U jeku pandemije dok su se svi bavili čuvenim virusom covida u Mariboru je nastala agencija sa idejom da bude drugačija. Nije bilo lako odbijati poslove već u prvoj godini poslovanja, što su na iznenađenje mnogih radili, ali, malo ko zna da su tako kupili sebi – posebnost. Samo pet godina kasnije rade velike, raznovrsne, kompleksne i zanimljive projekte za klijente iz Amerike, Francuske, Italije, Švicarske, Njemačke, Velike Britanije i Slovenije. Iza naziva Trampolin Studio stoji 10 eksperata, kreatora brendova sa iskustvom u različitim marketinškim poljima. Oni „skaču više“ samo ako se zabave.
Razgovarali smo sa jednim od osnivača i kreativnim direktorom, Tinom Lugaričem:
Da li su ideje dobar biznis, da li će im rasti vrijednost, da li se može postaviti i zadržati dobra cijena, ili pak ideje gube na vrijednosti?
Ne može svaka ideja biti dobar posao. Ali dobre, prepoznatljive i hrabre ideje bazirane na dobro osmišljenim strategijama, savršeno realizirane i vješto distribuirane, definitivno su dobar posao. Zašto? Zato što stvaraju i pokreću posao, a u svijetu hiperpolucije sadržajem uspijevaju privući vrijednu pažnju i usaditi prstohvat magije u srca ljudi. Takve ideje imaju veliku dodanu vrijednost za brendove i moraju imati i odgovarajuću cijenu. Međutim, da bi dobre ideje iz kreativnog, validacijskog i produkcijskog procesa izašle u optimalnom obliku koji im pruža snagu, potrebno je puno upornosti, znanja, hrabrosti za preuzimanje odgovornosti i slušanja, povjerenja i poštovanja u odnosima između svih uključenih u proces. Naša industrija, koja se temelji na idejama, često je kriva za pad vrijednosti ideja, jer se prema njima često postupa s nepoštovanjem u bezbrojnim i kaotičnim pitchevima bez odgovarajuće kompenzacije i prečesto gravitira se prema sigurnim, generičkim i kombiniranim idejama. Ali oni koji su stvarno dobri, profesionalni i hrabri u industriji znaju kako oživjeti ikonične ideje, koje uvijek dokažu svoju snagu. Uživam svaki put kad vidim takve ideje kako sjaje.
Kako se određuje cijena ideje? I kako se dolazi do ideje od “million dolara”?
Jedna od najpopularnijih i najuspješnijih agencija na svijetu, Mischief (At No Fixed Address), u svom manifestu ima zapisanu misao koja kaže da ako se usredotoče na stvari koje ih čine posebnima, novac će slijediti, ali ako se usredotoče na novac, njihova posebnost će nestati, a s njom i njihova vrijednost. Sjećam se prve godine Trampolina, kada smo rekli ne mnogim ponudama za suradnju, jer osim novca, ne bi nam donijele ništa posebno, ali bi im ipak morali posvetiti svoje vrijeme. To je prilično neobična stvar za prvu godinu poslovanja, jer svi žele što više posla. Ali znali smo da svoje vrijeme moramo posvetiti samo onim suradnjama koje su imale potencijal stvoriti nešto posebno, ostaviti trag na tržištu, među ljudima, u kulturi. Na taj smo način formirali svoju poziciju, koja nam danas omogućuje još više dobrih projekata i suradnji. Jednostavno bih mogao reći da su iskrenost i autentičnost ono što daje veliku vrijednost idejama i brendovima.
Kako ste razvili svoj biznis i da li ste na samom početku bili optimista da je ipak moguće od samo ideje doći i do biznisa?
