Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Danas vam donosimo intervju star gotovo 100 godina, koji je Nikola Tesla dao za časopis Colliers još 1926. Zašto? Pročitajte i vidjet ćete zašto se Tesla smatra jednim od najvećih umova i vizionara koji su ikada hodali ovom planetom, što je zorno vidljivo iz njegovih razmišljanja o budućnosti, wirelessu i ženama.
Život pčela bit će život naše rase, kaže Nikola Tesla
Dolazi novi poredak polova – sa ženom u vodećoj ulozi. Komunicirat ćete instantno, pomoću jednostavnih uređaja koji mogu stati u džep na prsluku. Zrakoplovi će putovati nebom, bespilotno, upravljani i vođeni radio valovima. Ogromna snaga će se prenositi na velike udaljenosti bez žica. Potresi će postati sve češći. Umjerene zone postat će ledene ili užarene. A neke od ovih stvari koje zahtijevaju strahopoštovanje nisu toliko daleko, kaže Tesla.
U svojoj šezdeset osmoj godini Nikola Tesla sjedi spokojno u svojoj radnoj sobi, preispitujući svijet koji je pomogao promijeniti, i predviđajući promjene koje će sigurno doći uz daljnji napredak ljudske rase. On je visok, mršav, asketski čovjek koji nosi tamnu odjeću i gleda na život smirenim, upalim očima. Usred luksuza on živi skromno, pazeći na svoju prehranu gotovo ekstremnom preciznošću. Od pića pije samo vodu i mlijeko, i otkako je postao mladi čovjek nikada nije koristio duhanske proizvode.
On je inženjer, izumitelj i, iznad toga, ali i kao osnova to dvoje, on je filozof. I unatoč njegovoj opsjednutosti praktičnom primjenom onoga što jedan nadaren um može naučiti u knjigama, nikada nije skrenuo pogled sa drame koja se zove život.
Ovaj svijet, koji je mnogo puta ostao u čudu tokom proteklog uzbudljivog vijeka, trljat će svoje oči i ostat će bez daha pred čudima većim i od onih kojim je proteklih nekoliko generacija svjedočilo, a pedeset godina od sada, svijet će se razlikovati više od današnjeg nego što se naš svijet sada razlikuje od svijeta kakav je bio prije pedeset godina.
Nikola Tesla je došao u Ameriku u ranoj mladosti, a njegov inventivni genij ubrzo je prepoznat. Sa svojim revolucionarnim strojevima za prijenos energije uspostavio je elektrane, prvo u New Yorku, zatim u Coloradu, kasnije na Long Islandu gdje su njegovi bezbrojni eksperimenti doveli do svakojakih važnih i manjih napredaka u elektrotehnici. Lord Kelvin je o njemu rekao (prije njegove četrdesete) da je proučavanju električne energije pridonio više od bilo kojeg drugog čovjeka.
„Od začeća bežičnog sistema“, kaže on, „vidio sam da će ova nova umjetnost primijenjene električne energije biti korisnija ljudskom rodu od bilo kojeg drugog naučnog otkrića, jer ona praktično eliminira udaljenost. Većina teškoća sa kojima se čovječanstvo pati posljedica su ogromne veličine planete zemlje, i nemogućnosti pojedinaca i naroda da dođu u bliske kontakte.
Wireless će postići bliži kontakt putem prijenosa inteligencije, transporta naših tijela i materijala, i prijenosa energije.
Kada bežični prijenos bude savršeno primjenjen, cijela planeta će biti preobražena u jedan ogromni mozak, što u stvari i jeste, pri čemu će sve što postoji biti čestice jedne stvarne i ritmičke cjeline. Bit ćemo u mogućnosti da komuniciramo sa drugima instantno, bez obzira na udaljenost. I ne samo to, kroz televiziju i telefoniju vidjet ćemo i čuti jedni druge savršeno kao da se gledamo licem u lice, uprkos hiljadama milja međusobne udaljenosti, a instrumenti pomoću kojih ćemo to raditi bit će nevjerojatno jednostavni u usporedbi sa našim sadašnjim telefonom. Čovjek će ih moći nositi u džepu prsluka.
Moći ćemo gledati i slušati događaje, kao što su inauguracija predsjednika, utakmica svjetskog prvenstva, pustošenje zemljotresa, ili užase borbi, baš kao da smo tamo.
