Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović, ekrem@www.media-marketing.com
Na povratku iz Rovinja sa Dana komunikacija svratio sam u Zagreb. Prijatelj sa kojim sam sjedio na kavi skrenuo mi je pažnju na novu knjigu Miljenka Jergovića Sarajevo, plan grada i sugerisao da je obavezno pročitam. Otišao sam u knjižaru, kupio knjigu i jedva čekao da je počnem čitati. Kada sam nakon tri dana stigao do sedamdesete stranice – odložio sam je zauvijek. Shvatio sam da Miljenko Jergović ne voli Sarajevo i nisam želio da to prenosi na mene. Pljuvanje po Sarajevu je pranje vlastite savjesti i liječenje nostalgije za izgubljenim gradom. Tako to ide. To je Kusturičin recept. Prvo pošalješ par otrovnih sterlica prema Sarajevu, onda dobiješ par žestokih odgovora i stvar je završena. Postaješ disident, počneš da širiš priču kako si prognan, kako se više ne smiješ vratiti što, naravno, nije tačno. Kustrica bi dao cijeli Drvengrad da jedan dan provede na Gorici i to mu niko ne brani. Da sutra bane u Sarajevo, niko se za njim ne bi ni okrenuo. Možda bi samo par njih okrenulo glavu i promrmljalo: „Jel’ ovo onaj papak Kusturica?“ Pa i za Ivom Andrićem su sarajevski fakini trčali i pitali ga: „Nobelovac, napiše li se šta?“ Taj recept sad primjenjuje i Jergović. Osim svega što je napisao u knjizi Sarajevo, plan grada, sada je počeo da pametuje o tome da li je Sarajevo dovoljno učinilo za Jadranku Stojaković i da li je to učinilo na vrijeme. Pokušava da izazove neke reakcije koje će mu sutra dati za pravo da kaže kako je on kao Hrvat zapravo prognan iz Sarajeva. Evo i mene je sada na to navukao i da mu ne bih baš skroz išao na ruku, ovdje stavljam tačku.
Na koncertu Vadima Rudenke, sinoć u Narodnom pozorištu, sreo sam dragog prijatelja Damjana Damjanoviča, direktora Slovenske filharmonije. Odmah smo dogovrili ručak za danas. Proveli smo zajedno veći dio dana razgovarajući o umjetnosti i problemima sa kojima se umjetnost susreće u regiji. Vlada Republike Slovenije je značajno smanjila sredstva za kulturu ove godine što se, naravno, odrazilo i na Slovensku filharmoniju. Zato je Damjan pokrenuo proceduru za osnivanje Fondacije Slovenske filharmonije kako bi osigurao sredstva potrebna za realizaciju programa. Konstatovali smo da nije to samo problem u Sloveniji već i u cijeloj regiji i da se institucije kulture i umjetnosti moraju povezivati kako bi našle dopunske modele finansiranja svojih djelatnosti. O tome sam juče pisao u svom dnevniku uopšte ne znajući da ću danas sresti Damjana i o tome sa njim razgovarati satima. Neko vrijeme smo posvetili i Urošu Lajovicu, šefu dirigentu Slovenske filharmonije. Ja sam evocirao uspomene na moju saradnju sa Urošem, a Damjan je govorio o sadašnjim projektima i energiji koju Uroš ulaže kako bi sve stvari u orkestru posložio kako treba.
Pozvao sam Damjana da nam o Fondaciji i svojim iskustvima govori na Art&Business konferenciji 19. i 20 oktobra u Zagrebu što je on sa zadovoljstvom prihvatio i uzgred dao još nekoliko dobrih prijedloga.
U drugom dijelu dana nam se pridružio Samir Lokvančić, novoimenovani direktor Sarajevske filharmonije i tek tu smo imali materijala za razgovor. Samir se nalazi na početku dugog i teškog puta oporavka i razvoja Sarajevske filharmonije. Bilo mi je lijepo slušati koliko je Damjan spreman da uključi Slovensku filharmoniju u taj projekat. Ako bude po Damjanu, i ono što se sada čini nemogućim bit će moguće ako postoji vizija i volja da se ta vizija realizuje.
Iz Zagreba mi se javila Dijana Vetturelli. Pročitala je u jučerašnjem dnevniku da ćemo organizirati A&B konferenciju u Zagrebu i kaže kako su ona i njen suprug Viktor odlučili da kroz svoju agenciju Vetturelli budu sponzori ovog događaja. Cijenim da su Dijana i Viktor najveći stručnjaci za sponzorstvo na ovim prostorima i svaka njihova podrška ovom projektu za nas bi bila vrlo značajna. Uglavnom se bave sponzorstvom u sportu, ali ima godinu dana kako ih ja pokušavam malo orkenuti ka kulturi i umjetnosti. Poruka koju mi je Dijana danas poslala nagovještava da bi se to uskoro moglo i dogoditi.
Bane Brkljač je poslao odličnu kolumnu.
Vrtim telefone i lobiram kod nekih prijatelja da učestvuju u programu Bihaćke kreativne republike. Program se polako popunjava, bit će to dobar event 4. juna u Muzeju prvog zasjedanja AVNOJ-a.
Sarajevo, 11. Maj, 2016