Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović, ekrem@www.media-marketing.com
Svoja putovanja organizujem tako da isplaniram sastanke od ujutro do uveče i onda nemam vremena da s puta pišem dnevnik, iako se baš na putovanjima kroz susrete sa velikim brojem ljudi, događaju najzanimljivije stvari. Tako je bilo i ovog puta. Na ‘mišiće’ sam napisao dnevnik u utorak uveče, ali poslije toga više nije bilo šansi.
Srijeda, Ljubljana
Dan je počeo kafom sa Valerijom Prevolšek (Media Pool), direktoricom Sempla. Mi smo svake godine medijski pokrovitelji ove vrlo značajne konferencije. Media Pool, osim snažne medijske potpore koju pružamo, zakupljuje i oglasni prostor (banere) tako da smo vrlo zadovoljni tom saradnjom. Ovog jutra smo razgovarali kako unijeti neke nove elemente u komunikaciju Sempla i kako povećati broj agencija koje sudjeluju u takmčenju za nagrade Sempler. Prošle se godine prijavilo samo pet agencija izvan Slovenije. Malo, premalo.
Obećao sam Valeriji da ću poslati neke naše prijedloge kako da poboljšamo komunikaciju Sempla na našem portalu te da ću se, kao nekakav ambasador Sempla, angažirati kod svojih prijatelja u agencijama u regiji da se njih više prijavi za Sempler. U drugoj polovini godine ću se snažno posvetiti BalCannesu, Golden Drumu i Sempleru, jako je važno da što više agencija pošalje svoje radove na ove festivale.
Poslije Valerije žurim na dogovoreni sastanak sa Žaretom Kerinom, kreativnim direktorom agencije Futura DDB koji se latio dizajna knjige The Best of CDs. Već sam jednom napisao da je Žare najveći majstor za lijepe knjige u regiji. Ozbiljno se prihvatio ovog posla i po onome što mi je kazao, imat ćemo sjajnu knjigu. Zamolio sam ga da sa Futurinim dobavljačima u Ljubljani ispita mogućnost dvije vrste pakovanja knjiga, kako bismo kreativnim direktorima koji će u njoj biti predstavljeni, omogućili da luksuzno upakuju knjige koje eventualno žele nekome pokloniti. Žare mi je obećao layout karakterističnih strana do kraja juna te da će u avgustu odvojiti vrijeme da pogleda kompletan prelom koji ćemo mi do tada napraviti.
Svi su mi sastanci u srijedu bili važni, ali ovaj u 12 sati sa Mitjom Petrovičem sam iščekivao sa velikim uzbuđenjem. Cijelog sam života ja jurio sponzore za svoje projekte i klijente, sada sam prvi put, kao glavni sponzor, ja išao po finalni proizvod. Kada mi je Mitja početkom godine javio da priprema veliki projekat sa 27 najuspješnijih mladih slovenskih pijanista i da je u fazi pripreme ponude sponzorima, rekao sam mu da prvo nama pošalje ponudu jer bismo mi sa portalom Art&Business željeli biti glavni sponzor. Čitav Mitjin projekat se uklapao u misiju Art&Businessa. Cijena sponzorstva je bila prilično visoka, ali ja sam je prihvatio jer jednostavno nisam želio propustiti ovu priliku. Sad sam išao da mi Mitja uruči prve komplete CD-a. Moram vam reći da je super biti sponzor. Sponzorirani ti sve lijepo pokazuje, hvali svoj proizvod i kako te je kao sponzora pripazio i više nego što je obećao, a ti, onako, postaviš par bezveznih pitanja samo da nešto pitaš i sve tako. Šalu na stranu. Veoma sam sretan da smo bili dio ovog projekta i da je sve na kraju ispalo tako sjajno. Sa Mitjom razrađujem strategiju šta i kako dalje u ovom projektu i kako mi možemo najbolje za Art&Business iskoristiti sve ovo.
Poslije Mitje odlazim u Pen Klub na ručak sa dvije Mojce – Mojca Briščik, direktorica Slovenske oglašivačke komore i Mojca Majhen, direktorica agencije Paideia koja je sa SOZ-om potpisala ekskluzivni ugovor o organizaciji Golden Druma. Sve vrijeme razgovaramo o Golden Drumu, član sam radne grupe koju je formirao SOZ i nastojim dati svoj puni doprinos ‘povratku’ Golden Druma u regiju.
Neke stvari, koje Mojca Briščik i ja nismo mogli do kraja dogovoriti, ostavljamo za Beograd gdje se za dva dana nalazimo na sastanku nacionalnih udruženja oglašivačke industrije.
Poslije ručka, Vedrana i ja krećemo na Blogomaniju na Pohorje. Kroz kišu koja se ne događa tako često u životu, probijamo se prema Mariboru uz potporu mladih slovenskih pijanista koje slušamo.
Večera sa Kristinom Ercegović i zasluženi odmor.