Kada bežični prijenos energije postane komercijalan, transport i prijenos će biti revolucionirani. Pokretne slike se već prenose bežičnim putem na kratku udaljenost. S vremenom će ta udaljenost postati neograničena, a kada kažem s vremenom mislim na samo nekoliko godina od sada. Slike se prenose putem žica, uspješno su poslane telegrafima kroz sistem tačaka još prije trideset godina. Kada bežični prijenos energije postane uobičajen, ove će metode izgledati proste kao što parna lokomotiva izgleda u usporedbi s električnim vozom.“
Žena – slobodna i kraljevska
Sve željeznice će biti elektrificirane, i ukoliko bude postojalo dovoljno muzeja da ih prime, parne lokomotive će postati groteskni antikviteti za naše prve potomke.
„Možda će najvrijednija primjena bežične energije biti pogon letećih strojeva, koji neće nositi gorivo i bit će slobodni od bilo kakvih ograničenja sadašnjih zrakoplova i dirižabla. Putovat ćemo od New Yorka do Europu u samo nekoliko sati. Granice će se u velikoj mjeri izbrisati, a veliki korak će biti učinjen ka ujedinjenju i skladnom postojanju različitih rasa koje žive u svijetu. Bežična tehnologija ne samo da će omogućiti opskrbu energijom nekoj regiji, koliko god ona bila nedostupna, nego će imati i politički učinak, usklađivanjem međunarodnih interesa, te će stvoriti razumijevanje umjesto razlika.
Savremeni sistemi prijenosa energije postat će zastarjeli. Kompaktne relejne postaje, polovinu ili četvrtinu veličine današnjih elektrana, činit će osnovu za rad – u zraku i pod morem, jer će voda utjecati na mali gubitak u prijenosu energije putem bežične mreže.“
Gospodin Tesla predviđa i velike promjene u našem svakodnevnom životu. „Sadašnji bežični prijemni aparat“, kaže on, „bit će odbačen i zamijenjen mnogo jednostavnijim mašinama, statički i svi drugi oblici smetnji bit će uklonjeni, tako da će bezbrojni odašiljači i prijemnici moći raditi bez ometanja. Novine će biti printane ‘bežično’ u vašem domu tokom noći. Upravljanje domaćinstvom, problemi sa grijanjem, osvjetljenjem i kućanskim uređajima, bit će oslobođeno bilo kakvog fizičkog rada zahvaljujući pogodnostima bežične energije.
„Predviđam razvoj letjelica veći od onoga na automobilima, i očekujem da će gospodin Ford dati veliki doprinos ovom napretku. Riješit će se problem parkiranja automobila i opremanja zasebnih cesta za komercijalni i redovni promet. U našim velikim gradovima pojavit će se tornjevi za parkiranje, a ceste će biti umnožene usljed čiste potrebe, ili će u konačnici postati potpuno nepotrebne kada civilizacija točkove zamijeni krilima.
Unutrašnji rezervoari toplote našeg svijeta, na koje ukazuju česte vulkanske erupcije, bit će iskorišteni u industrijske svrhe. U članku koji sam napisao prije dvadeset godina definirao sam proces neprekidnog pretvaranja dijela topline koju atmosfera prima od sunca u energiju za ljudsku upotrebu. Stručnjaci su ishitreno zaključili kako pokušavam ostvariti neku shemu perpetumobila. Ali moj proces je pažljivo razrađen. I racionalan je.“
„Svakom pažljivom posmatraču, pa čak i sociološkim laicima, jasno je,“ kaže on, „da se u svijetu tokom vijekova stvorio novi stav prema diskriminaciji spolova, i da je dobio nagli poticaj neposredno prije i poslije Svjetskog rata.
Ova borba žene prema ravnopravnosti spolova završit će novim spolnim poretkom, u kojem će žena biti nadređena. Moderna žena, koja anticipira napredak svoga spola tek u površnim fenomenima, samo je površinski simptom nečeg mnogo dubljeg i potentnijeg što sazrijeva u njedrima ljudske rase.
Neće žene ostvariti svoju jednakost, a kasnije i nadmoć, u prizemnoj fizičkoj imitaciji muškarca, nego kroz buđenje intelekta žena.
