Tri godine prije nego što su osnovale Chapter 4 Communication Consulting, Tamara Bekčić i Milena Avramović Bjelica već su iza sebe imale bogato iskustvo u različitim segmentima komunikacijske industrije. Jedna je u profesiju ušla kroz rad u međunarodnim organizacijama, strateško savjetovanje i razvoj timova za odnose s javnošću, druga je iz inženjerskog svijeta u komunikacije donijela analitičnost, strukturu i specifično iskustvo rada s tehnološkim kompanijama. Danas, šesnaest godina nakon osnivanja agencije, njihovo partnerstvo ostaje jedan od temelja na kojima grade poslovanje i odnose s klijentima.
Tokom više od dvije decenije rada obje su razvijale projekte za domaće i međunarodne kompanije, vodile timove kroz složene procese promjena i krizne situacije te za svoj doprinos profesiji bile nagrađene međunarodnim priznanjem PRO PR Globe Award. Istovremeno, aktivno učestvuju u edukaciji mlađih kolega, mentorstvu i razvoju komunikacijske zajednice, vjerujući da se znanje i iskustvo moraju dijeliti kako bi profesija nastavila napredovati.
U razgovoru govore o tome šta za njih znači partnerski odnos u vođenju agencije, kako ocjenjuju razvoj nezavisnih komunikacijskih agencija u Srbiji, koje promjene najviše utiču na poslovanje industrije te zašto umjetnu inteligenciju ne vide kao prijetnju, nego alat koji zahtijeva odgovornu primjenu. Razgovarali smo i o tome kakvu budućnost predviđaju za organizacije i komunikacijsku profesiju, ali i o tome kojim bi se pozivima bavile da ih život nije odveo u svijet komunikacija.
Biti partner pravi je izazov koji zahtijeva transparentnost, ali i donošenje zajedničkih odluka kada se agencija nalazi na važnim razvojnim prekretnicama ili u kriznim trenucima. Što iz vašeg kuta gledišta znači partnerstvo?
TB: Kada govorimo o partnerstvu, za mene je najvažnije da postoji međusobno poštovanje i razumevanje, da se partneri dopunjuju, da rade u interesu kompanije, čak i kada izazovima pristupaju iz različitih uglova. Promene su brze i često nepredvidive. Zbog toga je posebno važno imati partnera koji će vas podstaći da sagledate širu sliku, ali i pružiti podršku kada je to potrebno. U našem slučaju, partnerstvo je jedan od ključnih razloga zbog kojih je Chapter 4 stabilna i održiva kompanija već 16 godina, a istovremeno i pouzdan partner klijentima kada je reč o strateškoj komunikaciji i savetovanju.
MAB: Za mene partnerstvo pre svega znači poverenje. Potrebno je imati osobu kojoj verujete i koja deli iste vrednosti, čak i kada imate različite stavove o tome kako doći do cilja. Partnerstvo podrazumeva otvoren dijalog, spremnost na preispitivanje sopstvenih odluka i zajedničko preuzimanje odgovornosti, posebno u trenucima kada stvari ne idu prema planu.
Uzimajući u obzir izazove s kojima se organizacije suočavaju danas, kako biste ocijenile kvalitetu usluga koje pružaju neovisne komunikacijske agencije u Srbiji? Koliko takvih agencija zapravo postoji, s obzirom na to da je Srbija i dalje najveće tržište na prostoru bivše zajedničke države?
MAB: Srbija danas ima veoma kvalitetnu komunikacionu industriju, sa više desetina agencija koje uspešno posluju na tržištu. Međutim, broj agencija nije toliko važan koliko njihova sposobnost da odgovore na sve složenije potrebe klijenata. Kompanije više ne traže samo kreativnost, medijske objave ili organizaciju događaja. One traže biznis podršku – strateške savetnike koji razumeju poslovanje, reputacione rizike, regulatorno okruženje, kao i prepoznavanje finih nijansi, potreba i očekivanja različitih cilinih grupa. Upravo u tom segmentu vidim najveći prostor za dalji razvoj nezavisnih agencija.
