Razgovarao: Ekrem Dupanović
Foto: Marin i Željka Musa
Iz male agencije, pokrenute prije deset godina iz strasti prema dizajnu, Shift je prerastao u tvornicu brendova. Uspješni projekti, novootvoreni ured u Zagrebu, novi ljudi u timu i novi klijenti obilježili su prvo desetljeće. Danas, deceniju iskusniji i zreliji, uposlenici s istom strašću gledaju na glavni izazov: Stvarati ideje koje pokreću; nezaustavljive ideje koje pokrenute emocijama stoje iza svakog zaključenog projekta.
Kažete da ste agenciju pokrenuli iz strasti prema dizajnu. Odakle ta strast?
Za odgovor na ovo pitanje trebalo bi posegnuti nešto dalje u prošlost. Dogodila su se zapravo dva milestonea. Prvi je bio 1993. godine, kada sam kao teenager osvojio drugo mjesto na natječaju za stripove u Malagi, Španjolska, ali također krajem godine i grafički oblikovao prvu knjigu. Ova kombinacija likovnog i tehničkog pristupa radu bila je dobitna za daljnji razvoj. Sljedećih godina već sam zarađivao za život, a onda 1997. godine upisao Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Nakon završenog fakulteta imao sam sreću odslužiti vojni rok od šest mjeseci tijekom kojeg sam, skupljajući lišće i čikove po vojarni, nekako posložio stvari u glavi. Tada sam, 2003. godine, već bio započeo prvi projekt, kreirao vlastiti art-magazin Tartart, u kojem sam objavljivao u početku samo svoje radove, a kasnije, kada je projekt počeo postajati uspješan i poznat, radovi umjetnika i digitalnih umjetnika dolazili su sa svih strana.
Da li je Tartart imao odjeka u javnosti?
Svaki od brojeva prosječno se downloadirao preko 100 tisuća puta, uspostavio sam iznimno kvalitetne i korisne kontakte u cijelom svijetu. Naknadno sam na zahtjev počeo i tiskati svaki primjerak, te su se oni prodavali preko jedne umjetničke galerije u Birminghamu, UK. Tada je došao zahtjev od Apress izdavačke kuće iz SAD-a koja je pripremala knjigu New Masters of Photoshop, da napišem poglavlje od 50 stranica i budem jedan od autora knjige koja je, po riječima kritičara, bila prikaz najinovativnije digitalne umjetnosti u svijetu u to vrijeme. To je bio drugi milestone koji mi je dao definitivnu potvrdu da je ono što radim dovoljno kvalitetno na globalnoj razini i da to znanje vrijedi na neki način kapitalizirati.
A šta se dešava na domaćem tržištu?
MARIN MUSA: U to vrijeme već su krenuli i konkretni zahtjevi od lokalnih klijenata; 2003. i 2004. godine kreirao sam nekoliko vizualnih identiteta, više kolekcija ambalaže, dizajnirao sam i dvije poštanske marke, uređivao grafički nekoliko časopisa, između ostalih i kultni magazin za društvena pitanja Status – jedan od rijetkih projekata gdje sam mogao naplatiti svoj rad bez kompromisa, jer sam, od strane uredništva, imao potpuno odriješene ruke za dizajn. Sve to vodilo je samo u jednome smjeru. Tada sam, 2005. godine, odlučio ostati živjeti u Mostaru, iako sam imao ponude nekoliko zagrebačkih agencija. Otvorio sam vlastitu agenciju. Danas, deset godina poslije, nimalo ne žalim zbog takve odluke.
Drži li ta strast i nakon deset godina?
MARIN MUSA: Da. Strast definitivno postoji i nakon deset godina, iako ju na dnevnoj razini konstantno napadaju “sile zla”: problemi s naplatom, kratki rokovi, nedostatak kadra, nelojalna konkurencija, globalna i lokalna recesija… Svaki dan nastojim odvojiti dovoljno vremena, makar to bila i noć, pa ponekad i rad do zore, kada je moj um apsolutno posvećen kreativnom stvaranju i oblikovanju različitih projekata. To fizički zna biti jako zahtjevno, ali rezultati koji nastanu nakon takvih procesa vraćaju energiju i pune velikom količinim zadovoljstva, da bih mogao nastaviti dalje zajedno sa svojim timom.
