Piše: Boštjan Prijanovič, direktor agencije New Moment Y&R Ljubljana, osnivač škole za marketing BP Komunikacije i član upravnog odbora Udruženja slovenskih oglašivačkih agencija.
Kada sam 1995. godine stupio u svijet oglašavanja, postojala su dva događaja godišnje koji su postavljali stvari na svoje mjesto. Jedan je bio godišnji žur mreže Saatchi/Bates u Beogradu. Tamo smo iz Slovenije putovali kombijem preko Mađarske, spavali u starom Intercontiju (Molimo cijenjene goste da vatreno oružje ostave na recepciji), svi taksisti su znali gdje je Sači (Saki) žur, na zabavi su defilovale legende (Idoli, Ranbo…), šta smo sve radili na zabavi i after je stvar uspomena. Ma znate već, jedina stvar koja je zaista vaša do kraja života (i dalje) je nekoliko lijepih uspomena.
Drugi je događaj bio Golden Drum. Zlatni bubanj. Jure, Meta i Saki. Tako sam ja to doživljavao. Tada smo zaista željeli pobjeđivati. Tri godine zaredom smo bili drugi, treći… Svake godine nas je za mišiji ku**c pretekao neki konkurent kojeg smo iskreno mrzili (ali i vrlo poštovali). Svi smo srcem bili u tome, pili smo viski (straight, ponekad s malo vode u velikim čašama) i probančili noći, hvala bogu na matičnom broju, tada je festival trajao cijeli tjedan. Uvijek je bilo dovoljno tračeva, za to su se brinule glavne zvijezde. I na Golden Drumu su bile zvijezde, od Garfielda, Conrada, Dragana i tako dalje. Uvijek smo u međuvremenu i nešto radili – Saki je smatrao da je festival medij za agenciju i uvijek smo imali neki »naš« događaj, izdali bismo knjigu, bili pokrovitelji predavača,…
I 1988. godine nam se sve vratilo. Ubjedljivo smo pobijedili. Agencija godine!
Nije tako lako opisati osjećaj šta nam je to tada značilo. Ostvarenje snova! Ponos. Samodokazivanje. Slava. Kao u Shackletonovom oglasu: »Honor and recognition in case of success«!
Festival je bio u Cankarjevom domu, prenosili su ga na televiziji, na kraju smo izašli na scenu, kolegici je pukla peta, ruku nam je dao Kučan (nakon toga nismo prali ruke barem sedam dana), predsjednik!
Ako radite u oglašavanju, većina vaše šire familije ne zna tačno šta vi zapravo radite… (aha, reklame, ali šta, snimate ih?). Ali svi su znali da smo pobijedili. Kao što su i svake godine znali da je Golden Drum (Ideš u Portorož?, je bilo neizbježno pitanje u oktobru).
Godine 1998. smo pobijedili na Golden drumu i dobili počast i priznanje!
I ove godine smo pobijedili na Golden drumu. Kao dio mreže Y&R bili smo network godine, osvojili Golden net.
Svečana dodjela nagrada je bila u Bernardinu. Nisu je prenosili na televiziji. Bila je tako dosadna da sam zaista razmišljao da odem (ne baš iz tog svijeta, ali iz dvorane da). Bio sam domaćin dvijema klijenticama – mislio sam ih fascinirati činjenicom da ćemo biti na pobjedničkoj sceni. Kao dokaz da rade s pravom agencijom. Na kraju su mi zaprijetile otkazom, ako budu morale čekati kraj dodjele nagrada.
Izašli smo na scenu. Ruku nam je dao gradonačelnik. Nije baš predsjednik, ali je kul tip. Spustili su jedno dva paketa pokala (dovoljno za pokriti pola scene), dvorana je bila prazna i prije nego je Bossman uspio svima čestitati – očito nisam bio jedini koji je potajno rezao vene.
Party je bio kao zadnjih godina na terasi. Došli smo kući i niko živ nije znao da smo pobijedili. Gdje si bio, kakav bubanj?
Godine 2015 smo pobijedili na Golden drumu i dobili mnogo bodova za Gunn report.
