Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Ivan Stanković je krenuo sa trećom sezonom talk-showa Šta sam tebi & ko sam sebi koji se emituje na beogradskoj televizij K-1 čiji je osnivač i vlasnik Željko Joksimović. Ivan je izuzetan kreativac kojeg je priroda obdarila brojnim talentima. Jedan od njih je i talent za komunikaciju. Odlično piše i vodi zanimljive razgovore. To je dokazao u medijima i različitim formatima, ali možda najviše na Weekend Media Festivalu vodeći ekskluzivne razgovore sa nekim od najpoznatijih ličnosti u regiji. Predsjedavao sam prije mnogo godina prvim žirijem BalCannesa. Na večeri koju je za žiri organizirao Tomislav Ricov, direktor Weekenda, rekao sam mu da je Weekend dobio svoj prvi brend – Ivana Stankovića. Ne mogu se tačno sjetiti ko mu je te godine bio sagovornik, ali znam da sam bio pod snažnim dojmom razgovora u kojem je Ivan bio kreativan, provokativan i gotovo nemilosrdan. To što sam zaključio ja, primijetili su i drugi, pa i jedan saradnik Željka Joksimovića predlažući mu, kada su planirali program nove televizije, upravo Ivana kojeg je slušao na Weekendu.
Pročitajte razgovor koji je pred vama. Sve u njemu piše.
MEDIA MARKETING: Šta te je ponukalo da kreneš u avanturu pravljenja televizijskih emisija? Jedan Stanković u Zagrebu, pa mora i jedan u Beogradu (u Zagrebu Srbin, a u Beogradu Hrvat). Ili, televizija kao porodični medij (Maja i ti)? A možda si jednostavno tražio neki novi način da ispoljiš svoju nespornu kreativnost?
IVAN STANKOVIĆ: Haha… lijepo zvuči, ali, nažalost, moram te razočarati. Niti jedan od predloženih razloga nije tačan, nego, kao i veoma često u mom životu, Njegovo Kraljevsko Visočanstvo – Slučaj.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom kada sam bio u Beču, na nekom velikom skupu, krajem 2019. godine. Vidio sam da me zove moj prijatelj Željko Joksimović. Poslao sam mu poruku da sam na kongresu i da mu se ne mogu javiti, nego da mi napiše. Stigla mi je poruka: “Štediš na romingu a ja hoću da te napravim većom TV zvijezdom od tvoje žene”?! Prilično čudno i dovoljno provokativno da ga pozovem na prvoj pauzi. Objasnio je da hoće da mi povjeri da vodim najambiciozniji projekat njegove nove TV stanice, koju je pokretao i o kojoj smo ranije često razgovarali. U početku sam mislio da se šali, ali bio je ozbiljan. Nedovoljno ubijeđen, dogovorili smo se da se vidimo na porodičnoj večeri, kod njega i Jovane (Jovana Joksimović, poznato TV lice, Željkova supruga; op. aut.), po mom povratku. U međuvremenu mi je javio malo više detalja o tom projektu i rekao da razmislim.
Konsultovao sam se sa Majom i došao do čvrstog stanovišta da ćemo se lijepo družiti na večeri, ali da od posla nema ništa. Imao sam dva, po meni, neoboriva razloga. Prvi, u godinama sam u kojima bi mi neko javno blamiranje, u pokušaju da radim nešto što ne znam, moglo biti pripisano početku staračke demencije ili nastojanju da zaustavim starenje, kao kada neki moji vršnjaci odjednom počinju da uvlače stomake, nose slim fit košulje ili samostalno i vrlo nestručno koristeći ženine boje za kosu iznenada postaju crvenokosi. Drugi razlog je bio još realniji: novinarstvo, pogotovo televizijsko, ipak je zanat koji ne poznajem.
Tako odlučan, otišao sam sa Majom kod Joksimovića, gdje nas je čekala Manja Grčić, Sarajka po rođenju, njegova partnerka u TV poduhvatu i osoba sa zavidnim TV iskustvom. Neposredno prije toga je bila CEO Antena grupe u Srbiji i vodila TV Prvu i B92. Dakle, teška artiljerija na običnog pješadinca.
