Profesionalni put Julijane Mikulić Jurković spaja područja koja se na prvi pogled možda ne nalaze na istoj liniji: financije, medije, marketing, odnose s javnošću, projektni menadžment i lokalni razvoj. Iskustvo je gradila u bankarskom sektoru i poslovnim komunikacijama, među ostalim kao urednica časopisa Pro PR u BiH i Banke i Biznis u BiH, a danas u Gradu Čapljina radi na razvojnim i europskim projektima te unapređenju kvalitete javne uprave.
Jedan od projekata u kojem su se ta različita iskustva spojila je Neum Underwater Film Festival, međunarodni festival podvodnog filma čija je suosnivačica i izvršna producentica. Festival je iz Neuma izgradio platformu koja povezuje film, ekologiju, turizam, kreativne industrije i međunarodnu suradnju, ali i otvara pitanje koliko je zahtjevno dugoročno razvijati kulturni projekt u Bosni i Hercegovini.
Za Media Marketing govori o nastanku i razvoju festivala, odnosu institucija i sponzora prema kreativnim projektima, stanju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini, položaju odnosa s javnošću te promjenama koje umjetna inteligencija već donosi komunikacijama i filmskoj produkciji.
Kako biste opisali svoj profesionalni put i što Vas je dovelo do stvaranja Neum Underwater Film Festivala?
Moj profesionalni put nije bio pravocrtan, ali je imao jasnu poveznicu: komunikaciju kao alat kojim se ideje pretvaraju u vrijednost, prepoznatljivost i konkretne rezultate, za one pametne i hrabre koji ih mogu nositi.
Karijeru sam gradila u području marketinga, odnosa s javnošću, medija, bankarstva i pozicioniranja brendova. Kao urednica časopisa Pro PR i Banke i Biznis u BiH, a ujedno i kao rukovoditelj u bankarskom sektoru imala sam priliku pratiti razvoj tržišta, financijskog sektora i poslovne komunikacije u razdoblju kada se struka u Bosni i Hercegovini tek snažnije oblikovala. To iskustvo naučilo me koliko su važni vjerodostojnost, istina, kvalitetan sadržaj, razumijevanje publike i sposobnost da se složene teme predstave jasno i zanimljivo.
Kasnije sam se usmjerila prema projektima Europske unije, lokalnom razvoju i međunarodnoj suradnji što je mnogo jasnije od BH svakodnevnice. Više od šest godina radila sam na poslovima koji povezuju institucije, lokalne zajednice, međunarodne partnere, stručnjake i organizacije civilnog društva. Tu sam ponovno potvrdila sebi ranije naučeno, da dobra ideja nije dovoljna sama po sebi. Potrebni su znanje, struktura, financijska održivost, partnerstva, mjerljivi rezultati i ljudi koji vjeruju u projekt, a vi ste jamstvo – vaše znanje, riječ i djela.
Neum Underwater Film Festival nastao je upravo na sjecištu svih tih iskustava i njegov idejni tvorac je Ivo Mikulić. Zajedno s Ivom Mikulićem željela sam stvoriti projekt koji će biti autentičan, međunarodan i snažno vezan uz Neum, more i Hercegovinu. Neum Underwater Film Festivalom je razvijen vlastiti identitet. Podvodni film je iznimno snažan medij jer ujedinjuje umjetnost, tehnologiju, prirodu, znanost, turizam i zaštitu okoliša uz energiju svih nas okupljenih oko njega – a nas je iz godine u godinu sve više.
Festival je zato prirodan nastavak svega čime sam se ranije bavila i ja i Ivo Mikulić: komunikacija, kreativnost, razvoj projekata, međunarodna suradnja i stvaranje platforme na kojoj se ljudi i ideje mogu susresti uz uzajamno poštovanje naših različitosti.
O kakvom je projektu riječ i po čemu je poseban u odnosu na druge filmske festivale?
Neum Underwater Film Festival međunarodni je filmski festival posvećen filmovima snimljenima pod vodom i temama koje povezuju čovjeka, more, rijeke, jezera, podvodni svijet i okoliš. Otvoren je profesionalnim autorima, nezavisnim producentima, roniocima, istraživačima, studentima i amaterima.
Njegova posebnost nije samo u temi, nego i u načinu na koji spaja različite sektore. U istom prostoru susreću se film, umjetnost, ekologija, turizam, obrazovanje, tehnologija, međunarodna suradnja i sve ono što mi ljudi sa sobom unosimo u Neum Underwater Film Festival. Podvodni film publici omogućuje da vidi svijet koji joj je uglavnom nedostupan, ali istodobno otvara pitanja odgovornosti prema moru, rijekama, jezerima, prirodi i okolišu koji su jedini dom nas ljudi – neki će shvatiti kasno.