Četvrtak
Cijeli dan provodim na Blogomaniji. Manje na predavanjima, a više u druženju sa prijateljima, poznanicima i onima koje tek upoznajem. Posebno me obradovao susret sa Marinom Čulić Fischer. Nastavljamo našu omiljenu temu – PR. Marina, kao i uvijek, tvrdi da situacija nije najbolja, ali da nije tako loša kako je ja predstavljam, a ja ostajem pri svome da je gora nego što ja o tome pišem. Veoma cijenim Marinu i prema njoj gajim beskrajno poštovanje, ali držim se svog stava da PR, ovakav kakav je, više šteti nego što koristi industriji.
Kristina Ercegović me upoznala sa nekoliko vrlo zanimljivih ljudi, ona je carica za networking. Između ostalih i sa Bojanom Bernikom iz zagrebačke digitalne agencije Morgan Grey. Bojan i ja već dugo komuniciramo mailom, ali tek sad smo imali priliku da se sretnemo. Brzo se dogovaramo da će Morgan Grey napraviti analizu našeg portala na osnovu podataka iz Google Analyticsa i predložiti nam neophodna poboljšanja obzirom da želimo svakog dana u svakom pogledu sve više napredovati.
Prevelika količina komunikacije me prilično zamara. Ljubazno izbjegavam nekoliko poziva za večeru i sa Vedranom odlazim u selo pokraj Maribora na obiteljsku večeru kod Tajtane Novak i Danijela Koletića. Potpuno opuštanje u druženju s prijateljima vraća me u život. Koliko je bilo ugodno najbolje govori da smo ostali prilično dugo u noć.
Petak
Ujutro rano se spuštamo niz Pohorje i idemo prema Zagrebu i Beogradu. Trebamo stići u Beograd do 14 sati kada je u Klubu književnika zakazan ručak sa predsjednicima i direktorima nacionalnih udruženja oglašivačke industrije Srbije, Hrvatske, Slovenije i Makedonije. Ja sam na ovom sastanku predstavljao kulturno-istorijski spomenik regionalne industrije.
Sastanak je održan na inicijativu Viktora Nikolića, predsjednika UEPS-a. O svemu možete više pročitati u rubrici vijesti, a još detaljnije narednih dana kada udruženja budu verificirala zabilješku koju je tako pedantno vodila Stana Šehalić, sekretarka UEPS-a.
Stana piše o formalnim, a ja ću o neformalnim stvarima. Dakle, sve je počelo ručkom u Klubu književnika na kojem sam se ja vjerovatno osjećao nešto drugačije od ostalih. Sve me je podsjećalo na zlatno doba kada je oglašavanje bilo gospodski posao i kada smo gotovo svakodnevno provodili vrijeme na ručkovima i večerama sa svojim klijentima. Mi (mediji i agencije) i klijenti smo bili prijatelji u pravom smislu te riječi, voljeli smo da se družimo kroz razgovor o idejama, projektima i kampanjama. Društvo u kojem sam sjedio nije doživjelo to vrijeme jer su to uglavnom od mene mlađi ljudi, ali me je atmosfera i energija kojom je sve odisalo podsjetilo na ta nepovratna vremena. Čak sam u sebi evocirao i uspomene na mnoga druženja u ovom istom restoranu u vrijeme dok smo bili zvanična marketing agencija jugoslovenske vlade koju je vodio Ante Marković, ili sa svojim klijentima u vrijeme dok smo bili marketing agencija Jugoslovenskog olimpijskog komiteta, Fudbalskog i Košarkaškog saveza Jugoslavije.
Poslije ručka prelazimo preko ceste u UEPS na sastanak koji je trajao oko tri sata. Poslije toga odlazimo samo na kratko osvježenje u hotel i na večeru u baštu restorana Grafičar. Uglavnom sam se za večerom družio sa Ivanom Stankovićem, Vandom Kučerom, članicom UO UEPS-a zaduženom za korporativne poslove u I&F McCann Grupi, Mojcom Briščik i Vladom Čehom.
U ponoć je stigla rođendanska torta za Mojcu Briščik koja je tog trenutka napunila 42 godine. Bila je iznenađena i presretna. Viktor Nikolić je to sve fantastično izrežirao. Rekao sam Mojci: „Ovo možeš doživjeti samo u Beogradu.“ Sutradan me je za doručkom pitala na šta sam mislio kada sam to rekao. „Mojca, restoran radi do jedanaest sati. Da li si primijetila da smo poslije toga samo mi ostali u restoranu? Tamburaši su sat vremena čekali ponoć da bi ti odsvirali par pjesama za rođendan, kompletno osoblje restorana je čekalo sat vremena da bi nas poslužilo.“ Samo me je pogledala i kazala: „Da, ni u Ljubljani to ne bih doživjela.“
Subota
Pišem kratko i brzo jer je već nedjelja kasno uveče. Tamburaši i konobari su čekali Mojcin rođendan, a mene čekaju Adnan (da prevede dnevnik) i Amir (da postavi sve tekstove).
U subotu smo imali neformalni radni doručak u hotelu. Poslije toga smo se prebacili na kafu u grad gdje mi je Ana Ivandić (SOZ) predložila da nam njena digitalna izdavačka kuća napravi digitalno izdanje The Best of CDs. To mi se čini vrlo zanimljivim.
Sve se završava UEPS-ovim ručkom u Dva jelena na Skadarliji.
Oko pet sati palim auto i napuštamo Beograd puni utisaka i zahvalni Viktoru i Stani na nezaboravnih 24 sata.