Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Bor Klemenc Mencin
„Ciljamo ljude koji su otvorenog, slobodnog duha, koji trebaju osjetiti da smo otvoreni drugim ljudima. Ovaj pomalo dosadni tekst me odbija, i ne bih čitao duže od možda tri rečenice… Inače bismo se trebali držati našeg postojećeg teksta koji je relativno kratak, i izbjeći ćemo dodatna finansijska opterećenja… Jedna stvar je doduše istinita – svaki stručnjak bi to napisao drugačije, i ne postoji neko zlatno pravilo. Hajdemo onda to napisati na način na koji se mi osjećamo i koji će odražavati nas, a ne nešto što mi nismo.“
Za većinu od vas koji rade u agencijama, tekst iznad bi mogao spustiti jezu niz vaša leđa i podići razine kortizola u vašem tijelu. S druge strane, ovaj isječak vjerovatno će biti blizak i onima među vama koji rade na klijentovoj strani ove jednačine. Primio sam ovu naizgled razumnu primjedbu od klijenta nakon što sam poslao tekstualni prijedlog od četiri stranice za njegovu obnovljenu web stranicu. Suprotno onome što možda mislite o meni, zaista mi je stalo do ovog čovjeka i žao mi je što je uzrujan. Međutim, bojim se da mu neću ispuniti želju – to jest, neću to učiniti besplatno.
Ne brinite, ne iznosim svoj prljavi veš u javnost. Kao što vidite, izostavio sam sve informacije o identitetu klijenta. Također, nije ovo ni slučaj gdje se ja pravim opak. Ovo je prije jedan prikriveni blagoslov, koji mi je pružio školski primjer grešaka u komunikaciji između klijenta, izvođača i posrednika (bilo da se radi o projekt menadžeru u agenciji ili direktoru marketinga na strani klijenta), i smatram da je vrijedno diskusije. Ovo naglašava važnost odnosa između klijenta i posrednika u razdoblju do stvaranja prvog nacrta.
Nesretna situacija koja je rezultirala time da sam primio početne retke ove kolumne u svojoj e-pošti desila se zbog neusklađenih očekivanja između gore spomenute tri strane. Tačnije, došlo je do ovoga zbog toga što je posrednik odlučio uzeti stvari u svoje ruke bez propisnog savjetovanja s klijentom, i pružio mi netačan brief. Ne krivim tog tipa, vjerovatno je imao svoje razloge za to, ali poenta koju pokušavam opisati jest da ne mogu ja biti odgovoran za tuđu odluku, i neću ja plaćati za njene posljedice.
Vjerujem da je ovo najbolje predstaviti jednostavnom i relativno jasnom alegorijom iz svakodnevnog života. Ako vam se učini smislenom, preporučujem vam da je iskoristite slijedeći put kada se nađete u sličnoj situaciji (uz izuzetak drskosti).
Alegorija ćevabdžinice
Izašli ste s partnerom/partnericom u grad. Nakon zabavne noći, odlučite da je vrijeme da pojedete nešto kako biste spriječili mahmurluk koji će vas shrvati naredno jutro.
Ubacite se u intenzivni mod traženja jela i napokon nailazite na to bajkovito mjesto za sprečavanje mamurluka – uličnu ćevabdžinicu. Igrom slučaja, vaš partner/ica nailazi na poznanika i prisiljeni ste ‘zastati i pročavrljati’. Već znate da će to potrajati neko vrijeme, pa žurite naprijed kako bi naručili jelo za vas i vašeg partnera/icu.
Trbuh vam krči dok naručujete dvije pljeskavice s ajvarom i kajmakom. Mislite da će vaš partner/ica stići baš na vrijeme kada stigne i holesterolska bomba za kojom oboje tako žudite. I naravno, on/ona stiže. Tačno na vrijeme! Ponosni ste na sebe. Dobar posao! Ali, uh-oh, nešto nije u redu. U trenutku kada poslužitelj vašem partneru/partnerici pruža sočni obrok, njihov smiješak se pretvara u grimasu. Vaš partner/ica se okreće vama, a zatim natrag poslužitelju i kaže da ne želi ajvar i kajmak na pljeskavici.