Tada sam saznao i kako to da su se sjetili mene. Željeli su da naprave televiziju koja bi se dosta razlikovala od postojećih, ne bi se bazirala na rijalitijima, dnevnoj i svakodnevnoj politici, ponudila bi neke nove programe, vrijednosti i sadržaje i… neka nova lica. Do mene su došli na prijedlog jednog od svojih saradnika koji me je gledao u Rovinju, na Weekend Media Festivalu, gdje sam, između ostalih, vodio programe/razgovore sa značajnim imenima: Aleksandrom Tijanićem, Goranom Milićem, Željkom Mitrovićem…, tako da su tom argumentacijom pobili moj stav da to ne znam da radim.
Drugi moj razlog, javno blamiranje, neutralisali su prijedlogom da uradimo pilot-emisiju, pa ako nisam zadovoljan, odustajemo.
Kao što se vidi, nisam bio neki pregovarač. Ili, što bi zli jezici rekli, teško žabu u vodu natjerati. Bilo kako bilo, taj dio posla je bio gotov, ostalo je samo da se riješi jedna “sitnica”, a to je o čemu će se razgovarati i na koji način. Scenografiju su već imali.
Koncept se nije nazirao, pojma nisam imao po čemu bi se taj razgovor razlikovao od svih ostalih. Osim po voditelju, kojem je to prvi TV šou, u “cvatu mladosti”, gdje pokazuje uživo da nikad nije kasno.
I tu su mi Manja i Željko stvarno pomogli: dodijelili su mi kao saradnika Dušana Bulića, scenaristu sa velikim iskustvom (učestvovao je, između ostalog, u postavljanju i kreiranju jednog od najgledanijih šou programa u Srbiji: Veče sa Ivanom Ivanovićem), i, iznad svega, sjajnim, pozitivnim i kreativnim, vječito nasmijanim čovjekom.
Nakon par sastanaka, on je dao prijedlog koji je profilisao čitavu priču. Rekao je: “Ti se čitavog života baviš brendovima, što ne bismo razgovarali sa ljudima kao brendovima?” Bingo! To je to što smo tražili, ta tačka različitosti u odnosu na druge. I što daje meni kredibilitet da se tu pojavim kao voditelj. Ja sam dodao znanja koje imamo iz tog posla brendiranja, na prvom mjestu vezano za strateške dijelove, sa kolegom strateškim planerom u Communisu Dušanom Simićem, koji je u međuvremenu i doktorirao, kreirali smo upitnik, i emisija Šta sam tebi & ko sam sebi je rođena. Grafički je oblikovao naš kreativni direktor Vladimir Radivojević i bili smo spremni za početak.
Kad smo vidjeli da smo, praktično iz muke i želje da smislimo nešto novo i drugačije, stvarno kreirali jedan novi, jedinstveni format u kategoriji talk show, prva stvar što smo uradili je da smo zaštitili autorska prava. Shvatili smo da smo napravili nešto što bi moglo da bude interesantno i na drugim tržištima. Koncept je jednostavan, razgovor sa osobom kao brendom, samo ga prilagoditi lokalnoj situaciji. Naći nekog ko je već poznat i ima ime (da ne kažem brend), u kategoriji marketinga, komunikacija, oglašavanja i prilagoditi upitnik. Ja sam siguran da u regiji ima dosta onih koji ispunjavaju taj kriterij, pa možda da ovo bude i neka javna ponuda svim zainteresovanim.
Jedino je ostala “sitnica” – naći goste koji su brendovi i koji, po meni, zaslužuju da se pojave u emisiji. Pri tome smo postavili dva eliminatorna uslova: ne želimo političare, ni estradne zvijezde.
MEDIA MARKETING: Zašto misliš da je važno to što radiš i kakvu poruku želiš poslati putem svojih emisija?
