Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović, ekrem@www.media-marketing.com
Juče je bilo uzbudljivo pratiti reakcije na statistiku.
To što je Valiconov tekst o TOP 10 brendova u svakoj od zemalja regije i TOP 25 u cijeloj regiji bio ubjedljivo najčitaniji u maju, nekako mi se čini normalnim. Valiconova lista brendova je nešto kao Gunn Report u advertisingu. Kada Donald Gunn objavi knjigu sa listom agencija, oglašivača, medija, najboljih oglasa po svim komunikacijsim kanalima i još, još mnogo toga, mijenjaju se cijene dionica na berzama. Svaki međunarodni festival koji je u fokusu Gunn Reporta pola prijava za radove u takmičarskom dijelu dobije baš zbog toga što se nagrade na tom festivalu pikaju za Gunn Report. Godinama pratim Valiconovu listu brendova i zaista mi se doima kao najrelevantniji pokazatelj brendovima, kompanijama koje njima upravljaju, menadžmentu kompanija, dioničarima pa i ministrima i premijerima koji su zainteresirani za ekonomski prosperitet svojih zemalja i svih njenih građana. Ima onih kojima to ništa ne znači. Recimo ne znam kakav da je položaj bosanskogercegovačkih brendova u Valiconovom istraživanju, ove naše političare to apsolutno ne bi zanimalo. Oni čak ni ne znaju šta su to brendovi i koliki je njihov značaj za ekonomiju jedne zemlje. Ne zanima ni građane. Divim se Hrvatima koji ovako masovno izlaze i protestuju u zaštitu obrazovanja. Četrdeset hiljada ljudi u Zagrebu. Svaka čast Zagrebčani. Kod nas je to nemoguće. Mi smo imali proteste zbog matičnih brojeva kada su bebe umirale zato što nisu mogle dobiti pasoš da odu na liječenje u inostranstvo jer nisu imale matični broj pa nije izašlo dvije hiljade ljudi, a i oni su došli zbog rok koncerta koji je sviran u znak protesta. Mi ne znamo drugačije nego tako.
OK, rekao sam da mi je to sa Valiconom bilo normalno, ali da kolumna Milene Garfield za dva dana zauzme drugo mjesto po čitanosti, to još do sada nismo imali. Nismo bustali kolumnu na Facebooku, nismo joj davali nikakve injekcije ni narkotike. Postoji jedno jedino objašnjenje: Milena je napisala sjajan tekst. Odat ću vam našu malu tajnu. Ja sam je nagovorio da počne pisati prije dvije godine. Šalje nam sjajne kolumne za Art&Business jer je njoj najbliža tema menadžment u kulturi i umjetnosti, ali nam je u zadnjih mjesec dana dala dvije kolumne za Media Marketing od kojih je ova druga o milenijalsima oborila sve rekorde u brzom usponu ka vrhu. Ako pitate i Baneta Brkljača, našeg najuspješnijeg kolumnistu u zadnje dvije godine, kako se odlučio da piše, kazat će vam da sam ga ja nagovorio. Sada ga nogovaram da napiše knjigu koja bi bila veći hit od Kosmodiska na kojem je Bane sagradio imperiju.
Svaki dan se dopisujem sa Milenom koja živi u Washingtonu. Kažem joj da statistiku pokaže Bobu. Bob Garfield, Milenin suprug, je najčuveniji kolumnista Advertising Agea. Milena mi odgovara: „Ma kakvi, sad do Boba ne možeš da dođeš. Kako je krenuo da piše protiv Donalda Trumpa velika je zvijezda u Americi.“ Vjerujem, jer Bob Garfield je najbolji analitičar advertising kampanja na svijetu. Kanski festival kreativnosti koristi njegove konsultantske usluge. Ako je on počeo da secira Trumpovu kampanju, onda je ovaj u ozbiljnim problemima.
Evo, sad sam skontao. AdAge ima Boba Gafrielda, Media Marketing ima Milenu Garfield, znači nismo ni mi loši :)
Danas ću cijeli dan provesti na Branding konferenciji. Volim ovu konferenciju. Ne zato što je jedina iz naše industrije koja se u godinu dana dogodi u Sarajevu, nego zato što se Vesna Beganović sa svojim saradnicima svojski trudi da to bude događaj ugodan i za oko (scenografija, vizuali, lijepi ljudi) i za uho (odlična predavanja). Pažljivo se sastavlja program, pažljivo se biraju govornici, konferencija ima izuzetnu dinamiku, smjenjuju se predavanja i paneli, dan prođe brzo.
U podne ću na dva sata napustiti konferenciju jer imam ručak sa Aleksdandrom Kregar Brus, direktoricom Centralnog marketinga Atlantic Grupe i Ivanom Timotijević koja je u Atlanticu zadužena za medije.
