Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
U zadnje vrijeme mnogo čitam bajke. To su, znate, one kratke, ponekad čak i okrutne priče koje obično imaju važnu poruku – moralne priče. Među njima je i jedna o zečiću Zokiju. Zoki »ubija« svog oca raznim dosjetkama šta je sve potrebno uraditi prije nego ode na spavanje.
Imam baš takvog petogodišnjaka. Prije nego što ga pokrijem potrebno je pospremiti i pripremiti igračke za u postelju, pročitati bajku, otpjevati pjesmicu, pa onda još jednom popiti vode, još jednom piškiti, zatim donijeti još jednu dodatnu igračku, pokriti se jorganom, poravnati jorgan, puhnuti u maramicu, …
Aaaaaaa! Živci na vagi, kažem vam.
Pokušavam mu kazati da je isti kao Zoki – zečić iz bajke. Dobro me pogleda, kao da kaže: šta to pričaš. Ne vjeruje da je bajka o njemu.
To mi daje povod za razmišljanje.
Testiram svoju bolju polovicu. Boji se pauka i često me privuče njeno panično vrištanje, doletim, gledam čemu panika i vidim malog pauka. Ispričam joj priču o dječaku koji je vikao: vuk! Znate onu priču – svo vrijeme je lagao jer vuka nije bilo, a kada je zaista naišao, niko nije došao da mu pomogne. Žena me dobro pogleda i vidim da razmišlja kojeg li joj vraga pričam tu bajku. Ne vjeruje da je bajka o njoj.
Idem jedan korak dalje – ka svojoj struci.
Srećem nekoliko nadobudnih slovenskih marketingaša na jednoj konferenciji i ispričam im basnu iz svijeta oglašavanja.
Bio jednom jedan momak po imenu Brendmenadžer. Smanjivao je cijene svojim agencijama s natječajima na koje je pozivao po dvadeset i više agencija. Davao im je loše brifove, nemoguće rokove, nejasne povratne informacije. Odluke na kraju nije donosio sam, već je to činio njegov šef koji je o agencijama mislio sve najgore. Ideje koje su agencije prezentirale bi omalovažavao i poderao, ili bi ih svojim dodacima pokvario. Nije bio bogzna kako uspješan, ali je krivicu svaljivao na neefikasne oglase koji su, kao, bili samo za imidž, a njima treba prodaja.
Cijela ekipa se ludo zabavljala i slagala se samnom. Jedan poznaje baš takvog tipa. Drugi ispriča sličnu priču o šefu marketinga velikog oglašivača. Treći ironično reče da zbog takvih ljudi oglašavanje nema ugled.
Nijedan ni na trenutak nije pomislio da je bajka o njima. I to me više ne čudi. Model je očit. Moj mali mulac, žena, cijela struka… svi su reagirali isto. Imajući u vidu to da smo u poslu pričanja priča zaista je žalosno da ljudi više ne vjeruju u bajke.
A šta je samnom? Ne mogu sebi pomoći. Ja još uvijek vjerujem u bajke.
(Boštjan Prijanovič je direktor agencije New Moment Y&R Ljubljana, osnivač škole za marketing BP Komunikacije i član upravnog odbora Udruženja slovenskih oglašivačkih agencija)