Razgovarala: Patricija Ilič
Foto: mag. Nastja Mulej, snimio: Iztok Dimc
Pogledajmo oko sebe. Ne čini li vam se da živimo u društvu sa nebrojeno mnogo pravila? Koliko se zakona mijenja svakog mjeseca? Koliko obimne upute za upotrebu trebamo pročitati, prije nego prvi put uključimo mašinu za veš? Nikako ne smijemo prekršiti najnovija modna pravila…
Da li je moguće »pobjeći« iz tog haosa, pitali smo magistricu Nastju Mulej koja je nedavno u Sloveniji objavila najnoviji rad Edwarda de Bona pod naslovom Jednostavnost u razmišljanju – počnite razmišljati jasnije i brže. Naravno, postoje izlazi – kao i za sve ostalo u našem životu – u našoj glavi, kaže naša sagovornica.
Za početak moramo toga postati svjesni. Mora nam postati jasno da stvari ne moraju biti tako komplikovane. Takve su iz istorijskih ili tradicionalnih razloga, a onda smo se navikli na njih i sad smo njihovi »robovi«.
Zatim, moramo biti odlučni da mijenjamo stvari; barem one na koje možemo uticati. Usredotočeno i disciplinirano moramo pregledati kako se stvari odvijaju. Moramo utvrditi sa kakvim ciljem uopšte nešto radimo te kakve koristi i vrijednosti imamo od toga. Moramo razmisliti da li do tog cilja (ili koristi) možemo doći i na drugi način, odnosno, da li se neke od koristi možemo odreći na račun veće jednostavnosti koja nam štedi vrijeme, novac i druge izvore. U tom razmišljanju sebi možemo pomoći različitim tehnikama jednostavnosti; da nešto odstranimo, nadomjestimo ili prestrukturiramo, da pogledamo šire ili uže, da zapažamo svijet oko sebe i da saslušamo ljude.
Zatim dolazi pregled mogućih promjena i njihovo ocjenjivanje. Ako nam donose više jednostavnosti, razmislimo kako da ih ugradimo u naš život. Da sažmem: počnimo kod razumijevanja da nešto uopšte može biti drugačije, a nastavimo s prepoznavanjem svog cilja.
U De Bonovoj knjizi sam pročitala da će nam »za postizanje jednostavnosti trebati nešto stvaralaštva«. Zar upravo stvaralaštvo nije dovelo do zasićenosti naše životne sredine, do neprestanog stresa…?
To je zato jer ljudi stvaralaštvo razumiju kao »drugačije radi drugačijeg«. Ali to je »ludost«, ne stvaralaštvo. Pravo stvaralaštvo je promjena načina kako gledamo na stvari i pri tom želimo postići jasne zajedničke ciljeve.
U suštini se stvaralaštvo i jednostavnost snažno prekrivaju. Kod oboje treba naći altrenativne, nove načine obavljanja stvari. Dizajnersko razmišljanje, kreiranje, razvoj inovativnih, konkurentskih proizvoda ili usluga, zahtijeva stvaralaštvo. Potpuno je legitimno upotrebljavati stravalaštvo da bismo poboljšali stvari ne samo za investitore ili za kupce, već i za same radnike. Bolje znači jednostavnije.
Kako, dakle, u komplikovanom životu doći do jednostavnosti? Da li mi to zaista želimo? U komplikovanom sistemu, naime, lakše možemo prikriti svoju neefikasnost.
Ako želimo promijeniti društvo, prvo moramo promijeniti sebe. Naravno, mnogima složenost i posljedična nejasnost odgovaraju jer je lako prikriti svoje nerazumijevanje teme. Ako nam se ne znaju dati jasne upute, ako se radi potajno, ako se objašnjava komplikovano…, vjerovato sam ne razumije sadržaj, ne poznaje cilj ili je čak bez njega te ne poznaje posljedice svog činjenja. Takvi ljudi i njihove organizacije, barem na malo duži rok, nisu efikasni, a njihovi saradnici su nezadovoljni poslom. Ne vidim razlog da bi čovjek i dalje ostajao u društvu takvih ljudi.
Ipak mi se čini da naše društvo cijeni kompleksna rješenja jer se s njima može više zaraditi, nego jednostavnošću. Griješim li?
Sve veća količina znanja i informacija je razlog za uske specijalizacije, što se može iskoristiti kako u dobre, tako i u loše svrhe. Naravno da je korisno da mnogo ljudi mnogo zna i da je to znanje produbljeno, specijalizirano. Ali je škodljivo ako ti ljudi ne znaju međusobno sarađivati ili/i ako to koriste na monopolistički i preplaćen način.
