Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Foto: Mojca Briščik, direktorica Golden Druma na prijemu za članove žirija, snimio: Žiga Intihar
Ne znam koliko je vama, poštovani čitaoci, nedostajao Dnevnik proteklih mjesec dana, ali meni je ova vrsta komunikacije jako falila. Nisam imao ni minimalne uslove za pisanje. Jaki bolovi i stalno mirovanje u krevetu ubili su svaku inspiraciju za pisanje. Zahvaljujući iPad-u ipak sam radio, nisam se samo izležavao. Završio sam neke stvari koje sam se mjesecima kanio da uradim. Postavio sam projekat Woman.Comm, definirao njegovu misiju i viziju, uradio plan naše reorganizacije koja predviđa prelazak sa Udruženja građana na d.o.o. Naša nova firma će se zvati 38 d.o.o. zato što je naš koncept povezati regiju, a brojevi koji povezuju sve zemlje u regiji počinju sa 38… Bit će još novosti, ali misija u suštini ostaje ista: doprinositi razvoju i uspjehu komunikacijske industrije Adriatic regije.
Da je neko drugi napisao neke stvari ovako kako sam ih ja napisao u prethodnim rečenicama, rekao bih mu da se tako važne stvari ne saopštavaju ovako usput, ali to je neizdrž, stanje kada jednostavno ne možeš izdržati, a da ne laneš nešto što nisi trebao ili nisi trebao to uraditi tako. Elem, bavimo se strateškim promjenama i za mjesec dana ćemo biti kao novi, još bolji, još kreativniji i još korisniji.
Završio sam knjigu The Best of CDs. Sada je ostalo da Žare Kerin sa ekipom u ljubljanskoj Futuri obavi svoj dio posla. Žare je uradio sjajan dizajn i knjiga će izgledati svjetski.
Nisam mnogo uradio na svojoj drugoj knjizi, Hotel Jugoslavija, zbog stanja u kojem sam bio ali sam napravio skice za završni dio tako da bi i ona mogla ugledati svjetlo dana do Nove godine (Zvezdana, nije moglo bolje, majke mi…).
Od kada sam se povrijedio i čuo ljekare kako kažu da će oporavak trajati dva, tri mjeseca, sav sam se fokusirao da stanem na noge do Golden Druma. I uz pomoć dr. Sabine i sjajnog fizioterapeuta Harisa, uspio sam. Nisu mi dali na Book Talk u Novi Sad, ni na Direct Media Akademiju u Tuhelj, na Weekend Media Festival. Pustili su me prošlog vikenda u Beograd na IAA Akademiju, na kojoj sam govorio članovima sekcije mladih. Bila je to generalna proba moje izdržljivosti za Golden Drum na koji sigurno idem. U međuvremenu sam morao odustati i od Bihaćke Kreativne Republike koja je održana u petak. Ljekari su sugerisali odmor između Beograda i Ljubljane.
Hvala Vedrani bez čije bi pomoći i razumijevanja sve ovo išlo mnogo teže (i bolnije). I Asji što je došla iz Švicarske da nam pomogne, prije svega u pripremanju zdrave hrane. Hvala i mojoj unuci Tari koja je, kad god je prišla krevetu da me pomiluje, moje stanje popravljala za par promila.
Hvala i Adnanu i Amiru koji su proteklih sedmica uglavnom na sebe preuzeli obaveze oko uređivanja portala.
Dobio sam na stotine poruka sa željama za brzo ozdravljenje. Hvala svima! Hvala Ilariji, Ejubu i Zvezdani na sjajnim iznenađenjima koje su mi priredili.
U petak sam cijeli dan bio na vezi sa prijateljima iz Bihaća da saznam kako ide Bihaćka Kreativna Republika. Fantastično. Selma Riđanović kaže kako je bihaćka konferencija vrh vrhova u regiji. Javljaju se Vlado Čeh, Slavimir Stojanović, Ejub Kučuk, Nino Kasupović, Adi Čavkić. Svi su prezadovoljni. Kada se sve završilo, uveče, zove Čeh i kaže kako je večera za sve goste organizirana u restoranu na Uni u Ripču. Sav sam zadrhtao. Ripač je selo udaljeno desetak kilometara od Bihaća u kojem su živjeli moji did i majka sa očeve strane. U Ripču sam proveo sva svoja ljeta do završetka srednje škole. Ma kakvo more, Una je zakon. Posebno u svom toku kroz Ripač. Sve bih dao da sam mogao biti na večeri da im ja pokažem Ripač i Unu u osvit zore.
