Media-Marketing.com
  • Vijesti
  • Tema sedmice
  • Intervju
  • Kolumna
  • Dnevnik
  • Mladi lideri
  • Tri pitanja
  • BalCannes
No Result
View All Result
  • English
  • Vijesti
  • Tema sedmice
  • Intervju
  • Kolumna
  • Dnevnik
  • Mladi lideri
  • Tri pitanja
  • BalCannes
No Result
View All Result
Media-Marketing.com
No Result
View All Result
Početna Intervju

Vječnost u jednoj minuti

Kako izgleda storytelling kada imate 60 sekundi i ogromnu ideju . Priča je veoma relativna stvar i stvarno se treba potruditi da u njima nešto što umjetnik ili advertiser pokušava ispričati zapravo ima smisla

Media Marketing redakcijaAutor: Media Marketing redakcija
04/07/2025
Kategorija: Intervju
Vrijeme čitanja: 6 min
Read the article in English

Darin Ramić Mazalović

Piše: Isidora Mandić

Kreativna industrija ima jedno nepisano pravilo: nije važno da traje dugo, nego da ostavi trag. Zato smo ovaj put odlučili razgovarati o formatu koji to pravilo podiže na novi nivo, doslovno. Jedna minuta da kažeš sve. Da ispričaš priču. Da natjeraš na smijeh, suzu, ili barem podizanje obrve. U svijetu gdje briefovi znaju imati više stranica nego scenariji, jednominutni film je poput zen poezije, sve mora stati u nekoliko pažljivo izabranih kadrova. A mi u Media Marketingu volimo sve što je pametno, snažno i kratko, pogotovo kada nije copy za billboard.

Nedavno je završen 33. Hrvatski festival jednominutnog filma, koji je ujedno i njihov najstariji festival filma, okupivši jedinstvene ideje iz svih dijelova svijeta. Meksiko, Hong Kong, Fidži, Farski otoci… Ukupno 106 zemalja, i 1.689 minuta svjetskih ideja. Svoje mjesto u top 10 osigurao je i autor iz Bosne i Hercegovine, Demijan Ćatić, sa filmom Eternalizam.

Razgovarali smo sa Demijanom o njegovom kreativnom procesu, kako je to zgusnuti vječnost u minutu, dodirnim tačkama sa advertisingom, emocijama i AI alatima te pronalasku inspiracije u svijetu koji je već uveliko pretrpan idejama. 

MM: Možete li nam za početak generalno predstaviti svoj projekat i kreativni proces od ideje do realizacije?

Demijan Ćatić: Koncept za projekat Eternalizam sam zapravo smislio u pet minuta. U suštini je bilo samo da iz sebe izbacim neke, ne mogu reći traume, ali dešavanja i nelagode koje sam ja osjećao u to vrijeme. Projekat nosi ime Eternalizam po istoimenoj filozofskoj teoriji blok vremena koja govori da su prošlost, sadašnjost i budućnost jednako realne, da se sve dešava u sličnim momentima – da su prošlost i sadašnjost jednako realne i dešavaju se u isto vrijeme. 

To je outline koji sam odabrao za projekat, upravo iz razloga što su prošlost, sadašnjost pa čak i budućnost jedna stvar – pogotovo pričajući o tim političkim temama, procesima i dešavanjima u svijetu, gdje se kod nas na Balkanu ništa ne mijenja decenijama, a tako je ja mislim i u svijetu možemo slobodno reći kroz historiju. Ideja je ponikla iz moje lične frustracije koju vučem, mislim, od kada znam za sebe, i frustracijom generalnim stanjem u svijetu, regionu i državi.

Kreativni proces? Za njega mogu reći da je bio blago haotičan. Nisam stručnjak i još uvijek nemam puno iskustva u pravljenju filma i pisanju scenarija. Jednostavno sam počeo sa tim mojim generalnim outlineom šta hoću da prikažem i koja je moja glavna poruka, a poslije toga se sve nekako samo izradilo i istančalo do procesa snimanja finalnog rezultata. 

MM:  “Pričanje priče u 60 sekundi = ekstremna verzija kreativnog briefa”. Da li biste rekli da je zahtjevno koncipirati priču u tako kratkom formatu, a da uspješno probudi emociju kod publike?

Demijan Ćatić: Meni je lično bilo vrlo zahtjevno iz razloga što je 60 sekundi vrlo kratko vrijeme za ispričati neku priču koja će dotaći publiku. Taj koncept mislim da funkcioniše na “šok efekat” – dakle da napravimo jednu vrstu monotonije i pred kraj te priče uvučemo našu poruku ili koncept koji pokušavamo predstaviti. Probuditi emociju kod publike filmom je generalno zahtjevno, a još zahtjevnije, po mom mišljenju, u 60 sekundi. Priča je veoma relativna stvar i stvarno se treba potruditi da u njima nešto što umjetnik ili advertiser pokušava ispričati zapravo ima smisla. Mislim da je to jedan od najzahtjevnijih koncepata kod jednominutne forme – da priča ima smisla svakome ko ga pogleda, a ne samo internoj zajednici ljudi. 

MM: Kako pronalazite balans između priče koju želite ispričati i emocije koju želite probuditi? Ima li u tom procesu dodirnih tačaka s brend storytellingom – onim momentom kada publika zaboravi da gleda reklamu i samo “osjeti”?