Festival je nastao u Neumu, morskom dijelu naše države Bosne i Hercegovine, što mu daje snažan identitet i autentičnu lokacijsku povezanost. Naš cilj nije organizirati samo nekoliko dana filmskih projekcija, nego tijekom cijele godine promovirati Neum i Bosnu i Hercegovinu kroz međunarodnu mrežu autora, festivala, medija, partnera i publike.
Posebno nam je važno što ne stvaramo zatvoren događaj namijenjen isključivo filmskoj industriji. Festival je otvoren publici, mladima, lokalnoj zajednici i turistima. Želimo da ljudi nakon projekcije ne razgovaraju samo o kvaliteti filma nego i o onome što su vidjeli ispod površine, o odnosu čovjeka prema prirodi i o tome što svatko od nas može promijeniti i svakako ljudi su presretni s novim poznanstvima i ljudima različitim od njih samih ali prihvatljivih, jer svi mi imamo slične snove bez obzira na kontinent rođenja.
Prepoznaju li institucije, kompanije i sponzori vrijednost projekta? Koji su najveći izazovi?
Vrijednost projekta Neum Underwater Film Festival prepoznaju pojedine institucije, kompanije i partneri, ali još uvijek ne u mjeri koja odgovara njegovu međunarodnom dosegu, kontinuitetu i rezultatima. Imamo partnere koji su uz nas i koji razumiju da Neum Underwater Film Festival ne donosi samo vidljivost logotipa, nego stvara dugoročnu vrijednost za destinaciju, kulturnu scenu, turizam i zaštitu okoliša.
Najveći izazov je činjenica da u Bosni i Hercegovini često ne postoji stabilan sustav financiranja kulturnih i kreativnih projekata. Organizatori svake godine ponovno kreću gotovo od početka, ne znajući kada će natječaji biti objavljeni, kada će rezultati biti poznati niti mogu li računati na sredstva prije održavanja događaja. To otežava planiranje međunarodnog festivala, osobito kada unaprijed treba ugovoriti smještaj, putovanja, tehniku, produkciju, promociju i dolazak gostiju.
Kvalitetna ideja i sadržaj nužni su, ali nisu dovoljni. Važni su odnosi, povjerenje, partnerstva i sposobnost povezivanja različitih dionika. Međutim, odnosi ne bi smjeli biti zamjena za kvalitetu, nego način da se kvalitetan projekt prepozna i podrži.
Uspješan međunarodni projekt zahtijeva mnogo nevidljivog rada: komunikaciju s autorima iz cijelog svijeta, selekciju filmova, koordinaciju žirija, pronalaženje partnera, financiranje, produkciju, odnose s medijima i rješavanje svakodnevnih operativnih problema. Najveći izazov nije stvoriti ideju, nego osigurati da ona svake godine raste, zadrži kvalitetu i ostane financijski održiva.
Kako ocjenjujete tržište komunikacija, marketinga i projektnog menadžmenta u Bosni i Hercegovini?
Tržište je znatno razvijenije nego prije dvadesetak godina. Postoji mnogo talentiranih stručnjaka, kvalitetnih agencija i kreativnih pojedinaca koji prate svjetske trendove i mogu i ravnopravno rade i na domaćem i na međunarodnom tržištu. Osobe koje imaju znanje, sposobnosti i vlastite velike korporacije znaju koliko je komunikacija i marketing neizostavni i bitni od samog početka i koliko znanja treba biti utkano u taj segment.
Problem je što se komunikacija kod nas još uvijek često promatra kao završni ukras projekta, a ne kao njegov strateški dio od samog začetka. Marketing se ponekad svodi na objave na društvenim mrežama, odnosi s javnošću na slanje priopćenja, a projektni menadžment na administrativno popunjavanje obrazaca. U stvarnosti su to discipline koje zahtijevaju istraživanje, planiranje, poznavanje publike, upravljanje rizicima, mjerenje rezultata i dugoročnu strategiju.
Poseban je izazov nerealno očekivanje da se uz vrlo male proračune ostvare veliki rezultati. Istodobno se često podcjenjuje vrijeme potrebno za osmišljavanje sadržaja, izgradnju odnosa s medijima, upravljanje zajednicom i pozicioniranje brenda.
