dana.
Iz tog mog pisanja sumnjam da ćete nešto naučiti jer da sam ja, za ovih 46 godina koliko radim u oglašavanju, išta naučio, ne bih danas u ovim godinama radio 12 sati dnevno, ne bih pravio portal već bih se bavio nekim pametnijim i unosnijim poslom. Možda dobijete neku informaciju više, možda vam uspijem približiti stanje na regionalnoj advertising sceni na jedan drugačiji način od svakodnevnog pukog prenošenja vijesti. Ali da ćete nešto naučiti, teško. Možda jedino to kako ne treba raditi. Ali džaba, ja uživam u tome što radim i koliko radim i kada ne bih to radio, uvenuo bih kao biljka.
Još uvijek sam pod utiskom Dana komunikacija koji su prošlog vikenda održani u Rovinju. Savršena organizacija, rekordna posjeta, sjajni predavači, dodjele nagrada kao na najvećim svjetskim festivalima. I, ono što je najvažnije, odlični radovi koji su osvojili Effie, Mixx i X nagrade. BBDO zasluženo Agencija godine, Žuja je zakon.
Tri stvari koje su mi najviše ostale u sjećanju.
Bio sam domaćin Marjanu Novaku na ručku u hotelu Monte Mulini koji je trajao četiri sata i na kojem smo popili četiri boce vina – dvije Istarske malvazije i dva Terrana. Boca vina na sat, odlično prolazno vrijeme. O čemu smo razgovarali? Možda to saznate uskoro kada obznanimo naše strateško partnerstvo, ako sve dogovorimo kako treba. Možda uskoro odjekne vijest kao bomba, a možda ne. I mi (Media Marketing) i oni (Marketing magazin) imamo dio slike kako nam izgleda regionalna advertising scena. Naša slika je malo veća, ali nam trebaju i njihove puzle da bismo sve složili. Isto kao što je bilo i sa utakmicom Liverpul-Borusija. Marjan u neko doba za ručkom reče kako je noć ranije rano zaspao. Kada je Borusija povela protiv ‘njegovog’ Liverpula 1:3, Marjan je sav razočaran ugasio TV i zaspao. Ja sam baš nekako u to vrijeme stigao u Rovinj, čim sam ušao u sobu upalio sam TV i kada sam vidio da Borusija vodi 1:3 bio sam razočaran. I ja navijam za Liverpul. Samo sam ja veći optimista od Marjana. Nastavio sam gledati utakmicu i dočekao Lovrenov gol kojim je Liverpul, u drugoj minuti sudijske nadoknade, pobijedio sa 4:3. „E moj Marjane, šta si propustio.“ „Šta,“ upitao je? „Pa Liverpul pobijedio sa 4:3, utakmica je bila fantastična.“ Nije mogao da vjeruje, mislio je da ga zezam i tek kada je na internetu provjerio rezultat odahnuo je. Ja nisam gledao do 1:3, Marjan nije gledao od 1:3 do 4:3. To je ta slika koju trebamo sastaviti.
Drugog dana sam ručao sa Dunjom Ivanom Ballon, direktoricom HURA-e. Razgovarali smo nakon dužeg vremena jer je Dunja bila na porodiljnom odsustvu. Tema – BalCannes. Postavili smo dosta visoke ciljeve i dogovorili se da što prije krenemo u akciju. Ja volim BalCannes ne samo zato što sam sukreator ideje da se pokrene revija kreativnosti u regionalnom oglašavanju, već zbog toga što sam uvjeren da je taj projekat potreban industriji. Da li sa ovakvim konceptom koji smo provodili prethodnih godina? Sumnjam, mislim da je revija bez nagrada preživjela i da tu nešto treba mijenjati. Ništa nije izvjesno osim promjena pa ne vidim zašto se i BalCannes ne bi mijenjao i to, možda, već ove godine. Bilo kako bilo, počnite već sad razmišljati o radovima koje možete prijaviti kako vas ljeto ne bi zateklo nespremne. Valja odabrati radove i uraditi prezentacijske filmiće, a za to treba vremena. Što bi rekao veliki pjesnik Mak Dizdar – vrijeme je da se misli o vremenu. Ja sam već krenuo. U subotu sam poslao mail Zoranu Santovcu, direktoru novosadske agencije Headmade, da obavezno na BalCannes pošalju kampanju Najbolje ribe u gradu koju su radili za banjalučki Tropic. Odlična kampanja. Odmah je odgovorio da će poslati i da se vidimo u Rovinju. Headmade nam je sada seftedžija.
