Na nedavno održanoj Branding konferenciji, sve je izgledalo besprijekorno, od scenografije do sitnih detalja koji su zaokruživali identitet događaja. No, dok reflektori obasjavaju govornike i dizajnere, rijetko osvijetle one koji su sve to fizički realizovali. Štamparija Margo, čiji je tim bez puno buke odradio posao koji se itekako primijetio čim se uđe u prostor, je jedna od onih koji često ostaju u sjeni. Iako se njihov potpis ne vidi previše osim na sponzorskoj zahvalnici, vidi se njihova posvećenost, kreativnost i preciznost.
Zato razgovaramo s Anđelom Čulinom, direktoricom štamparije Margo, o tome kako izgleda kada kreativna ideja stigne u inbox s naslovom “treba za jučer”, o saradnji s agencijama, o najluđim projektima i tihom zadovoljstvu koje dolazi s činjenicom da su njihovi radovi na stotinama fotografija – iako ih gotovo niko ne taguje.
MM: Radite već decenijama na tržištu BiH, koliko vas prepoznaju parteri iz regije? Jeste li imali priliku raditi na većim projektima u susjednim državama?
Anđela Čulina: Margo postoji 25 godina od kojih zadnjih 20 godina radimo izazovne i specifične projekte. Naravno da smo za sve ovo vrijeme radili i u zemljama regiona, ali je naš fokus vezan za tržište BiH. Trudimo se da lojalnim klijentima budemo pravi partner i podrška 365 dana u godini, 24 sata dnevno. Rad van granica BiH negativno utiče na to, a pri tom ne omogućava kontinuitet u poslovima jer su najčešće rokovi prekratki za carine, transport i terenski rad u inostranstvu.
MM: Kako izgleda kad vam klijent dođe s idejom koja je “malo luda, ali hitna”?
Anđela Čulina:To je čisti adrenalin, da nije takvih poslova ja vjerovatno ne bih ni radila ovaj posao toliko dugo… Kada dug vremenski period radiš isti posao, ako nemaš izazove te vrste upadaš u kolotečinu i dosadu… Kompletan Margo tim uživa kada smo u gužvi i pritom radimo potpuno nove i izazovne poslove kakve do tada nismo radili. Zadovoljstvo je još veće kad ih uspješno realizujemo. Do sada nismo imali izazov sa drugačijim ishodom.
MM: Je li štampa danas više stvar inženjeringa, umjetnosti ili psihologije?
Anđela Čulina: Sve od toga pomalo, uz dosta mašte, znanja i iskustva. Imati najmoderniju opremu da nam pozavide i velike štamparije u mnogo većim zeljama, imati dobar tim i dobru organizaciju je stvar inžinjeringa. Oživiti i osmisliti ideju s papira je umjetnost, a ubijediti klijenta i sebe da ti to možeš je stvar psihologije!
MM: Šta ste pomislili kad ste prvi put vidjeli vizuale za Branding konferenciju – “ovo je neizvodljivo”, ili “napokon nešto inspirativno”?
Anđela Čulina: Bez dileme „napokon nešto inspirativno“! S guštom smo odradili i montirali kompletan projekat za 5 dana, a ko je god bio na Branding konferenciji zna koliko je to kolosalan projekat, prelijep, prezahtjevan, mnogo različitih postavki, a traje samo jedan dan. Sve pohvale za organizatore: osmisliti, realizovati i finansirati takav projekat malo ko može.
MM: Postoji li štamparska verzija adrenalina, i kako ga doživljavate dan prije velikog eventa?
Anđela Čulina:To je to pitanje! Cijelo vrijeme o tome pričam, ali kod nas je adrenalin najviši u momentu kada dobijemo projekat, dan prije eventa na djelu je čisti profesionalizam!
MM: Šta biste Vi ponekad voljeli da organizatori znaju o svom “produkcijskom čudu”?
Anđela Čulina: Nekad me frustriralo to što klijenti ne znaju koliki trud i rad su potrebni za realizaciju, koliko ljudi je radilo do kasno u noć da sve izgleda kako treba, koliko ponavljanja je bilo potrebo da svi budu zadovoljni… Danas to gledam potpuno drugačije, jer i klijenti imaju potpuno povjerenje u nas. To znači da kada se dogovorimo oko nekog projekta to smatraju završenim. Niti se puno interesuju oko materijala koji se koriste, niti provjeravaju u kojoj smo fazi, kako napreduje, kako izgleda… Znaju da ćemo na vrijeme odraditi posao i najbolje moguće uzimajući u obzir zahtjevnost projekta, vrijeme koje smo imali na raspolaganju, i budžet.