IVAN STANKOVIĆ: I ovdje ću morati da te razočaram odgovorom. Ja stvarno nemam nikakve ambicije da šaljem neke poruke. Ovo je TV emisija, koja na prvom mjestu mora da zadovolji neke moje moralne kriterijume, nivoe o čemu i s kim želim da razgovaram. Bez obzira koliko je neko popularan, slavan i stvarno jeste brend, ako se ja ne slažem sa njegovim javnim djelovanjem, sa stanovišta etičkih principa, ne želim ga za gosta. Kod nas ima veliki broj takvih ličnosti sa kojima ja ne dijelim iste vrijednosti. S druge strane, čak i ako ne zastupamo iste stavove, ne zalažemo se za iste stvari, a ta osoba se etično ponaša, nemam problema da je ugostim.
Kao drugo, isto veoma važno, ova emisija mora da bude zabavna, gledljiva, pitka i da odgovori na osnovnu dilemu iz naslova: kako ljudi doživljavaju gosta, a kakav je on ustvari.
Živimo u dobu kada je percepcija sve i često donosi prevagu nad realnosti, i to je jedna dobra osnova da se napravi neki razgovor, koji će nekoga zainteresovati, zabaviti i dati mu nešto novo što nije o tom gostu znao.
Tu je bitan i treći dio, a to sam ja. Ja moram da se dobro i prijatno osjećam kada pripremam emisiju, razgovaram sa gostom i, na kraju, sa porodicom pogledam u finalnom formatu. Moram da se zabavljam dok stvaram i komotno osjećam kad gledam. I, da se ne lažemo, to mi je najbitnije. Ako sam ja tu iskren i zadovoljan, i gledaoci će to osjetiti i neće promijeniti kanal. U protivnom, sve moje poruke i ambicije što želim da postignem ovom emisijom padaju u vodu.
MEDIA MARKETING: U profesiji smo uglavnom govorili da brendovi imaju svoju ličnost. Ti sad govoriš o ličnostima kao brendovima. Kako čovjek od sebe može stvoriti brend?
IVAN STANKOVIĆ: Htjeli mi ili ne, bili mi toga svjesni ili ne, svi smo na neki način brendovi. Odnosno, kako ja to krajnje pojednostavljeno objašnjavam, stvaramo određenu sliku u javnosti ili glavama pojedinaca, koja, ako se doslovno ponavlja, stvara brend.
To je za nas, obične ljude, možda nedovoljno bitno, ali za javne ličnosti je često od presudnog značaja. Jer, ako oni prodaju svoje usluge (pjevač, pjevačica, glumac, glumica, umjetnik, umjetnica…), publika dolazi da ih vidi, imajući određenu sliku o toj osobi unaprijed, i ako je u tom kontaktu potvrdi, onda je zadovoljna, a ako je ne dobije, nije. Većina javnih ličnosti bazira svoju sliku u javnosti na svojoj ličnosti i želji da se profilira i pozicionira u određenom pravcu. Mislim da su veoma rijetki oni koji rade neka ozbiljnija istraživanja o svojoj poziciji i na osnovu kojih naknadno vuku svoje poteze.
Mi smo, radeći sa nekim od vodećih svjetskih brendova u projektima kada su htjeli da uzmu neku poznatu ličnost za zaštitno lice, dosta naučili i o metodologiji, a i o načinima pozicioniranja i kreiranja ličnih brendova.
Mislim da je to jedno veoma neistraženo i široko polje, koje u razvijenom svijetu strahovito raste i po obimu, i po značaju. A nije od juče, pogledajmo samo istoriju Hollywooda pa će nam sve biti jasnije.
MEDIA MARKETING: Koje su najvažnije osobine dobrog brenda u ljudskom obliku?
IVAN STANKOVIĆ: Pitanje je šta je dobar brend u ljudskom obliku. Nešto što je za mene dobro, nije dobro za nekog drugog, a katastrofalno je za trećeg. To je veoma individualno i ne postoji jedan odgovor.
