Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović, ekrem@www.media-marketing.com
Kakva je budućnost oglašivačkih agencija? Kako će agencije izgledati za deset, petnaest ili dvadeset godina? Na ovo pitanje je pokušao odgovoriti Advertising Age u tekstu pod naslovom Jeste li spremni za dolazak oglašivačke agencije budućnosti? AdAge je intervjuisao desetak uticajnih ljudi globalne oglašivačke industrije koji su govorili o tome kako će izgledati agencije budućnosti. Prognoze nisu loše, posebno ako se uzme u obzir činjenica da se među agencijama već nalaze neke od najvećih svjetskih konsultantskih kuća. Valjda one znaju kako će nam izgledati budućnost. IBM Interactive Experience, Deloitte Digital, Price WaterhouseCoopers i Ernst & Young su ozbiljni igrači u oglašivačkoj industriji. Prve tri kompanije se nalaze među deset najvećih digitalnih mreža na svijetu i među 15 najvećih agencijskih kompanija. Naravno, holdinzi će i dalje vladati svijetom, ali Martin Sorrell predviđa da će s vremenom „šest postati četiri“, pošto će se najveće komunikacijske grupe – WPP, Omnicom, DentsuAegis Network, Publicis Groupe, Interpublic i Havas – nastaviti konsolidovati. Više pročitajte u integralnom tekstu kojeg sutra prenosimo na portalu.
I dok se u svijetu skicira budućnost industrije, čini mi se da mi u regiji tapkamo u mjestu. Ništa se bitno ne događa. Hoćemo li spremno dočekati to što se nagovještava? Vjerovatno hoćemo jer je većina agencija već umrežena u velike agencijske lance. Uskoro će još tri. Jedna je završila posao, čekamo da se PR u centrali agencijske mreže smiluje i pošalje nam saglasnost da to objavimo, jedna agencija je već duboko zagazila u pregovore, a treća je na početku, ali ide. Sve agencije koje su dijelom globalnih holdinga idu ka budućnosti vođene rukom svojih ‘gazda’. Ali i njihovim bi gazdama odgovaralo kada bi se tržište u regiji uredilo. Da na ovako malom prostoru nemamo šest različitih pravila pitchiranja, različite zakone koji regulišu oglašavanje. Naravno, svaka je država suverena i može svoje tržište uređivati onako kako joj odgovara, ali malo reda nikome ne bi smetalo ako bi to olakšalo posao. Nismo zrela industrija. Nacionalna udruženja ništa ne rade da se povežu i na taj način svojim članovima olakšaju posao. Komuniciraju jedino na nivou međusobnog pomaganja da se dovedu ljudi iz susjedstva na festivale i velike konferencije. „Pomozite vi nama, pomoći ćemo i mi vama,“ i to je sve. Svi bi da im se dođe, ali oni ne bi išli drugima. Prije dvije godine Media Marketing je organizirao prvi sastanak nacionalnih udruženja Adriatic regije. Bilo je to u vrijeme kada smo u Beogradu sa Juretom Apihom organizovali The Cup. Svi su došli, razgovarali smo skoro tri sata, svašta se nešto dogovorili i na kraju nije bilo ništa. Zašto? Zato što kod udruženja nije bilo spremnosti da se ispoštuje ono što je dogovreno, nije se znalo ko će zakazati slijedeći sastanak. Mi smo smatrali da je od nas dovoljno da smo omogućili prvi korak. Dalje nije bio naš posao. Kako god promatrali Balkan, Adriatic regiju, ex Jugoslaviju ili kako god drugačije nazvali tržište na kojem smo zajednički živjeli (i još uvijek živimo) to je tržište na kojem posluju sve kompanije od Triglava do Gevgelije. Agencije po prirodi svog posla idu za svojim klijentima. Tako su mnoge agencije otvorile svoje afilijacije u regiji i imaju problem neujednačenih uslova poslovanja. To treba riješiti, tržište treba srediti. Valja ponovo sjesti za isti sto i dogovarati se. Zato je izuzetno važna ideja novog predsjednika UEPS-a Viktora Nikolića da organizuje sastanak nacionalnih udruženja Adriatic regije ne bi li se i na ovim prostorima razgovaralo o budućnosti industrije. Viktora treba podržati.
Ponedjeljak je bio vrlo naporan dan. Moj 66. rođendan. Minute prolaze najsporije, godine lete. Valjda kad ih čovjek nakupi ovoliko, volio bi da traju „k’o godina“, a ne da prolete dok dlanom od dlan. Kao da je juče bila Nova godina, a evo samo što nismo zakoračili u ljeto. Ili se meni tako čini jer bih volio da vrijeme stane. Uglavnom, porodica se pobrinula da rođendan bude bogat sadržajima. Što preko Facebooka, što mailom (najviše) ili telefonom dobio sam preko 300 poruka s lijepim željama. Većina poruka su bile vrlo kreativne i iskrene. Nadam se da se niko neće naljutiti ako izdvojim jednu čestitku, onu koja mi je stigla od Miše Lukića: „Dragi Ekreme, srećan rođendan uz želju da i dalje nastaviš da širiš Ekremizam, kao veru u kojoj ljudskost ima prednost nad svim drugim osobinama i vrednostima.“ I iz Vashingtona je stigla prelijepa čestitka od Milene Garfield, ali je ne mogu objaviti jer izlazi izvan gabarita moje skromnosti i osobne poniznosti. Hvala Amiru i Adnanu na divnom poklonu. Dobio sam ih dosta, ali njihov me je posebno obradovao.
Hvala svima na čestitkama i porukama. Zaista mi mnogo znače. Silno ću se truditi da vas ne razočaram.
A sad odoh u Colegium Artisticum na otvaranje izložbe plakata mog prijatelja Gorana Lizdeka, a zatim u noćni život. Zaslužio sam. Nije svaki dan 66. rođendan.
Sarajevo, 9. maja 2016.