Vremenom shvatiš da je važnije da ti neko ne diše za vratom u toku rada, to što imaš slobodu da promijeniš materijal ako sa trenutnim nisi zadovoljan, naučiš da razmišljaš kao klijent i znaš šta je najbitnije. Često smo mi veći kritičari od naručioca, ponovimo nešto što njima može proći, ali nama ne može. Vidimo samo to od cijelog projekta!
MM: Najluđa narudžba koju ste realizovali, i kako ste to uopće preživjeli?
Anđela Čulina: Svaki SFF je najluđa narudžba… mi u tom periodu ne idemo na godišnji, nemamo privatne obaveze… Svaki dan je novi projekat, novi klijent, večer različitog sponzora, njemu najbitnija i jedna jedina, a nama poslije postavke za jednog slijedi novi izazov.
Ali, ako moram nešto da izdvojim to bi bio rad za Coca Cola outdoor formate, svakih 15 dana nova kampanja, svaka sa impresivnim postavkama nikada prije viđenim… Za priču o Coca-Coli bi trebao jedan cijeli intervju. Mnoge ideje od ovih realizovanih za OOH su i nagrađene na festivalima.
Evo najluđeg primjera: u kutijama city lighta smo pravili fontane koje izgledaju kao vodopad za Olimpiju. Pravila se kutija unutar kutije city lighta, slagalo pravo kamenje nakupljeno po riječnim koritima – da nije industrijsko da ima po sebi malo mulja, malo mahovine, malo zelenila – onda vještačko zelenilo iz hitnog uvoza da ne izgleda nimalo kao vještačko, onda pravljenje slapova improvizovano s pumpama za vodu, pa tankovi za vodu koja kruži i uz sve to izazov s akumulatorima i dovodom struje, jer city light ima napajanje samo kada se upali noćna rasvjeta, a to je ljeti iza 21h. Rješavanje kondenza je bio poseban izazov.
Taj projekat smo dogovorili za 15 min, ali nam je značajno više trebalo da ga realizujemo. Što je najsmješnije, u cjelokupnoj realizaciji nije bilo ni cm2 štampe, a mi smo štamparija.
MM: Imate li neki “štamparski ponos” – nešto što je ispalo ljepše nego što je iko mogao zamisliti?
Anđela Čulina: Svaki event koji radimo za L'Oreal i Philip Morris je takav. Osmišljeni su od strane vrhunskih svjetskih kreativaca čija realizacija mora biti besprijekorna. Ponavljaju se stvari na kojim 99% ljudi ne vidi grešku, ali je njima bitan i onaj 1% koji vidi. Nekada je teško raditi te projekte, ali kada ih završiš budeš baš ponosan i kažeš „bolje je i ljepše nego što smo mogli i pretpostaviti!“
Upravo se sjetih još jednog takvog projekta – Bonjur event u aprilu ove godine. Nešto nevjerovatno…glamurozno i moćno!
MM: Koliko prostora dobavljači imaju da budu kreativni? Jeli sve “šablon i deadline”?
Anđela Čulina: Ima se i prostora i vremena kada se hoće, mislim da smo mi uvijek inovativni i često guramo klijente u nešto novo. Naravno, bitno je da je i klijent otvoren, da je spreman da eksperimentiše i da ima povjerenja u nas.
MM: Da li vas kreativna industrija dovoljno prepoznaje i slavi – ili ste i dalje backstage heroji bez aplauza?
Anđela Čulina: Prepoznaje nas onaj ko treba, mi smo zadovoljni tom pozicijom. Da smo htjeli aplauze i slavu vjerovatno bi se bavili nečim drugim.
MM: Šta za vas znači kada vaš rad neko neprimjetno fotografiše i objavi kao wow trenutak – jeste li ponosni ili pomalo ljubomorni što niste potpisani ispod toga?
Anđela Čulina: Nekada smo bili malo ljubomorni, sada nismo. Ljudi iz branše znaju nepogrešivo da je nešto naše, nebitno šta piše ili ko objavljuje. Nemamo bez razloga slogan: „Gdje dizajn postaje stvarnost“.