Možemo se vratiti onom čuvenom trouglu, koji je tako često koristio naš zajednički prijatelj Jerner Repovš, i koji primjenjujemo u radu sa “običnim” brendovima. U jednom uglu je identitet: ko si, šta si, kakav si… Drugi ugao su identifikacioni elementi: kako se pojavljuješ u javnosti, šta pričaš, radiš, kako se ponašaš… Ta dva ugla su usmjerena ka trećem, a to je imidž, odnosno slika koju stvaraš u javnosti. Ja smatram da je ključno da su identitet i identifikacioni elementi usaglašeni i da je ključni element za stvaranje dobrog brenda u ljudskom obliku autentičnost. Tu je veoma bitno kad se radi sa ljudima, jer ukoliko niste autentični, to se veoma brzo osjeti i počinje da se stvara lažna slika, gdje se gubi kredibilitet i nastupa debilitet, pa se stvara nepopravljiva šteta.
A to nije lako kada radite sa ljudima, jer čovjek teško prihvati neka svoja ograničenja, činjenicu da ga neko ne voli i činjenicu da možda nije toliko lijep, visok i pametan koliko bi volio da bude. A neki se toliko dobro užive u tu sliku koju kreiraju o sebi da na kraju i povjeruju u sve te laži koje su sami napravili. To je tek opasno, ali tu već govorimo o patologiji. Koju, nažalost, veoma često možemo da vidimo na javnoj sceni.
MEDIA MARKETING: Da li je čovjek-brend obavezno i dobar čovjek, i ako jeste, zašto onda od političara koji su ne samo loši političari već i loši ljudi pravimo brendove?
IVAN STANKOVIĆ: Apsolutno to nema veze. Često je i suprotno. Neki veliki brendovi su strašno loši ljudi, ali ih svi mi glorifikujemo, uzvisujemo i idealizujemo. Ima jedna stara pjesma od beogradskog benda Piloti: Ne veruj u idole.. i oni su ljudi od krvi i mesa…
Cinici su rekli: ne daj bože da upoznaš svog idola…
Ovdje se ne bih složio da brend ima samo pozitivne karakteristike. Brend može da bude i sa lošim karakteristikama. Ti si pomenuo političare, gdje je veoma teško (uz časne izuzetke) naći čestitog, pametnog i poštenog čovjeka, i ja bih se potpuno složio sa tobom. Nažalost, takvi dominiraju političkom scenom regije, ali ljudi i dalje glasaju za njih. A jesmo se svi onda zapitali kakvi smo mi kada sve to znamo, a opet glasamo za njih. To je razlog za zabrinutost.
MEDIA MARKETING: Kako bi opisao Aleksandra Vučića kao brend? Hoćeš li i njega pozvati u emisiju, ili ne želiš kvariti Milomiru Mariću posao?
IVAN STANKOVIĆ: Aleksandar Vučić je osoba koja definitivno najbolje zna i sprovodi sve elemente političkog marketinga ne samo u Srbiji, vjerovatno i u regiji. I on je, nesporno, jedan izuzetno jak brend, što se dokazuje u svakodnevnom životu i na izborima.
Da sam se ja pitao, vjerovatno dosta od toga što on radi ne bih mu savjetovao, ali nisam se pitao. On je radio ono što on misli, zna, želi i osjeća, to je radio 24/7/365 i zato je na tom mjestu gdje je.
Rekao sam već da je moj uslov da nemam političare u emisiji, tako da ni on, ni bilo ko drugi koji se bavi politikom, neće biti gost. Ja sam osoba koja se čitav život trudila da ne bude u politici i da pokuša da zadrži neki svoj mir u toj oblasti, tako da ne vidim sada potrebu da to mijenjam.
MEDIA MARKETING: Po kojim kriterijima biraš goste? Šta je tvoj kriterij da za nekoga kažeš da je brend?
IVAN STANKOVIĆ: Kao i kod svakog brenda, prvi kriterijum je awareness ili poznatost. Neophodno je da ljudi znaju za tu osobu. Normalno, zavisi od ciljne grupe, jer jedno je biti poznat u užoj ili stručnoj javnosti (kao npr. za ljekare, naučnike), a drugo je u širokoj (za umjetnike ili sportiste).
