Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović, ekrem@www.media-marketing.com
Bane Brkljač je dokazani prijatelj. Prije dvadesetak dana, kada smo se družili u Ljubljani, rekao mi je „Ti znaš da ja svake godine krajem maja idem u Montreal na C2 konferenciju. Nešto sam razmišljao da bih mogao ove godine na kraju svakog dana pisati tekst za portal o onome što se događalo tokom dana. Tako bi čitaoci mogli svakog od ta tri dana konferencije dobiti aktuelan tekst.“ To je bila ponuda koja se ne odbija, ali nisam vjerovao da će to i napraviti. Čak nisam znao ni datum konferencije. Znam da je Bane dosta ‘strog’ u pisanju svojih tekstova i računao sam da se na kraju dana ide na večeru, pa onda na dernek jer smo mi ovdje navikli ljude da dolaze na festivale kako bi bančili do zore… Nije Bane od te vrste ljudi, ali ipak, treba se naveče malo družiti s ljudima (networking) i onda kad ‘mrtav’ umoran dođeš u sobu sjesti za računar i pisati za Media Marketing. Pa ne bih ni ja, a kamo li neko drugi. Ali Bane je pravljen od malo jače japije od nas običnih smrtnika, za njega je data riječ zakon i ako je rekao da će to učiniti, onda će tako biti.
Pričao mi je kako je u životu bio na nebrojeno mnogo konferencija, ali da nijedna nije kao C2. Izuzetnom je ne čini spisak sjajnih predvača i tema, jer ima i drugih konferencija koje okupljaju eminentna imena, već cjelokupni doživljaj i iskustvo koje čovjek ponese iz Montreala. Cijeli koncept ove konferencije je zamišljen tako da te pomjeri iz tvoje uobičajene zone komfora, tako da teme o kojima se razgovara razumiješ drugačije i doživiš na neki novi način. Tome doprinosi i sam njen format – osim predavanja svakom učesniku su na raspolaganju i brojne radionice, kursevi, različite demonstracije i eksperimenti i razne druge aktivnosti koje podstiču direktni i lični angažman.
U srijedu, 25. maja u 7:00 sati, na moj računar je ‘sletio’ prvi tekst iz Montreala. „Kao što sam ti obećao…“ Ako je stigao u 7:00, znači da ga je Bane poslao u 01:00, a to opet znači da je sjeo da ga piše… Rekao sam u sebi: „Hvala ti druže Bane i sretan ti Dan mladosti.“ Da, tog jutra je osvanuo dan kojem smo se svi u Jugoslaviji radovali – Dan mladosti koji smo obilježavali kao rođendan Josipa Broza Tita. To nije bio tačan datum njegovog rođenja i više se ne mogu sjetiti zašto je baš taj datum odabran kao njegov rođendan, ali mi smo se tom datumu radovali. Sad bih mogao da raspalim po ovim novokomponovanim demokratama koji komunizam izjednačavaju sa fašizmom, a Tita s Hitlerom, ali neću. Lijep je i sunčan dan, dan nakon dana kojeg sam dostojno proslavio kao Dan mladosti.
Zašto je Dan mladosti sad toliko bitan kada pišem o Banetu Brkljaču? Zato što je Bane bio istaknuti omladinski rukovodilac, predsjednik omladine Vojvodine i član posljednjeg Predsjedništva omladine Jugoslavije. Bio je i predsjednik organizacionog odbora posljednjeg Kongresa Saveza omladine Jugoslavije na kojem je sa Titom sahranjena i štafeta mladosti. Bane je praktično na taj način stavio tačku na jedan veliki i značajan komad naše istorije.
U vrijeme dugih noćnih razgovora koje smo vodili u ljetnim mjesecima u Mokrinu, gdje je Bane sagradio Kuću na ravnom bregu koja je sada postala coworking space regionalne kreativne industrije, naučio sam od Baneta mnogo toga o životu, poslu, direktnom marketingu (on je tvorac Top Shopa), novim trendovima, o ljudima, govorio mi je o svojoj viziji da u Mokrinu stvori centar regionalne kreativne industrije koji će biti na raspolaganju prije svega mladim kreativcima iz različitih oblasti kreativne industrije. Kompleks, kakvo je imanje u Mokrinu nazvano Kuća na ravnom bregu, ne nastaje iz komercijalnih i poslovnih razloga, on može nastati samo iz ljubavi, samo iz namjere da se uradi nešto dobro i korisno „jer mi se može“ da to tako uradim.
Fali mi još mrva da u svojoj glavi formiram kompletnu sliku o Banetu. Sad ću ja to namiriti idućeg vikenda. U Sarajevo na samit 100 lidera Jugoistočne Evrope dolazi Ladeja Godina Košir iz Ljubljane, direktorica kompanije Giacomelli Media, velika Banetova prijateljica. Njih dvoje imaju svoj mjesečni ručak, zapravo poludnevno druženje kada razmjenjuju najnovija znanja i saznanja, komentare o knjigama koje su pročitali tog mjeseca itd. Ladeja poznaje Baneta mnogo bolje nego ja i zato ću i od nje oteti neki kamenčić koji mi je potreban da završim moj lični mozaik o Banetu.
Sarajevo, 26. maj 2016