U nedjelju sam se dopisivao sa Mojcom Briščik, direktoricom Golde Drum Festivala i Slovenske oglašivačke komore. Ona je, zajedno sa Lučkom Peljhan, koja je odgovorna za takmičarski program Golden Druma, dočekala žiri i priredila za njih ručak. Oduševljena je njihovom energijom i posvećenošću žiriranju. Zvanični fotograf je napravio set fotografija koje mi je Mojca poslala prije nego što ih je i sama vidjela. Fotografije najbolje govore o atmosferi koja je vladala na prvom susretu članova žirija koji će, kada ovaj tekst stigne do vas, već uveliko raditi (pogledajte galeriju na kraju teksta).
U jednom sam mailu pitao Mojcu koliko je sad, neposredno prije početka festivala, zadovoljna do sada urađenim poslom. Odgovorila je da je vrlo zadovoljna, posebno brojem prijavljenih radova. Da se u Turskoj nije dogodilo sve ono što se događalo proteklih mjeseci, ovo bi bila jako dobra žetva radova, ali i ovako je ispalo odlično. Adriatic regija je izvrsno odreagovala na uvođenje Golden Drum Adriatic Award. Iako mi to nije izričito kazala, između redova sam mogao zaključiti da je možda očekivala više ličnog učešća iz regije. Ako jeste, onda je to očekivala s pravom. Golden Drum se ove godine ponovo „vratio“ u regiju. U takmičarskom programu je uveo posebnu nagradu, a u programu čini mi se nikada nije bilo više učesnika iz Adriatic regije. Sve je to trebalo rezultirati dobrom posjetom iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Zbog panela o pitchevima 3+1, kojeg zajedno organizuju nacionalna udruženja oglašivačke industrije regije, ovaj bi se Golden Drum mogao u povijest oglašavanja na ovim porostorima upisati kao događaj na kojem je industrija na ovim prostorima konačno počela sama sebe da mijenja, gdje su agencije konačno podigle svoj glas i kazale kako ovako sa pitcehvima više ne može.
Mojca (Briščik) je prvi put na čelu jednog festivala i to odmah, ni manje ni više nego na čelu Golden Druma. Zajedno sa još jednom Mojcom (Majhen), koja je sa svojom agencijom Paideia preuzela na sebe svo breme organizacije Festivala, napravila je fantastičan rezultat. Iskustvo (kojeg dvije Mojce do sada nisu imale), govori da se naši ljudi uglavnom u zadnji čas odlučuju za odlazak na neki festival i da se ne treba iznenaditi ako danas i sutra (ponedjeljak i utorak) stotinjak ljudi odluči da otputuje u Ljubljanu. Ko god može, trebao bi sebi priuštiti zadovoljstvo i ove godine otići na Golden Drum. Festival se preselio u Ljubljanu, koja je logistički mnogo bolja lokacija od Portoroža. Ljubljana je danas najljepša mala metropola u Evropi. Festival će biti održan u dvorcu (Ljubljanski grad) koji predstavlja jedinstveno mjesto za organizaciju ovakvih događaja. Ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković je, kao iskusan poslovni čovjek, prepoznao značaj Golden Druma za Ljubljanu i dao mu maksimalnu podršku. Mislim da će atmosfera na Festivalu biti fantastična, kao rijetko gdje drugo. Kafići i restorani uz Ljubljanicu do kasno u noć će biti mjesto okupljanja učesnika Golden Druma. Takvu atmosferu, ponudu i energiju za društveni život je zaista teško naći negdje drugdje.
Zato, razmislite još jednom kakve su vam šanse da odete na Golden Drum. Bojan Hadžihalilović kaže da je ne otići na Golden Drum, isto kao zaboraviti ženi čestitati godišnjicu braka.
Ja sam svoju agendu u Ljubljani od utorka popodne do subote ujutro popunio. Odabrao sam predavanja koja želim poslušati, a sve ostalo vrijeme sam planirao za sastanke jer ovoliku koncentraciju ljudi iz industrije i ovoliko zemalja na jednom mjestu treba iskoristiti.
U srijedu u podne ću voditi panel na kojem će učestvovati Marko Pekica, Vladimir Čeh i Jernej Repovš. Dao sam mu naziv The History of Future. Iako je bilo onih koji su smatrali da je industrija toliko preokupirana traženjem pravog puta u budućnost, da se nema vremena baviti prošlošću, ja smatram da industrija koja nema svoju prošlost, nema ni svoju budućnost i da, ako misli preživjeti, oglašavanje mora svoju budućnost graditi na najvećim vrijednostima iz svoje prošlosti. Nisu oglašavanje ugrozili ni niski budžeti ni internet i nove tehnologije. Oglašavanje je u ozbiljnoj krizi jer je odustalo od svojih temeljnih vrijednosti, od svojih etičkih normi, od svoje kreativnosti… Konačno sam uradio koncept panela, definirao pitanja i poslao ih Marku, Vladi i Jerneju. Neka sam pitanja sačuvao kao iznenađenje. Vjrujem da ćemo biti zanimljivi i jedva čekam da istrčimo na teren.
Vidimo se u Ljubljani!
Ponedjeljak, 17. oktobar 2016.