Unatoč tome, vidim veliki prostor za napredak. Bosna i Hercegovina ima autentične priče, kreativne i vrlo otporne ljude, prirodne resurse i kulturnu raznolikost. Ono što nam nedostaje jest više kontinuiteta, profesionalnih standarda, povezivanja sektora i spremnosti da komunikaciju tretiramo kao ulaganje jer komunikacija uvijek daruje i donosi plodove te nikada nije trošak. Oni koji to razumiju su rijetki i vrlo uspješni.
Kako ocjenjujete položaj odnosa s javnošću i utjecaj umjetne inteligencije?
Odnosi s javnošću u Bosni i Hercegovini još uvijek se ponekad pogrešno poistovjećuju s osobnim poznanstvima, protokolom ili medijskom promocijom. PR je mnogo širi: upravljanje ugledom, izgradnja povjerenja, krizna komunikacija, razumijevanje javnosti i stvaranje dugoročnog odnosa između organizacije i njezinih dionika – što mogu učiniti samo rijetki profesionalni znalci. Možemo napisati još mnogo korisnih knjiga, organizirati edukacije, ali ključ odnosa s javnošću uvijek mora biti znanje i dignitet, poštovanje.
Umjetna inteligencija je korisna, a jednako kao električna struja ili nuklearna energija utječe pozitivno i na moj rad. Koristim je za istraživanje, strukturiranje informacija, analizu dokumenata, pripremu nacrta, prijevode i ubrzavanje pojedinih administrativnih procesa. Međutim, AI ne može zamijeniti iskustvo, odgovornost, intuiciju, razumijevanje lokalnog konteksta i autentičan ljudski odnos.
Najveća opasnost nije u samoj tehnologiji, nego u njezinoj nekritičkoj uporabi. Brzina ne znači automatski kvalitetu, a gramatički ispravan tekst nije nužno vjerodostojna komunikacija.
U filmskoj produkciji, vjerujem, AI će značajno promijeniti način izrade scenarija, montaže, zvuka, vizualnih efekata i rekonstrukcije podvodnih prizora. To otvara velike kreativne mogućnosti, ali i pitanja autorstva, vjerodostojnosti i jasnog označavanja sadržaja. U podvodnom filmu posebno je važno razlikovati dokumentirani stvarni svijet od umjetno generiranih prizora.
Planirate li posebnu festivalsku kategoriju za filmove kreirane uz pomoć umjetne inteligencije?
Umjetna inteligencija više nije budućnost nego dio sadašnje filmske produkcije i Neum Underwater Film Festival ne ignorira promjene koje se već događaju, zajedno smo u njima.
Posebna kategorija mogla bi biti prostor za istraživanje novih oblika kreativnosti, ali uz jasno definirana pravila. Autori bi morali navesti koje su AI alate koristili, u kojim dijelovima produkcije i u kojoj mjeri. Važno je razlikovati film u kojem je AI korišten kao pomoćni alat od projekta koji je gotovo u cijelosti generiran umjetnom inteligencijom.
Takva kategorija ne bi trebala ugroziti autentični podvodni film niti stvarne snimke mora i podvodnog svijeta. Naprotiv, mogla bi potaknuti raspravu o granicama između dokumenta, umjetnosti, simulacije i tehnološke inovacije.
Naš pristup je otvoren, ali odgovoran. Tehnologiju treba prihvatiti, no istodobno zaštititi transparentnost, autorstvo i povjerenje publike.
Što biste radili da se niste odlučili baviti komunikacijama, odnosima s javnošću i projektima?
I tada bih se bavila poslom koji povezuje ljude, ideje, umjetnost i razvoj u svrhu općeg dobra. Uvijek sam bila i ostala u poslovima kreativnosti, komunikacije i stvaranja nečega što ima širi društveni smisao.
Možda bih bila novinarka, producentica kulturnih sadržaja ili bih se više posvetila umjetnosti, filmu i radu na međunarodnim kulturnim projektima i uvijek bih ostala raditi uz ljude i s ljudima. Privlače me priče koje još nisu dovoljno vidljive i ljudi koji imaju znanje i talent, ali im nedostaje prostor da ih predstave, a mi smo ti koji znamo prostor, jer prostor su osim mora, jezera, rijeka i ljudi. Ljudi koji brinu o drugim ljudima.
U konačnici, bez obzira na naziv radnog mjesta, vjerojatno bih opet pokušavala povezati ono što na prvi pogled ne pripada istom području. Upravo su takva povezivanja – komunikacija i okoliš, film i turizam, umjetnost i razvoj – obilježila moj profesionalni put i zajedno s Ivom Mikulićem me i doveli do Neum Underwater Film Festivala.