Trampolin smo otvorili tijekom pandemije Covida krajem 2020, ali to nas nije zaustavilo, jer smo vjerovali u ideju i, prije svega, jedni u druge. Međutim, na početku je postojala određena sumnja koliko će brzo posao krenuti, pa smo pripremili PR plan i izradili plakate, s namjerom da ih pošaljemo tvrtkama kao poklon i skrenemo pozornost na sebe. Kada smo na društvenim mrežama najavili pokretanje Trampolina, odaziv sa željama za suradnjom bio je instantan da smo doslovno tri dana pravili raspored sastanaka, zaustavili PR plan, počeli raditi i poslali plakate u drugom mjesecu sljedeće godine kao zakašnjele novogodišnje poklone. Sva trojica suosnivača Trampolina, Andrija Šulić, Nenad Cizl i ja, radili smo više od 15 godina u najvećim agencijama u Sloveniji, gdje smo zauzimali vodeće kreativne pozicije, a Andrija je posljednjih nekoliko godina prije Trampolina vodio UX odjel u međunarodnoj tehnološkoj tvrtki Povio. Odlučili smo krenuti vlastitim putem jer naši stavovi o tome kako bismo željeli raditi u svijetu koji se brzo mijenja, kako bismo stvorili bolju kvalitetu radova, više nisu bili usklađeni s načinima rada u velikim sustavima. Željeli smo više agilnosti, više kvalitete, više povjerenja i poštovanja u odnosima te više bolje uloženog vremena, kojeg smo na mnogim pitchevima često bacali kroz prozor.
Strategija, priča, izrada…? Kojim redoslijedom ređate prioritete i da li su svi elementi neophodni za uspjeh?
Prije svega, moramo dobro razumjeti klijenta i njegov problem, izazov, želju, područje. Dok to istinski dobro ne razumijemo, postavljamo pitanja, istražujemo, provodimo intervjue, radionice i sve što je potrebno u konkretnom slučaju kako bismo vrlo dobro razumjeli cijeli kontekst. U tim procesima i klijent često dolazi do novih uvida i perspektiva, te kao rezultat toga često mijenjamo i okrećemo originalni brief naopako, jer zajedno smatramo da nije prikladan. Nikada ne nagađamo s idejama bez dobrog razumijevanja konteksta, zbog čega smo prije svega dobri ispitivači i slušatelji, jer se vrijedne istine često kriju u prigušenim tonovima, a ne u napisanim riječima u briefovima. Tek kada smo svi na istoj valnoj duljini u pogledu toga kamo trebamo stići, započinjemo proces stvaranja.
Nagoviestili ste više puta da imate “No pitching approach”, ne radite pitch-eve? Zašto?
Radije bismo uložili vrijeme koje bismo potrošili na pitcheve bez jamstva za posao u još kvalitetniji rad za klijente s kojima radimo i koji nam vjeruju. To je jedino ispravno, odgovorno i pošteno. Svi znamo da najbolji pojedinci u agencijama formiraju pitch timove i rade na pitchevima kako bi povećali šanse agencije za uspjeh. Ali to znači da ti isti pojedinci često nemaju dovoljno vremena za dubinski i sveobuhvatan rad na postojećim klijentima, koji agencijama vjeruju uglavnom zbog najboljeg osoblja kojeg agencije imaju. To je paradoks i apsurd. Do suradnji na Trampolinu dolazimo na bazi našeg rada, direktno ili putem preporuka. Posjećujemo nove potencijalne klijente, održavamo sastanke kemije, razgovaramo o očekivanjima, upoznajemo jedni druge, popijemo kavu i vidimo možemo li si pomoći i želimo li surađivati. Na taj način čuvamo i štitimo vrijednost kreativnog rada, znanja, truda i iskustva.
Šta je osnova da bi nešto dobro nastalo?
Povjerenje i poštovanje u srži odnosa. Bez toga nema ničega. Naravno, važno je i znanje, sposobnost, predanost i sve što ide uz to, ali ako nema povjerenja i poštovanja, osnovni uvjeti se raspadaju. Da bismo to slikovitije ilustrirali primjerom, u našem internom timu ne trebamo znanje industrijskog dizajna ili inženjerstva da bismo u našoj kući stvorili inovativno ambijentalno rješenje za klijentov izazov. Sve što je potrebno je povjerenje klijenta da će rješenje biti implementirano na vrhunski način pod našim vođstvom a u tim možemo uključiti vanjske stručnjake iz bilo kojeg područja. S povjerenjem i poštovanjem u odnosima, postoji i manje frustracija, a više dobre energije, želje za visokom kvalitetom i inspirativnim stvaranjem. To također utječe na činjenicu da vrhunski stručnjaci žele raditi u našem timu, što posljedično privlači još više dobrih suradnji s klijentima i više dobrih priča. Pa možda će upravo ova misao potaknuti neku novu dobru suradnju i priču.