I treća stvar sa Dana komunikacija je moja uloga Ćutologa. Imao sam tri sastanka na kojima mi je sve rečeno, ali i to da ne obvjavljujem ništa. Kada me je četvrti sagovornik pozvao na kafu i odmah počeo sa: „Vidi, ispričao bih ti nešto, ali nije za objavljivanje…,“ rekao sam da mi ništa ne govori jer sve što kaže objavit ću odmah. I tako nekoliko puta u tri rovinjska dana. Lijepi strah, strah da se ne objavi nešto što još nije potvrđeno na najvišem nivou, a taj najviši nivo voli dugo da razmišlja. Ne zato što je stvar komplikovana, već da se pokaže kako i on nešto misli. PR koji sve više postaje kočnica u komunikacijama, umjesto da bude ono što treba biti – efikasno i pravovremeno komuniciranje s javnostima. O tome sam prije 15 dana pola sata govorio na PRO.PR konferenciji u Budvi objašnjavajući zašto mrzim PR ovakav kakav je. Valjda sam i zbog toga nesvjesno odlučio da vodim i objavljujem svoj dnevnik. Izgleda da mene jedinog nije ničega strah pa mogu javno, sad i odmah, pisati o svemu što radim.
U subotu mi je Stana Šehalić, vrlo agilna generalna sekretarka UEPS-a, Udruženja za tržišne komunikacije Srbije, poslala program rada UEPS-a za naredne četiri godine (više pročitajte u rubrici Vijesti). Kada sam ga pročitao, bilo mi je jako drago da UEPS sa novim upravnim odborom kreće potpuno novim putem od onoga kojim su tabanali njegovi prethodnici. I sve je bilo onako kako mi je prije desetak dana na sastanku u Sarajevu govorio Viktor Nikolić, generalni direktor Beoexpo-a, predsjednik novoizabranog UO UEPS-a. Viktor je na povratku iz Mostara za Beograd navratio u Sarajevo gdje smo duže od dva sata razgovarali o svemu što je vezano za UEPS. Ja nisam bio miljenik prethodna dva UO jer sam u nekoliko navrata pisao o neradu udruženja. Sada je vizija srpske industrije oglašavanja sasvim drugačija. Viktor nije zasjeo na čelo UEPS-a iz privatnih interesa, što je do sada uglavnom bio slučaj. Čak ne znam ni što mu je to trebalo, osim što želi da sve promijeni i da od UEPS-a napravi moderno i efikasno udruženje srpske oglašivačke industrije koje će raditi na ostvarivanju svoje misije i koje će imati viziju. Viktor ima vrlo uspješnu firmu, Beoexpo, koja se bavi projektovanjem sajamskih prostora. Šta će njemu UEPS, osim što hoće i misli da sa sadašnjim UO može napraviti velike stvari. Prenio mi je pozdrav od Olivere Nikodijević, direktorice marketinga Čoke. Pitam ga odakle mu ona, a on reče da je na putu od Mostara vrtio telefone i regrutovao nove članove UEPS-a pa je tako nazvao i Oliveru. To je predsjednik i ako ga budu na isti način pratili ostali članovi UO, od UEPS-a će zaista biti nešto veliko. Ovo do sada je bilo gotovo ništa. I kada sam pročitao vijest o programu rada UO za naredne četiri godine, kojeg su svi članovi UO usvojili jednoglasno, shvatio sam da je led krenuo. Želim Viktoru i svim ostalim članovima UO da uspiju u svojim nakanama. Srbija je veliko, ali neuređeno tržište. Neće im biti lako jer ne odgovaraju svima pravila, ali ići će. Što se nas tiče, snažno ćemo medijski, ali i na druge načine, podržati razvoj industrije u Srbiji.
Inače, gotovo cijeli protekli vikend sam posvetio žiriranju radova za vodeći mađarski festival kreativnosti u oglašavanju Hipnozis. Valjalo je pregledati i ocijeniti 233 rada. Festival Hipnozis je strateški partner Epica Awards pa su članovi žirija birani među urednicima medija koji se bave oglašavanjem. Tako je i mene zapalo da budem član žirija. Kako sam do sada malo znao o kreativnosti u mađarskom oglašavanju, bio sam prijatno iznenađen. Mađarske agencije dobro rade, bilo je izvrsnih radova. Naravno, ne mogu sada istaći one koji su po mom mišljenju najbolji. Treba sačekati festival, a onda ćete i vi biti iznenađeni, barem onoliko koliko sam bio i ja.
Dosta toga se još izdešavalo ovog vikenda, ali ne bih u prvom pisanju da pretjeram i budem dosadan. Ima vremena kad ću vam se popeti na vrh glave.