Poslužitelj je malo zbunjen, ali kaže da mu je žao i nudi da ukloni dodatke sa obroka, bez naknade – to je uostalom i dalje prilično ukusna pljeskavica. Ali to je premalo, i prekasno. Partner/ica protestira. On/ona zahtijeva od poslužitelja da donese sasvim novu porciju bez ajvara i kajmaka.
Poslužitelj će rado to ispuniti, ali obavještava da će dodatno naplatiti novo jelo. Vaš partner/ica je u šoku. Ne može da vjeruje da poslužitelj pokušava naplatiti dodatno. Kakva pljačka! On/ona zahtijeva da dobije pljeskavicu bez ajvara i kajmaka besplatno, i ne želi čuti više o tome. Ili će biti tako, ili nikako.
Poslužitelj se nalazi u škripcu. Ima dva izbora:
- Ili će progutati ponos, napraviti pljeskavicu i platiti je iz sopstvenog džepa, kako bi zadržao svoju ocjenu na Yelpu iznad 4* (da budemo načisto, 4* je prilično dobra ocjena za ovu ćevabdžinicu), ili
- da napomene kako je jednostavno radio svoj posao i isporučio narudžbu onako kako je naručeno, te da vam učtivo kaže da ćete ili uzeti ono što je donio, platiti za novu pljeskavicu, ili da odjebete.
Možda ćete reći da ta alegorija ne odgovara baš onome što sam gore opisao – možda bi bilo sličnije da je vaš partner/ica dobio/la pljeskavicu kada su stvarno željeli ražnjiće – ali glavno pitanje u srži cijele ove zbrke je isto: naručili ste nešto što vaš partner ne želi, i sada su svi uzrujani. Poslužitelj bi rado napravio običnu pljeskavicu da ste je takvu naručili, ali sada je uzrujan jer zahtijevate da on plati za vašu pogrešku. A vi na kraju morate tumarati ulicama u pratnji nevjerovatnog Hulka, sa praznim trbuhom i jezovitim naznakama mamurluka koji se nadvija nad vama.
Iz mog iskustva, odluka između opcije br.1 i opcije br.2 predstavlja temeljnu razliku između rada u agenciji i rada kao freelancer. Kod ovih prvih to obično znači da ste osuđeni na opciju br.1, jer „Hej, to ti je posao! Ne možemo si priuštiti da zaseremo naš odnos s klijentom samo zato što si ti odlučio da se mangupišeš! Sada se vuci tamo i donesi mi usput šolju kafe!“ Biti freelancer znači da možete učiniti to, ali također znači da možete reći „Oprostite, ali vi ste mi rekli da napravim pljeskavicu, i napravio sam savršeno dobru pljeskavicu. Ako želite ražnjiće, on može platiti za njih, ili vi možete platiti za njih, ili možete zajedno odjebati.“ Samo, možda trebate korstiti manje psovki…
Ja za sada idem s opcijom br.2, jer smatram da je to pošteno. Možete ili besplatno ukloniti dodatke (tj. ugađati i uređivati tekst, unositi ispravke gdje je potrebno, itd.), Ili platiti dodatno za nove sastojke (tj. trud i vrijeme koji su potrebni za izradu potpuno novog prijedloga prema novim smjernicama). Možda ćete, nakon što se vi i vaš partner smirite i razmislite o iskustvu, shvatiti da je bolje unaprijed uskladiti svoja očekivanja i pronaći bolji način komuniciranja sljedeći put. A možda će se i poslužitelj u ćevabdžinici ubuduće pobrinuti za dva ili tri puta provjeri slične narudžbe.
Nadam se da ovaj razgovor o hrani neće previše potaknuti vaš apetit. Srećom, stigli ste do kraja ove kolumne i sada se možete poslužiti nečim ukusnim. Ali prije nego što odete, reći ću vam još ovo: možda vam se moj pristup ovom problemu čini naivnim, neodgovornim ili čak odbojnim, a možda će to biti slučaj i sa nekim od mojih budućih klijenata, ali ja se tješim mislima da, ukoliko sve ostalo propadne, možda me negdje čeka posao u čevabdžinici… Imajte to na umu sljedeći put kada pogriješite svoju narudžbu :)