Društvo Srbije za odnose s javnošću organiziralo je, krajem prošle sedmice, treću po redu konferenciju PRilika pod nazivom Komunikacije za 21. vek – trendovi i izazovi. Namjera organizatora bila je da se članovima DSOJ-a približe trendovi i izazovi u raznovrsnim oblastima struke odnosa s javnošću, od društveno odgovornog poslovanja i uticaja društvenih medija na razvoj PR-a, do odnosa PR-a i marketinških komunikacija.
O rezultaima Konferencije razgovaramo s Milošem Đajićem, predsjednikom Društva Srbije za odnose s javnošću.
Šta su osnovne poruke Konferencije?
Bilo je dosta važnih poruka koje ćemo nastojati da implementiramo u rad i aktivnosti Društva. Te poruke su se uglavnom odnosile na to da se mora raditi na podizanju kvaliteta struke, na internim komunikacijama, kao osnovi komunikacijskog procesa, uz adekvatnu upotrebu novih tehnologija. Zanimljiva je bila teza Dubravke Jusić, direktorice internih komunikacija najvećeg austrijskog telekom operatera A1 i voditeljice korporativnih komunikacija VIPneta, koja je u svom predavanju istakla trend vođenja internih odnosa s javnošću u današnjem svetu, gde se i eksterne i interne komunikacije moraju voditi istrovremeno i gde nemamo vremena da prvo krenemo sa internim pa, zatim, pređemo na eksterne, kao što je bilo do sada. Njena studija slučaja spajanja dva telekomunikacijska giganta u Austriji ostavila je sve učesnike bez daha. Najvažnija poruka je da se šira javnost mora stalno obrazovati i podsećati na osnovnu funkciju odnosa s javnošću u dobrom upravljanju.
Šta su trendovi, a šta izazovi komunikacija 21. vijeka?
Danijela Lalić, predstavljajući rezultate Communication monitor 2011 istraživanja, nam je dala širu sliku gde se struka danas nalazi u čitavoj Evropi. Trendovi će, naravno, biti širenje upotrebe Interneta i društvenih mreža u komunikaciji, ali uz velike izazove. Ključno pitanje danas jeste da li su organizacije i kompanije spremne da se iznutra menjaju kako bi ostvarile iskren i otvoren dijalog sa zainteresovanim javnostima. Ono sa čim se izgleda svi suočavaju jeste preispitivanje samog naziva odnosi s javnošću, zbog negativnog konteksta koji opterećuje struku na globalnom nivou. Jedan od trendova, koji smo i mi i ovoga puta razvijali, mora biti čvršće povezivanje profesionalaca sa naših prostora. Meni je žao što je, za razliku od ranijih godina, mali broj kolega iz BiH prepoznao značaj konferencije.
Koje biste poruke iz predavanja izdvojili?
Bilo je jako mnogo interesantnih stvari. Dragana Đermanović je imala odličnu prezentaciju o tome kako bi danas trebala da izgledaju saopštenja, s obzirom na to da je struktura saopštenja, obrnuta piramida, koju primenjujemo, nešto što je definisano pre mnogo desetina godina, a danas se sve promenilo. Potrebno je koristiti što više infografiku za prezentaciju stavova i podataka o organizacijama i kompanijama. Istraživanje Communication monitor 2011 nam je pomoglo da vidimo kako, kao komunikacijski profesionalci, često preterujemo i nismo u stanju da realno predvidimo trendove u struci. Zanimljivo je bilo predavanje o ‘tri mozga’, Nikosa Dimitridisa, iz kojeg se da zaključiti da je u komunikaciji mnogo važnije raditi emocionalnom stranom mozga nego sa racionalnom. Gosti iz Evrope su nam dokazali da ne zaostajemo previše za njima, u upotrebi Interneta u našem radu. Bilo je zanimljivo i korisno. Verujem da će mnoge koleginice i kolege, koje su bile sprečene, imati vremena da odgledaju predavanja koja ćemo uskoro postaviti na našoj web stranici.
Kako biste, kao dugogodišnji predsjednik Društva Srbije za odnose s javnošću, ocijenili stanje struke u Srbiji i možete li to uporediti s trendovima u okruženju i Evropi?
Struka u Srbiji se razvija, za neke možda sporo, ali to su krupni i značajni koraci. Recimo, izdavanjem knjige ‘Najbolje PR prakse’ studenti će imati mnogo više domaćih primera iz kojih će moći da uče. To nisu više studije slučaja iz SAD ili negde iz belog sveta, već domaće znanje i pamet upotrebljeni u PR-u koji su dali dobre rezultate. Mislim da će predstojeći izbori u Srbiji definitivno pomeriti granice komunikacija državnih institucija sa građanima i tu mi se čini da će biti vidljiv napredak. Naravno, izazov će i za samo Društvo biti kako osposobiti sve te ljude da menjaju stvari i razdrmaju okoštale institucije sistema.
Šta će biti u fokusu zanimanja DSOJ-a u 2012. godini?
DSOJ kreće sa novim sajtom i cilj nam je da budemo relevantan sagovornik u javnom dijalogu po svim pitanjima koja se odnose na struku odnosa s javnošću. Kreiranjem novog vizuelnog identiteta poboljšaćemo našu vizuelnu komunikaciju. Uvodimo nova pravila u dodele nagrada „PRiZNANJE“, radićemo na podizanju znanja i veština svojih članova i članica, organizovaćemo različite obrazovne skupove širom Srbije… Važan zadatak će nam biti i da se pozicioniramo tokom trajanja izborne kampanje. Ukazivaćemo javno na neetička ponašanja u javnom dijalogu te se maksimalno truditi da zaštitimo struku. Sve u svemu, godina koja je pred nama biće veoma zanimljiva.