Drugi kriterijum jeste da je ta osoba svojim likom i djelom stvorila određenu sliku u javnosti, bez obzira kakva je ta slika.
I treći je da li bi mogla da bude medijski atraktivna.
Četvrti je subjektivan: ja moram da cijenim tu osobu, bez obzira da li se slažem sa njenim stavovima ili ne. Ako nemam poštovanja za nju ili njega, to će se osjetiti, neće biti iskren razgovor. Ako ja ne uživam u razgovoru, neće ni gledaoci, ni gost.
Normalno, tu je onaj nulti, o kojem sam već govorio, a to je “moralnost lika i djela”, i da nije političar ili zvijezda estrade, rijalitija i slično.
MEDIA MARKETING: Do sada si ugostio 30 vrlo interesantnih ličnosti. S kim si napravio najbolju emisiju, ko ti je bio najzanimljiviji sagovornik i zašto?
IVAN STANKOVIĆ: Da budem patetičan i stereotipan: to ti je kao da pitaš majku koje joj je omiljeno dijete. Teško mogu da izdvojim nekog zato što još nemam distancu prema tome šta je urađeno, svaku emisiju sam maksimalno jednom pogledao, prvenstveno tražeći svoje greške. Ako se stavi u procjenu gledanost pojedinih emisija, apsolutni rekorder je emisija koja je bila ujedno i prva, onaj pilot na osnovu kojeg smo odlučivali da li ići ili ne, sa Jovanom Joksimović, koji je imao skoro 450.000 pregleda na YouTubeu, što je ogroman broj za jednu takvu emisiju, koja nema priloge, muziku, skečeve i traje oko sat vremena. Ukupan broj pregleda, koji je preko dva miliona, pokazuje da ima i drugih koji uživaju u mojim sagovornicima, i na tom im hvala.
MEDIA MARKETING: Odgovor koji te je najviše iznenadio?
IVAN STANKOVIĆ: Još uvijek ga čekam
MEDIA MARKETING: Treća sezona je počela sa emitovanjem. Koga možemo očekivati među gostima?
IVAN STANKOVIĆ: Već sam u studiju. I ovaj put imam odlične goste. Ne bih sve otkrivao, samo da kažem da ću ugostiti Slobodana Bobu Živojinovića, koji sam za sebe kaže da je po zanimanju muž Lepe Brene, ali je jedan izuzetan lik, veliki hedonista, veliki biznismen i još veća ljudina. Veliko mi je zadovoljstvo da je i dr. Vladimir Kostić, predsjednik najuglednije naučne institucije u Srbiji – Srpske akademije nauka i umetnosti, prihvatio moj poziv, a Jelena Đoković će biti veoma interesantna. To su sve ljudi kojih ili nema, ili se vrlo malo pojavljuju u medijima i velika mi je čast što su prihvatili moj poziv. A, ima još iznenađenja. Toplo preporučujem da, ko može, svakog petka u 22:00 h pogleda na K1 televiziji. Ko ne može, kao i sve, i ovo se može vidjeti na YouTubeu.
MEDIA MARKETING: Emisija Šta sam tebi & ko sam sebi ti je postala obaveza ili ti je i dalje zabava?
IVAN STANKOVIĆ: Moram da priznam da se ja veoma zabavljam i uživam dok ovo radim. I dok budem imao takav osjećaj, radit ću. Kad ga izgubim, nema svrhe.
MEDIA MARKETING: Radit ćeš ovo dok ti ne dosadi, ili već imaš u planu nešto novo? Kamera te voli, pripremaš se ozbiljno, nema improvizacija, mlad si još uvijek 😊…
IVAN STANKOVIĆ: Prvo moram da kažem da je Communis bio i ostao prvi na mojoj listi prioriteta. Ali zahvaljujući odličnom menadžment timu, na čijem je čelu već nekoliko godina Bojan Stankov, ja sam oslobođen operativnih i dnevnih obaveza, pa mogu da se posvetim i nekim drugim stvarima.