TB: Mislim da je kvalitet usluga značajno napredovao poslednjih godina. Klijenti su zahtevniji, tržište je konkurentnije, a komunikacije su postale mnogo kompleksnije. To je dodatno uticalo da agencije više ulažu u znanje, razvoj i specijalizaciju timova. Istovremeno, tržište je i dalje relativno malo, zbog čega se svi suočavamo sa izazovom pronalaženja i zadržavanja kvalitetnih ljudi. Agencije koje uspeju da izgrade i okupe stručnjake različitih profila i kontinuirano ulažu u njihov razvoj biće one koje će dugoročno praviti razliku.
Što danas predstavlja najveću prijetnju poslovanju agencija, nove navike mladih generacija, umjetna inteligencija ili nešto sasvim treće?
TB: Po mom mišljenju, najveći izazov je promena očekivanja ljudi – i zaposlenih i klijenata, ali i partnera sa kojima sarađujemo, od medija do ostalih stejkholdera. Mlađe generacije drugačije konzumiraju sadržaje, drugačije biraju poslodavce i imaju drugačiji odnos prema autoritetima i institucijama. Agencije koje ne budu razumele te promene rizikuju da izgube relevantnost. Veštačka inteligencija će ubrzati mnoge procese, ali znanje, empatija, kreativnost i razumevanje ljudskog ponašanja i dalje ostaju ključni.
MAB: Ne vidim veštačku inteligenciju kao pretnju, već kao alat koji pomaže u svakodnevnom radu, ali se mora biti prilično oprezan i odgovoran kada se koristi AI. Prava pretnja je površnost. U vremenu kada je informacije moguće proizvesti brže nego ikada i do istih doći u deliću sekunde, najveću vrednost imaće sposobnost razumevanja konteksta, poslovnih ciljeva i društvenih okolnosti. AI ima tendenciju da nam povlađuje, a kako smo mi savetnici, proces donošenja poslovnih odluka je itekako zahtevan i kompleksan. Komunikacije se ne svode na generisanje sadržaja, već na donošenje promišljenih odluka koje mogu imati reputacione i poslovne posledice i treba da grade dugoročne odnose, etički oblikuju percepciju i inspirišu druge na željeni način.
Kako mislite da će izgledati organizacije i njihova uloga u budućnosti, s obzirom na sve veći utjecaj alata umjetne inteligencije na poslovanje?
MAB: Verujem da će kompanije u budućnosti biti znatno agilnije i efikasnije zahvaljujući automatizaciji brojnih procesa. Međutim, paralelno sa tim, raste značaj ljudskih veština – kritičkog razmišljanja, donošenja odluka, etike i liderstva. Što više tehnologije budemo koristili, to će više rasti potreba za ljudima – ekspertima koji mogu da procene posledice tih odluka i grade poverenje među zaposlenima, klijentima i unutar zajednice.
TB: Veštačka inteligencija već menja način rada gotovo svake industrije i kompanije, ali neće promeniti činjenicu da ljudi žele da sarađuju sa kompanijama i ljudima kojima veruju. Zato mislim da će reputaciju, transparentnost i autentičnu komunikaciju biti još teže postići i zato će postati još važniji nego danas. Tehnologija će omogućiti veću produktivnost, ali će se konkurentska prednost sve više graditi na kulturi, vrednostima i kvalitetu odnosa koje kompanije razvijaju sa svojim ciljnim grupama.
Da se ne bavite ovim poslom, čime biste se bavile?
TB: Verovatno bih se bavila nečim što uključuje rad sa ljudima i razvoj njihovih potencijala. To može biti edukacija, koučing ili neki oblik savetovanja. Najviše me motiviše mogućnost da doprinesem nečijem profesionalnom ili ličnom napretku, a to je zapravo nit koja povezuje i moj današnji posao.
MAB: Da se ne bavim komunikacijama, verovatno bih spojila ono što me je kroz život najviše oblikovalo – mašinstvo kao način razmišljanja i strukturu, i rad sa ljudima kroz filantropiju i projekte koji imaju društveni uticaj. Uvek me je privlačilo da budem deo inicijativa koje pomažu drugima i donose konkretnu vrednost zajednici. Sport je tu dodatna konstanta – kroz njega sam naučila disciplinu, timski duh i istrajnost, što bih sigurno prenela i u bilo koju drugu profesiju.