Kada ste osnovali Shift definirali ste svoju misiju: Stvarati ideje koje pokreću! Mogu li takve ideje proći u Mostaru, Hercegovini i cijeloj BiH, zemlji u kojoj nikako ne prolaze baš takve ideje.
Ne bih se do kraja složio s takvom konstatacijom jer zvuči kao da je BiH specifična po tom što takve ideje (ne) prolaze. Zapravo bih ovdje napravio podjelu klijenata na: one koji vjeruju isključivo svojim idejama i idu od agencije do agencije tražeći tko će ih realizirati; zatim one koji zajedno s nama kreativcima oblikuju svoje ideje i skupa ih realiziraju; te one klijente koji apsolutno vjeruju u ideje dizajnera i kreativaca. Za mene su najpoželjniji ali i najozbiljniji ovi klijenti u sredini. Kombinacija njiihovih želja i naših ideja koje se rađaju unutar definiranih okvira definitnivno je win-win kombinacija i to je pristup kojem smo posvećeni i po kojem prepoznati od strane mnogih kllijenata. Dakle nismo taj tip da svoje ideje na bilo koji način namećemo klijentima, već za nas mnogo veći izazov predstavlja dati maksimum unutar onoga što klijentu treba i onoga što od nas očekuje. Također, treba ipak reći da je ponekad teško raditi sa klijentima koji su relativno needucirani ali imaju kapital i projekte, i to zapravo smatram specifičnim za našu regiju. To je problem koji je posljedica događaja koji su se zbili u proteklih dvadesetak godina i nije na nama dizajnerima, niti agencijama, da ga rješavamo kroz njihove vlastite projekte, već da se (ne) nosimo s time na ovaj ili onaj način.
Predstavite nam Shift tim i njihove specijalnosti.
Jezgru našeg tima činimo Željka, Ivona, Damir i ja. Željka je diplomirala na RIT Croatia u Dubrovniku i magistrirala na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Dubrovniku, područje međunarodnog marketinga. Taj dio nam omogućuje da kompetentno pristupamo klijentovim potrebama i dobro razumijemo njihove tržišne potrebe. To nam je često bio uvjet da bismo sudjelovali u kreiranju većih kampanja i komunikacijskih platformi osobito za veće klijente. Također su nam ta znanja bila usmjerenje u smislu razvoja agencije i uvođenja novih usluga. Ivona je završila Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, prije rada u našoj agenciji radila je u Lesnini na komercijalnim poslovima gdje je stekla veliko iskustvo u radu s klijentima. Damir je zadužen za DTP poslove, jer oni čine sastavni dio velikog dijela naših projekata, i takvo radno mjesto zahtjeva osobu s velikim tehničkim znanjem koje može garantirati da sve naše ideje budu realizirane na najbolji mogući način. Ja sam diplomirao na Grafičkom fakuletu Sveučilišta u Zagrebu i od osnivanja agencije brinem se podjednako o svim fazama posla, ali ipak najviše o samome idejnom osmišljavanju projekata, te razvoju i dizajnu koncepata i njihovoj implementaciji prema završnim fazama.
[tw-parallax image=”http://assets.media-marketing.com/wp-content/uploads/2015/04/marin-musa-ovaj-posao-ne-moze-se-raditi-bez-strasti-a-nasa-najveca-strast-je-stvarati-ideje-koje-pokrecu-10.jpg” opacity=”100” target=”self” ]
Naša najveća strast je stvarati ideje koje pokreću!
