Razgovarao: Ekrem Dupanović
Jernej Špende, digitalni strateg Pristopa, kod kuće nema televizor. Gotovo sve što ga zanima nalazi na internetu. U Berlinu je žiriju umjesto opisa ciljnih skupina govorio o Boyhoodu, izazove virtualne realnosti objasnio je pomoću Matrice i Žižka. Teoriju medija je učio u službi Laibacha i zaljubio se u digital. On će uvijek biti avangardan. Kada mu je potreban digitalni detox, ide u Berghain. Kada mu zatreba digitalna manifestacija, uključi Pristopovu vasionu.
U Berlinu ste na velikom međunarodnom takmičenju digitala osvojili tri nagrade. Da li je to najveći uspjeh Pristopa do sada?
Pristop se proteklih nekoliko godina zaista ozbiljno pozicionirao na digitalnom zemljopisu svijeta, investicije u razvoj digitalne ekipe i infrastrukture su vrijedne hvale. Za nas su međunarodne nagrade iz Berlina sigurno jedan od najvećih uspjeha u digitalnom komuniciranju do sada, ali ne smijemo zaboraviti da je u martu ove godine našoj agenciji po drugi put pripao naziv najefikasnije agencije godine po Effie Effectiveness Indexu (EEI), što nas u svjetskim mjerilima svrstava među elitu pet najefikasnijih nezavisnih agencija na svijetu.
U svijetu digitalnih komunikacija smo još ranije dobili nagradu Davey Award, a uvrstili smo se i na shortlistu za lovorike Webby Awards koje slave najbolje radove manjih agencija u svjetskim mjerilima. Bili smo redovno nagrađivani na domaćim i regionalnim festivalima.
Pa ipak: hat-trick s Anjom Bencik u Berlinu, kojeg smo postigli s ekipom u vrijeme kada su se offline i online već spojili, izuzetno je važan. U elitnoj konkurenciji Pristop je osvojio najviše plasmana na shortliste i na dodjeli osvojio najviše nagrada.
Dan nakon Berlina osvojili ste nekoliko nagrada i na regionalnom takimičenju SoMo Borac, a vi ste proglašeni Digitalcem godine. Koliko vam to priznanje struke znači?
Istina je, u dva dana smo osvojili nekoliko nagrada i pohvala za naše projekte (smijeh). Inače me raduje da postoje regionalni festivali koji se prilagođavaju promjenama. Uvođenje novih kategorija na SoMo Borcu je samo po sebi veliko priznanje za čitavu falangu ljudi koji su važni sukreatori savremenih marketinških priča. Istovremeno vjerujem da je to jedan od primjera koji svima nama može pomoći u razvoju razmišljanja na svim stranama, kako agencija, tako i klijenata. Weekend Media Festival obožavam i čast mi je da sam dobio SoMo Borac priznanje u tako prijatnom regionalnom društvu. Hvala još jednom stručnom žiriju i svim timovima projekata na kojima smo imali mogućnost sarađivati.
Digitalno i klasično oglašavanje. Da li je vrijeme da se taj rat zaustavi i da se digital prihvati kao još jedan medijski kanal, kao platforma koja brzo raste i postaje sve značajnija?
Ako taj rat zaista postoji, onda je isto tako besmislen kao i svi drugi ratovi u svijetu. U Pristopu i Renderspaceu imamo veliku sreću da taj konflikt u našem poslu više ne susrećemo. Taktike izbora kanala, touchpointa ili načina posredovanja poruka, uvijek su podvrgnute strategiji i kreativnoj ideji te ciljevima i rezultatima. U omni- ili multi-channel pričama neophodan je suživot digitalnog i klasičnog oglašavanja. Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, odgovor je naravno potvrdan. Radimo i digital first i digital only kampanje, sve je više i takvih brifova. Ali vrlo brzo i to počinje zvučati blago arhaično jer se sve oko nas digitalizira i mobilizira.
Odnos tehnologije i sadržaja? Sadržaj je mnogo značajniji, ali izgleda da je korištenje tehnologije još uvijek u prednosti. Kakvo je vaše mišljenje?
Content is king, context is God :)
Tehnologija je alat – ako te dovede brže do cilja, odnosno do rezultata, onda je koristiš. Ako je to motika, a ti hoćeš ljuštiti grah, onda se stvar može završiti… viralno, ako imaš sreće. Veliki sam pristalica tehnologije, ali ne volim besmislene fascinacije i masturbacije bez mašte.
Možete li vizionirati budućnost digitala za, recimo, pet godina. Hoće li zidovi u agencijama između digitalnog i drugih kretivnih odjela biti srušeni?
Sigurno, to je nonsens već danas, ovdje i sad, osim ako se radi o nekim nišnim specijalizacijama i znanjima. Budućnost digitala je uzbudljiva, isto kao i svijeta koji napred juri brzinom koju ne možemo dostići – pogledajte samo stvari koje možemo dnevno pratiti. Sharing ekonomija, dok je pravo ostalo u rimskim vremenima. Protestantska etika i automatizacija svega u fabrikama bez svjetla. Električni automobili koji su proizvođače dizela ostavili u dimu i naučili ih osnovama programiranja. Bespilotna letjelica i automobili kod kojih više nije jasno ko snosi odgovornost. Virutalna stvarnost i sasvim novi značaj grčkog in medias res. Naprave za simultano prevođenje jezika, dok živimo u anglosaksonskom vremenu i mislimo da »guglamo po cijelom svijetu«. Kao kada kod riječi frend pitaš da li si pravi ili s fejsbuka i kada kod riječi monogamija klikneš na Tinder. Trgovine bez inventara i televizijske emisije koje nisu na programu i tako dalje… Čekam samo još da u TV Dnevniku umjesto voditelja mogu izabrati Maxa Headrooma te da ga ponovo još jednom mogu s užitkom gledati. Agencijski rad će više nego ikad zahtijevati fleksibilnost, otvorenost, radoznalost te praćenje svijeta i promjena oko sebe. The future is bright.