Ko mnogo zna o nečemu, mora biti svjestan da zna manje o nečemu drugom. Ali to nije bitno. Upravo zbog toga odlično dopunjavaju druge članove tima jer svi dijele znanje, iskustva, vještine i informacije da zajedno dostignu postavljene ciljeve.
Možemo li to nekako spriječiti?
Jedini smjer razvoja prema demokratskom društvu – to ja razumijem kao svijet, gdje svako doprinosi prema svojim najboljim sposobnostima – je osvješćenje i obrazovanje. Sami se moramo naučiti da sarađujemo s drugima te presjeći urođeni i odgojem stečeni način razmišljanja i djelovanja: »Ja sam u pravu. Ti griješiš. I to ću ti dokazati.«
Koje koristi možemo imati od jednostavnosti?
Obično, ali ne uvijek: niže troškove, manje vremena i manje ostalih izvora koji nam trebaju. Pitanje je da li to vrijedi za korisnika ili za onoga ko to realizira. Danas je zbog nesrazmjere između ponude i potražnje potrošač kralj. Zato je za potrošača sve što se da jednostavno (jedan telefonski poziv, jedan klik za narudžbu…), za izvođača, odnosno ponuđača, sve je komplikovanije. Zašto? Jer se usluge, koje su ranije bile jednostavne, sve više prilagođavaju i usitnjavaju. Kad smo na poslu, naš život postaje sve komplikovaniji, dok u slobodnom vremenu koristimo novčanik, pa je sve jednostavnije.
»Jednostavnost se dogodi kada je dovoljno snažno želite,« kaže De Bono. Kako vi to komentarišete?
Kada naša situacija postane tako loša da je već gotovo neizdrživa, možda ćete poželjeti da savladate alate za jednostavnost te ih primijenite na svom slučaju. Istina je, kod promjena koje uvodimo s ciljem pojednostavljenja, najprije se čini kao da stvari želimo komplikovati. Tek kad istrajemo, prednosti pojednostavljenja postaju očite.
Kako se, dakle, po koracima jednostavnosti suočavamo s našom radnom sredinom?
1. Šta gledamo? O čemu razmišljamo?
Neophodno je da je naš focus jasan. Korisno je da focus opišemo: “ Ovog trenutka se koncentrišemo, na primjer, na svoju kancelariju kao stvaralačko središte poduzeća…”
2. Šta je cilj? Šta želimo doprinijeti, promijeniti, pojednostaviti?
Ako ne poznajemo cilj, nećemo ga nikada dostići. Zato ga moramo opisati: »… zato da bih pojednostavio svoj rad tako da u sedam i po sati mogu obaviti sve pooslovne obaveze.« Cilj uključuje sve koristi i vrijednosti koje želimo dobiti.
3. Šta možemo odbaciti, odrezati ili odstraniti?
Odstranimo sve ono što je tu zbog istorije ili tradicije, ali za postizanje cilja nije potrebno jer imamo novije tehnologije i saznanja.
4. Šta možemo nadomjestiti?
Ako neke postupke ne možemo ukinuti, možda ih možemo realizirati jednoatvnije. Razumišljamo i traživo druge mogućnosti.
5. Šta možemo prestrukturirati?
Pogledajmo da li možemo postojeću strukturu sastaviti na drugačiji, jednostavniji način. To je vrlo teško izvesti unutar organizacije. Ponekad sistem postoji tako dugo da većina zaposlenih ne poznaje drugačiji način ili im nedostaje politička moć da bi to izveli. Upitajte nezavisnog vanjskog promatrača kako vam može pomoći.
6. Kako možemo ocjeniti predlagane promjene?
Da li će promjene djelovati i pojednostaviti stvari? Da li će biti prihvaćene? Hoćemo li od njih imati koristi? Koliko osposobljavanja će trebati saradnicima? Tu su na raspolaganju testni projekti koji pokazuju nivo izvodljivosti i vrijednost predlaganih promjena.
7. Kako ćemo te promjene uključiti i provesti?
Kada smo pred novim projektom ili promjenom, moramo razmisliti: Ko će biti odgovoran za provođenje promjena? Koji su nam izvori potrebni? Kad su nam potrebni? Koji su koraci uvođenja? Kakav je terminski plan? Kako pratimo postupak promjena? Kada će uvođenje biti završeno?