[/tw-parallax]
Kada mostarska agencija otvori ured u Zagrebu, to je vijest za naslovnu stranu. Koliko znam, vi ste jedina bosanskohercegovačka agencija koja je otvorila ured u nekoj od susjednih zemalja. Kakva su prva iskustva, hoće li to štimati?
Nakon ovakog pitanja netko bi pomislio da imamo 50 uposlenih u glavnom gradu jedne države, pa smo se proširili u drugu državu i tamo zaposlili još 50 ljudi… Istina je potpuno drukčija. Mi smo mala agencija sa sjedištem u Mostaru i, kao što sam već spomenuo, zapravo smo dvostruka provincija. Puno teže dobijamo posao i u Sarajevu, ali jednako teško i u Zagrebu, prvenstveno zbog geopolitičkih razloga. Kada smo konačno uspjeli uhvatiti nekoliko klijenata u Zagrebu i dokazati im i pokazati da možemo kvalitetno i povoljno uraditi bilo kakav zadatak koji se pred nas postavi, otvaranje «pravnog subjekta» bilo je sljedeći logičan potez. Ivona je uskočila u naš ZG ured, vodi sve poslove, a operativno se stvari odrađuju uglavnom u Mostaru. Sada kada imamo ured u Zagrebu, klijentima je lakše raditi s domaćim pravnim subjektom, a istodobno su se nama otvorila nova tržišta u smislu obrazovanog kadra, pa tako trenutno dogovaramo širenje našeg ZG tim jednim web developerom i još jednim grafičkim dizajnerom. Naša izvrsna suradnja s EBRD-om u Bosni i Hercegovini dala nam je mogućnost za suradnju i s njihovim odjelom u Hrvatskoj, ali isključivo preko poslovnog subjekta registriranog na području RH.
Kako funkcioniše agencija kao porodična manufaktura?
Ne znam da li je neobično u ovom sektoru naići na «porodičnu manufakturu», ali mi s time nemamo problema. Prednosti su da i Željka i ja uvijek dajemo maksimum u onome što radimo, jer u svakom trenutku znamo što nam je cilj i kamo idemo. Nitko od nas nema pravo na zabušavanje, jer radimo za sebe i za svoju obitelj. Loša stvar može biti to što nemamo raspodjele rizika, ponekad se zapitamo da li bi u ovakvim turbulentnim vremenima bolje bilo da netko od nas radi negdje na nekom drugom sigurnijem radnom mjestu, u slučaju da «kola krenu nizbrdo». Naravno, na takve crne scenarije nemamo kada niti misliti, jer smo dovoljno preokupirani poslom koji nas ispunjava i od kojeg možemo normalno živjeti. Još jedna prednost je što u trenucima kada osjetimo zamor ili potrebu za promjenom, jednostavno možemo «pobjeći» i otputovati negdje kako bismo napunili baterije, bez da bismo nekome objašnjavali «zašto» i «kako»…
Možete li nakon deset godina kazati da je osnivanje agencije bio dobar potez?
S obzirom da je osnivanje agencije bio proces vođen uglavnom emocijama, a svi znamo kako u većini slučajeva takvi projekti završavaju, u mom slučaju čini se da je dobro ispalo. Nakon deset godina i dalje mislim da tada nisam imao alternativu u smislu donošenja ispravne odluke, barem ne u Mostaru. Za odlazak u inozemstvo tada se nisam odlučio, jer sam se nakon petogodišnjeg studiranja u Zagrebu poželio Mostara, i jednostavno sam odlučio – kod nas se tako kaže kada djecu bacaju u Neretvu da nauče plivati – skočiti pa mahati dok ne isplivaš. Ovakav princip odlučivanja kasnije se pokazao dobrim i u nekim drugim poslovnim potezima koje smo vukli u proteklih deset godina. Da nisam takvu vrstu odluke donio na početku, vjerojatno bi stvari otišle u nekom drugom smjeru. U kojem, ne želim o tome ni razmišljati dok god se ujutro budim i s velikim zadovoljstvom i entuzijazmom odlazim prema uredu!
