This article is also available in: English
Pišu: Kamilo Antolović&Mario Fraculj
Jedno od najstarijih prava, uređeno već gotovo 100 godina, je pravo intelektualnog vlasništva (Hrvatska je pristupila regulaciji intelektualnog vlasništva još daleke 1921. pristupajući Madridskoj uniji).
Naravno, da novo vrijeme i nove paradigme donose nove i brojne izazove uređivanju intelektualnog vlasništva, uključujući i autorska i srodna prava. Ovo postaje poseban izazov na digitalnom tržištu gdje je zaštita autorskih prava, pa i zloupotreba, olakšana i sve učestalija.
Učestala je zabluda da ukoliko je nešto na internetu i lako dostupno (npr. neka zgodna fotografija za vlastiti profil) znači da je svima na raspolaganju i to besplatno.
To je slično mišljenju kao da prilikom ulaska u trgovinu sve što se u njoj nalazi, ili barem neki proizvodi, postaje naše. Zbog same prirode interneta svatko tko svoj rad (bilo koje naravi uključivo i vlastito autorsko djelo) izlaže na internet mora računati s tim da će njegov rad biti preuzet čak i ako krajnji korisnik toga nije svjestan. Ipak, valja praviti veliku razliku između ove nužnosti i namjerne krađe materijala, posebno intelektualne građe što uključuje i autorsko djelo. Većina stranica na vidljivom je mjestu istaknula stupanj zaštite materijala koji se na njoj nalazi. Naravno, ukoliko takva obavijest i nije vidljiva, to ne znači da zaštita ne postoji i da se materijal može koristiti bez ograničenja. Sama radnja tj. činjenica da dijeljenjem ili korištenjem sadržaja koji nije vaš ne zarađujete, neće vas osloboditi povrede tuđih prava ukoliko vas vlasnik istog odluči sankcionirati. Korištenjem tuđeg djela (autorskog rada) možda niste zaradili, ali treba biti svjestan da se ta zarada uskraćuje osobi kojoj bi možda pripadala kao autoru.
Uvažavajući narasle potrebe za uređivanjem prava na internetu (digitalnom tržištu) Europski parlament i Vijeće su donijeli brojne propise te Direktive (2016/0280) o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu.
Razvojem digitalnih tehnologija ubrzalo se stvaranje novih poslovnih modela i ponašanja kao i jačanje interneta kao tržišta za stvaranje i distribuciju sadržaja (uradaka intelektualne naravi) koji su zaštićeni autorskim pravima. Direktivama EU koje su donesene u području autorskog i srodnih prava želi se osigurati visoka razina zaštite nositelja prava i stvara se temelj za iskorištavanje zaštićenih sadržaja.
Ovdje se ne problematiziraju mnoge odredbe EU zakonodavstva*, ali želimo upozoriti na iznimke u korištenju tuđih autorskih djela koje su definirane u spomenutoj Direktivi.
Direktivom (2016/0280), a i brojnim drugim aktima**, utvrđuju se iznimke i ograničenja u pogledu autorskih prava u digitalnom okruženju te se navode iznimke:
- Rudarenje teksta i podataka (automatizirana analitička tehnika koja ima za cilj prikupljanje i obradu podataka radi utvrđivanja trendova ili uzoraka) koje provode istraživačke organizacije bez profitne osnove ili čiji se profit ponovno ulaže u znanstveno-istraživački rad.
- Korištenje djela u nastavi (samo u prostorima obrazovne organizacije) dopušteno je uz uvjet da se koristi isključivo u nastavi u svrhu davanja primjera te ako se:
-koristi u prostorima obrazovne organizacije,
-ako je djelo zaštićeno i dostupno samo sudionicima obrazovnog programa,
-obavezno označi izvor djela (ako je to moguće).
- Potrebe institucija kulturne baštine (knjižnice, muzeji, arhivi itd) kojima se dopušta da umnožavaju djela ili druge sadržaje koji su trajni dio njihovih zbirki, a isključivo u svrhu očuvanja takvih djela.
*upotrebu zaštićenih sadržaja kojima se koriste pružatelji usluga informacijskog društva koji pohranjuju velike količine (autorskih) djela i drugih sadržaja koje su učitali njihovi korisnici obradit ćemo u posebnom dodatku.
**zbog učestalih promjena i dopuna upućujemo na provjeru i korisne izvore (WIPO-svjetska organizacija za zaštitu intelektualnog vlasništva, EUIPO-evropska organizacija za zaštitu intelektualnog vlasništva, DZIV-hrvatski zavod za intelektualno vlasništvo).