Naveče ću Vesni ‘ukrasti’ Špelu Oblak i Vlatka Dimovskog. Vodim ih na večeru. Moram se sa Vlatkom dogovoriti da ni jednom riječju ne pominjemo ništa što je vezano za posao. Špela je prije dva dana napustila Lunu nakon što je 14 godina bila direktorica Lune u Sloveniji i cijele mreže Luninih agencija u Adriatic regiji. Ovu smo večeru dogovorili prije desetak dana. Kada sam prije dva dana dobio u rano jutro od Špele privatnu poruku da odlazi iz Lune, prvo što mi je palo na pamet jeste da ću je tokom večere sve ispitati: zašto odlazi, gdje odlazi, po čemu će najviše pamtiti te lunarne godine, kad joj je bilo najteže… Planirao sam večeru iskoristiti da napravim priču za ponedjeljak za portal, da imam ekskluzivu. Onda sam sam sebi opalio šamar. Neću ništa, ni jednu riječ o tome neću progovoriti. Pokušat ću da zajedno sa Vlatkom kreiram takvu atmosferu kakvu Špela nije odavno imala jer su sve večere bile ili poslovne ili su na bilo koji način bile vezane za posao ili se makar nešto govorilo o poslu, jer ovo je posao koji se živi i o kojem se govori cijeli dan. Zapravo 24 sata, ako ćemo po Sakiju koji je sanjao kreativnost i došao do jedne od svojih genijalnih teorija da se velike ideje rađaju u snu.
I ja sam neko veče sanjao breaking news, vanredne vijesti koje bismo mogli objavljivati onog trenutka kada ih dobijemo. Mi isključvio ujutro postavljamo vijesti i u 8:00 sati ih šaljemo newsletterom na preko 6000 adresa marketing profesionalaca u cijeloj Adriatic regiji. U zadnje vrijeme sam počeo razmišljati o vijestima koje se ponekad pojave i koje su ekskluzivne, treba ih objaviti odmah. Sada smo našli model: Vanredne vijesti. Amir je dizanirao Vanredni newsletter, Adnan je uvijek spreman da vijest odmah prevede na engleski. Tako smo prije tri dana odreagovali odmah na vijest o partnerstvu između Imaga i Ogilvyja. Čak smo u toku prijepodneva uspjeli napraviti ekskluzivni intervju sa Damirom Ciglarom koji se tog časa nalazio na službenom putu u Dohi (Qatar). I to je postiglo izvanrednu čitanost. Taj dan je bio jedan od onih dana kada smo iz sata u sat gledali kako se približavamo rekordnoj čitanosti. Iako smo mislili da će proći dana dok nam se ukaže slijedeća prilika, dobili smo je već sutradan. U 7:00 sati ujutro sam od Špele Oblak, sa njenog iPhona, dobio poruku da taj dan odlazi iz Lune nakon 14 godina. Zahvalila mi se za svu pozitivnu energiju kojom sam je darivao tokom naše saradnje i izrazila nadu da ostajemno zajedno u timu za najbolji Golden Drum, obzirom da se dogovorila sa Lunom da do isteka mandata ona ostaje u Slovenskoj oglašivačkoj komori kao Lunin delegat, a ja sam priključen radnoj grupi za izradu strategije razvoja Golden Druma. Špela me u poruci zamolila da ništa ne objavljujem i da sačekam zvanično priopćenje. Javio sam Adnanu i Amiru da budu spremni, da nam stiže nova vanredna vijest. Čim smo je dobili, meni je trebalo 15 minuta da je prevedem sa slovenskog i pošaljem Adnanu koji je dalje preveo na engleski, a Amir je sve to lijepo upakovao u dva newslettera (na našem i engleskom jeziku) i poslao u svijet. Čak su i Slovenci jednu tako ekskluzivnu vijest za njihovu oglašivačku industriju, dobili od nas nekoliko sati prije nego što su je objavili njihovi portali.
Ovu ćemo mogućnost čuvati zaista samo za ekskluzivne i vanredne vijesti. Obzirom da smo već dobili nekoliko upita koliko bi koštalo objavljivanje native advertising kratkih tekstova u formi vanredne vijesti i vanrednog newslettera, želim odmah kazati da nema tih para za koje bismo to uradili. Pet godina stičemo vaše povjerenje, pet godina iz sata u sat svakog dana pratimo Google analytics, pratimo Facebook i druge društvene mreže i nastojimo da dokučimo šta vas najviše zanima kako bismo vam baš to servirali. Pretpostavljam da imamo tri prilike da vas ‘navučemo’ na vanredne vijesti i da vas izgubimo zauvijek. Da li je to vrijedno bilo kako velikih para? Nije!
Žalim vam lijep vikend.
2. juni 2016