Kroz nrebrojene generacije, od samog početka, društvena potčinjenost žene prirodno je rezultirala djelomičnom atrofijom, ili barem nasljednom suspenzijom mentalnih kvaliteta, a danas znamo da je ženski rod obdaren tim kvalitetima ništa manje od muškaraca.“
Kraljica je u centru života
„Ali ženski um demonstrirao je sposobnost za sva mentalna stjecanja i postignuća muškaraca, a sa novim generacijama, taj kapacitet će se proširiti. Prosječna žena će biti jednako obrazovana kao i prosječan muškarac, a zatim i bolje obrazovana, jer će uspavane sposobnosti njenog mozga biti potaknute na aktivnost koja će biti još intenzivnija i moćnija zbog vijekova počinka. Žena će zanemariti presedan i zapanjit će civilizaciju svojim napretkom.
Osvajanje novih polja rada od strane žena, njihova postupna uzurpacija vodstva, otupit će i na kraju raščiniti ženske senzibilnosti, ugušit će majčinski instinkt, tako da bi brak i majčinstvo mogli postati odbojni, a ljudska civilizacija će postajati sličnija i sličnija savršenoj civilizaciji pčela.“
Značenje ovoga leži u načelu koji dominira ekonomijom pčela – najorganizovanijeg i inteligentno najkoordiniranijeg sistema od bilo kojeg drugog oblika neracionalnog životinjskog svijeta – sveukupnoj supermaciji instinkta besmrtnosti koja od majčinstva čini nešto božansko.
Središte života svih pčela je kraljica. Ona dominira košnicom, ne kroz nasljedno pravo, jer iz bilo kojeg jajeta se može roditi vladajuća kraljica, već zato što ona predstavlja maticu ove utrke insekata.
Možemo samo sjediti sa strane, i diviti se
Postoje ogromne, deseksualizirane vojske radilica čiji je jedini cilj i sreća u životu rad. To je ono što u komunizmu predstavlja savršenstvo, socijalizirani, kooperativni život u kojem su sve stvari, uključujući i potomstvo, vlasništvo i briga svih.
Zatim tu su i djevice pčele, princeze pčele, ženke koje su odabrane iz jajašca kraljice u momentu kada se izlegu, i koje se čuvaju u slučaju da neplodna kraljica donese razočaranje košnici. I tu su muške pčele, rijetke, nečistih navika, koje se toleriraju samo zato što su potrebne za parenje sa kraljicom.
Kad je vrijeme za kraljicu da krene na svoj bračni let, muške pčele se spremaju i stavljaju u red. Kraljica prolazi pčele koje čuvaju ulaz u košnicu, a muške pčele je slijede u roju. Najjača od svih stanovnika košnice, moćnija od bilo kojeg od njenih potčinjenih, kraljica leti u zrak, spiralno i uvijek ka gore, a muški pčele je slijede. Neki iz pratnje zbog slabosti otpadaju, odustaju od ‘vjenčanja’, ali kraljica se uzdiže sve više i više sve dok ne postigne tačku u dalekom eteru, gdje ostaje s njom tek jedna od muških pčela. Krutim zakonom prirodne selekcije on je najjači, i on će se sljubiti s kraljicom. U trenutku konzumacije braka, njegovo tijelo se raspada i on umire.
Kraljica se vraća u košnicu, oplođena, noseći s njom desetke hiljada jaja – budućim gradom pčela, a zatim iznova započinje ciklus reprodukcije, koncentracija živahnog života košnice u neprestanom radu ka rađenju novih generacija.
Ne možemo ni zamisliti mogućnost ljudske analogije ovoj tajanstvenoj i neizmjerno posvećenoj civilizaciji pčele; ali kada uzmemo u obzir kako ljudski instinkt za održanjem rase dominira životom u svim svojim normalnim, pretjeranim i perverznim manifestacijama, postoji ironična pravda u mogućnosti da bi ovaj instinkt, uz nastavak intelektualnog napredovanja žena, mogao konačno biti izražen kroz načelo pčela, iako će trebati vijekovi da se razbiju navike i običaji naroda koji zabranjuju put tako jednostavnoj i znanstveno uređenoj civilizaciji.
Vidjeli smo početak toga u Sjedinjenim Državama. U Wisconsinu je zakonom obavezna sterilizacija potvrđenih kriminalaca i predbračno ispitivanje muškaraca, dok se doktrina eugenike sada hrabro propovijeda, a prije nekoliko decenija njeno zagovaranje bilo je krivično djelo.
Stari ljudi su sanjali snove, a mladi su imali vizije otkako je svijeta i vremena. Mi danas možemo samo sjediti i diviti se kada jedan naučnik kaže svoje mišljenje.