Pa, kao vjerovatno najstariji debi(l)tant, bojim se da sam prob’o i sviđa mi se. Kreiranje sadržaja, ili content creating, kako se sada moderno kaže, predstavlja odličnu priliku da spojim svoj osnovni posao, komunikaciju, sa novom “igračkom” – medijem. Već smo napravili neke nove, dobre i drugačije korake.
I da mi još bude draže, uključeni su i neki članovi moje porodice.
Iz oblasti medicine, kreirali smo 60 epizoda emisije Lako do zdravlja, gdje se u pitkom, kratkom i jednostavnom trominutnom formatu obrađuje 60 različitih bolesti, stanja, situacija. Taj projekat je vodila i kreirala moja najstarija ćerka Selena, uz veliku pomoć ekipe iz Communisa, na čelu sa producentom Mladenom Stojanovićem. Serijal ide svakodnevno, po pet puta dnevno, na specijalizovanoj televiziji za zdravlje TV DR, a ima ga i na YT kanalu, kao i sajtu bolnice Aurora (www.aurorabolnica.rs).
Iz naše oblasti, komunikacije, moja druga ćerka Lea je napravila seriju od 30 emisija pod naslovom E-dvertising, koje u kratkoj formi, oko pet minuta, govore o savremenim trendovima u oglašavanju, dobrim i drugačijim kampanjama, različitim medijima, društvenim mrežama i raznim drugim oblastima. Ovaj serijal je u finalnoj fazi i nadam se da će uskoro imati premijeru na nekoj televiziji.
A što se tiče nekog mog autorskog nastavka TV karijere, ima tu nekih ideja, ali… kao što si rekao, još sam mlad, tako da… idemo dalje.
MEDIA MARKETING: Priznaj mi za kraj, koliko ti je Maja pomogla svojim savjetima, koliko te je inspirisala i koliko si od nje naučio živeći tolike godine zajednički život?
IVAN STANKOVIĆ: Živeći sa jednim takvim profesionalcem iz oblasti medija, kao što je moja žena Maja Žeželj, sigurno je imalo velikih posljedica i na moj profesionalni život. Ona je, ne samo po mom mišljenju, najkredibilniji prezenter vijesti kod nas, koja ima karijeru dugačku skoro tri decenije, bez ijedne mrlje, uvijek držeći najviše profesionalne standarde.
I to ne samo u javnom nastupu nego i u privatnom životu, gdje ona (a time i ja, često nevoljno), dan počinje i završava gledanjem svih mogućih i nemogućih vijesti, prateći ključne događaje, najčešće satima i u realnom vremenu, što nije lako izdržati.
Vodila je velikog računa na kojim će se medijima pojavljivati, kako prezentirati vijesti koje je čitala, držala distancu prema političkim aspektima rada na news kanalima, jer nikad nije željela da se bavi uređivanjem vijesti. Išla je toliko dosljedno u očuvanju svoje pozicije i nezavisnosti da nikad nije pristajala da “pozajmi” i komercijalizuje svoj glas, lik i djelo čitajući reklame, vodeći razne komercijalne priredbe i slično. Rijetko dosljedna i konzistentna. A radila je na TV Politici, BK-u, B92, RTS-u i sada na N1.
Normalno je da sam imao možda i najveću tremu od njene ocjene mog nastupa (možete odahnuti, dobio sam prelaznu ocjenu), pogotovo oko nekih stručnih dijelova koji su sastavni elementi televizijske emisije. A vjerovatno je njen najveći uticaj na ovu konkretnu emisiju bio pri inicijalnoj podršci da se upustim u ovu novu avanturu, što nam je u porodicu donijela i neku novu situaciju, kao, naprimjer, kad smo nedavno bili na Jahorini, doživjeli smo da je nekoliko ljudi prišlo meni, da su me prepoznali i pohvalili moj rad. To se do skoro dešavalo samo njoj.
Dakle, na dobrom sam putu da prestanem da budem poznat samo kao muž Maje Žeželj, da i ja postanem brend. A onda ću morati samog sebe da intervjuišem i shvatim šta sam tebi i ko sam sebi.
