Napisao: Boštjan Prijanovič, Managing Director New Moment Ljubljana
Mi, savremeni ljudi, zamišljamo da su naši preci živjeli u mnogo jednostavnijem svijetu. Nisu se morali nositi s poplavom novih tehnologija koja nas danas opterećuje. Mislim, kada mi mama od 70+ napravi grupu na Viberu da dijeli slike, moram da poštujem njenu sposobnost da se prilagodi ovom ludom svijetu.
Ali čak i prije nekoliko desetina hiljada godina, ljudi su imali probleme, samo drugačije. Najviše su se bavili prirodnim fenomenima i, naravno, da ih lavovi ne pojedu. Tvrdili su da mladi ne poštuju starije i da ovaj cijeli svijet ide nizbrdo.
Mi, kao ljudi, nismo toliko drugačiji, samo je tehnologija napredovala.
Međutim, barem prema mom zapažanju, promijenili smo način na koji želimo da nas drugi ljudi vide. Nekada ste bili ponosni što vam mozak dobro radi! Da ste dobro vidjeli, da ste brzo trčali i da ste imali dobre ideje za gomilu stvari koje su vam omogućile da preživite. Da, nisam pogrešio – za sve ovo je potreban mozak. Važni su i živci i mišići i ostalo… ali posebno mozak.
Moji preci su bili super pametni i njihov mozak je radio savršeno – ja sam dokaz, proizvod neprekinute linije sukcesije ljudi (i raznih oblika života i bakterija prije toga, u posljednjih nekoliko milijardi godina). Na čemu sam veoma zahvalan.
Ne tako davno ljudi su se voljeli hvaliti da su pametni, da znaju napamet recitirati pjesme. Da su u stanju riješiti probleme, bilo matematičke ili praktične. Nekad su ovo dvoje jedno te isto, nekad ne.
Sada je bolje predstavljati se neiteligentnim!
Kako bih drugačije opisao diskurs koji ide ovako. Ne možemo se naći na kavi nekoliko dana unaprijed, bez da trošimo beskonačan broj mobi razgovora i trebamo još elektronski kalendar s podsjetnicima. Ne možemo se sjetiti ni broja telefona našeg najdražeg. Ne znamo kako da promenimo sijalicu, možda uz online video uputstvo. Za pripremu palačinki potreban nam je recept. Sa weba. Verovatno i za kuvanje hot doga. Moglo bi se tako nastaviti u nedogled.
Vrhunac je, naravno, došao s pojavom jedne i jedine – umjetne inteligencije. Takozvane AI.
Jasno je, da je u naše vrijeme važno biti upoznat sa inovacijama i biti u toku. Tako smo ovog proljeća svi požurili da objašnjavamo kako mnoge stvari radimo uz pomoć AI alata.
Ako postoji grupa ljudi koja se više plaši da će nešto propustiti (FOMO, znate), to smo oglaševači, ljudi iz marketinga. Skačemo na sve trendove kao muve na, znate već šta…
I svi koji su željeli da kažu nešto o sebi, od marta dalje rekli su nešto ovako (na mnogo različitih načina, ali u suštini sve je bilo isto): „Sada sve radimo sa AI alatima, sve znamo o tome i cool smo“.
Oglašivačke agencije su tvrdile, da su im kampanje kreirane pomoću AI alata. Jedan farmaceut je napravio alat za samodijagnostiku, opet sa AI. AI kod jednog retailera pravi recepte za vas. Vrhunac je, naravno, moj omiljeni media planer, koji ima takav AI alat da mi oglašivači možemo samo sjediti na kauču i piti pivo. Citiram.
Nakon ovog oduševljenj o AI, postavljaju se dva pitanja:
- Ako AI alati rade sve – kome smo mi uopće potrebni?
- Da li je cool komunicirati, da smo glupi i da naš posao mogu da rade mašine?
Ciničan odgovor na prvo pitanje bio bi da ćemo klijentima i dalje biti potrebni – ako ništa drugo, za obavljanje prljavog posla, za šljakanje. Međutim, više mi se sviđa ovaj citat: „AI neće zamijeniti ljude, ali ljudi koji koriste AI će zamijeniti ljude koji je ne koriste.“
Odgovor na drugo pitanje je kraći, inspiraciju crpim iz Autostoperskog vodiča kroz galaksiju.
NE!
Nije cool praviti se neiteligentan. Niko ne želi da radi sa ljudima koji nemaju znanja. A pogotovo sa onima, koji nemaju mozga.