Demijan Ćatić: U suštini mislim da se tu malo razlikuje od advertisinga. U filmskom svijetu kada se priča priča rijetko kada će ona moći biti autentična bez da umjetnik svoje emocije iskaže tim. Taj momenat kada umjetnik iz sebe izbaci frustracije koje smo prethodno spominjali, mislim da se u tom trenutku desi spoj gdje stvari “kliknu” i počnu imati zajednički smisao. Mislim da je bitna razlika i to da u advertisingu ili reklamama morate uhvatiti publiku i kupca u prvih par sekundi, dok u jednominutnom formatu dobijemo priliku da malo “zbunimo” gledatelje i ne otkrijemo čitavu priču do samog kraja. Tih prvih 40-tak sekundi imamo zbunjenu publiku koja ne zna šta je tačna tema do samog kraja te samo čuje neke ključne riječi koje će im biti bitne na završetku. U tim trenucima uopće neće razmišljati o tome, ali kada dođe taj šok efekat na kraju – oni počnu razmišljati o tome u minutama nakon. 

MM: Svi znamo da je pažnja publike danas kraća nego ikad, pogotovo mi u advertising industriji. Kako razmišljate o tome dok stvarate sadržaj? I vjerujete li da forma jednominutnih filmova, koja sažima priču i emociju u tako kratkom formatu, jeste jedan oblik storytellinga koji je dosta sličan sa onim što radi advertising industrija?

Demijan Ćatić: Ima dosta sličnosti između advertising industrije i forme jednominutnog filma. U filmu možda možemo reći da je malo više “umjetnički pristup” dok je sa druge strane više “medijski”. Što se tiče pažnje publike, ne razmišljam o tome pretjerano o tome dok radim. Priča treba biti dovoljno dobra da govori sama za sebe, i više puta sam se uvjerio u to da ljudi, u stvari, imaju pažnje samo je selektivno biraju na ono što je njima zanimljivo. Upravo u tome je proces – da se nađe publika kojoj će određena tema biti zanimljiva i samim tim mislim da publika onda država tu pažnju od jedne minute pa do tri sata. 

MM:  AI je sve kreativniji – piše, režira, idemo ka tome da će uskoro dobiti i Kanskog Lava. Kako gledate na njegovu ulogu u stvaranju: supermoćni alat, simpatična pomoć ili ozbiljna prijetnja autentičnom izrazu? Uhvati li se tu ljudska emocija?

Demijan Ćatić: Generalno, problem današnjice je da ljudi AI koriste samo kao shortcut a ne kao alatku koja je zaista svemoguća. Upravo je problem da ga ljudi sve više počinju koristiti kao zamjenu za sebe ili zamjenu za umjetnost i kreativu. U tom trenutku se gube emocija i autentičnost. Ja lično pokušavam da ga koristim kao alat i stvar koja meni može pomoći. Danas možemo vidjeti kroz raznorazne forme i prije AI-a, od mobitela, laptopa i svega – ljudi pokušavaju što više sebi olakšati posao da ne bi morali raditi, a mislim da je to jednostavno neizbježno a i da će tako biti i sa AI tehnologijama. Od početka modernog doba mi smo uvijek imali brigu o tehnologiji da će nam zauzeti život i zamijeniti poslove, ali se to dan danas nije desilo, pa vjerujem i da neće u budućnosti. Moramo se prilagoditi i koristiti to kao alat.

Što se tiče emocija – mislim da nikada tehnologija, tačnije AI, nije bio bliži da ih uhvati ali da ipak ljudi imaju taj djelić u mozgu gdje percipiraju da to nije stvarno i da nije prava ljudska emocija. Koliko god AI bio dobar, jednostavno se vidi razlika između nečega što je kreirano ljudskim rukama i nečega što je kreirano umjetnom inteligencijom. 

MM: U vremenu u kojem i tost sa avokadom ima svoj estetski identitet na Instagramu, kako uopće pristupiti stvaranju nečeg što je novo, a nije “već viđeno”? Gdje nalazite autentičnost kad svi ganjamo istu pažnju i iste filtere?

Demijan Ćatić: Autentičnost je nešto što je vrlo relativno. Na primjer u zapadnjačkoj teoriji muzike ustvari se spominje da je čitava muzika samo 12 nota a da se oktava ponavlja, dakle kroz historiju zapadnjačke muzike bilo je milion pjesama i svaki put kada nešto novo izađe je “već viđeno” – ali je novo. Mislim da u suštini svaka vrsta umjetnosti funkcioniše na taj princip, da o tih 12 nota samo možemo razmišljati na različit način i da to stvara autentičnosti. To ne znači da je nešto iskopirano već da je uzeta inspiracija – naravno ne 1/1, uvijek ima ljudi koji kopiraju :) Ja lično nalazim svoju autentičnost u svojim iskustvima i svojim pričama, jer mislim da je to jedini aspekt života koji se ne može rekreirati – svako ima jedinstven život i svaka iskustva su autentična samo jednoj osobi. Tu ja pronalazim inspiraciju za autentičnost i razmišljam o svojim projektima i svojoj umjetnosti kroz moje oči. 

Autor

  • Media Marketing redakcija
    Media Marketing redakcija
    Media Marketing je najrelevantniji medij komunikacijske industrije Adriatic regije, nastao s idejom i vizijom da struku svakodnevno educira, informiše i uvezuje.
Tags: Izdvojeno
ShareTweetShare
Media-Marketing.com

© 2025. Powered by Degordian

Portal Media-Marketing.com

  • O nama
  • Marketing
  • Impressum
  • Kontakt
  • Uslovi korištenja
  • Politika privatnosti

Social Media

No Result
View All Result
  • Vijesti
  • Tema sedmice
  • Intervju
  • Kolumna
  • Dnevnik
  • Mladi lideri
  • Tri pitanja
  • BalCannes
  • en English
  • bs Bosnian

© 2025. Powered by Degordian