U industriji preplavljenoj sve uglađenijim vizuelnim sadržajem, tehnička impresivnost više nije dovoljna. Za Benjamina Simona i Dirka Schustera, suosnivače i kreativne direktore studija FOREAL, prava vrijednost leži u nečemu što je mnogo teže replicirati: prepoznatljivom pogledu na svijet, jasnom kreativnom identitetu i namjeri koja stoji iza rada.
Od osnivanja FOREAL-a u Trieru 2013. godine, izgradili su studio u međunarodno priznatu kreativnu snagu, sarađujući s globalnim brendovima među kojima su Google, Adobe, Microsoft, Netflix i Nike. Njihov rad stigao je do nekih od najvećih pozornica industrije, uključujući njihov doprinos kampanji Xbox Design Lab Originals, koja je osvojila sedam Lavova u Cannesu, među kojima i Grand Prix u kategoriji Creative eCommerce.
Uoči njihovog nastupa među govornicima Golden Druma 2026, Simon i Schuster govore o tome kako FOREAL nastavlja iznova osmišljavati svoj vizuelni jezik, zašto samoinicijativni projekti ostaju pokretačka snaga studija te šta se događa sa zanatskim umijećem i individualnošću kada efikasnost, performanse i umjetna inteligencija sve snažnije oblikuju kreativnu industriju.
FOREAL je razvio veoma prepoznatljiv vizuelni jezik. Kako nastavljate kreativno evoluirati, a da pritom ne izgubite identitet zbog kojeg vam ljudi dolaze?
Samoinicijativnim radom. Projekti za klijente uvijek dolaze s određenim okvirom i to je uredu, ali stil rijetko napreduje unutar korporativnog identiteta.
Morali smo prihvatiti da vizuelni jezik ima rok trajanja. Ono što je prije pet godina djelovalo prepoznatljivo danas je unaprijed postavljeni obrazac. Zato se morate neprestano i nenametljivo iznova osmišljavati, a istovremeno ostati prepoznatljivi, što je pomalo apsurdan zadatak i vjerovatno suština ovog posla.
Uz toliko vizuelne inspiracije koja nam je dostupna nadohvat ruke, mislite li da je postalo teže razviti istinski prepoznatljiv vizuelni stil?
Ne nužno. Postoji više resursa, više alata i sve je dostupnije nego ikada ranije. To može postati preplavljujuće, ali to je drugačiji problem.
Ono što je danas mnogo teže jeste izdvojiti se iz ogromne količine sadržaja i pozicionirati se kao umjetnik ili studio. Kada smo počeli prije 13 godina, Instagram je još bio prilično mlad, a mi smo bili među rijetkima koji su ondje objavljivali odvažne, šarene CGI radove. Već je to bilo dovoljno da se izdvojimo. Danas toliko sjajnih ljudi stvara nevjerovatne vizuelne radove, uz neprestanu poplavu sadržaja, a svi su ionako vizuelno prezasićeni. Konkurencija je na potpuno drugačijem nivou.
Radili ste s globalnim brendovima kao što su Google, Adobe, Netflix, Meta i Nike. Kako usklađujete postojeći identitet klijenta sa željom da stvorite nešto što će i dalje biti nepogrešivo FOREAL-ovo?
Klijenti nam dolaze zbog našeg prepoznatljivog stila, naše interpretacije i našeg rukopisa, a onda se ponekad pojavi brief u kojem od svega toga nije ostalo ništa. Zato u konceptualnoj fazi predstavljamo nekoliko sigurnijih pravaca, zajedno s nekoliko onih koji se snažnije oslanjaju na naš stil i pristup. Svi su osmišljeni tako da odgovaraju brendu, a razlika je u tome koliko daleko idu.
Uvijek nastojimo da krajnji rezultat bude rad koji djeluje kao FOREAL-ov, a ponekad se to ne dogodi. Klijent donosi konačnu odluku i to je dio dogovora. Postoje i klijenti iz snova koji nam jednostavno dopuštaju da radimo ono što najbolje znamo, ali kod velikih korporacija sve se svodi na pronalaženje prave ravnoteže.
Govorili ste o samoinicijativnim projektima kao prostoru za eksperimentiranje. Koliko je stvaranje radova bez briefa klijenta važno za očuvanje vaše kreativne radoznalosti i kreativne radoznalosti studija?
To je pokretačka snaga. Tako se razvio naš stil, a to je i dalje glavni razlog zbog kojeg nas klijenti pronalaze. Vide nešto što smo napravili bez naručioca, a zatim nam daju brief za nešto potpuno drugačije.
To funkcioniše u oba smjera. Lični projekt može prerasti u komercijalni rad, dok završeni komercijalni projekt može iza sebe ostaviti materijal koji će postati lični projekt. Ništa se zapravo ne baca.
Važno je i za tim. Nakon sedmica provedenih u krugovima revizija na strogo definiranom projektu, ljudima je potrebno nešto u čemu jedina osoba kojoj moraju udovoljiti jesu oni sami.
Kako CGI i vizuelni sadržaji generisani umjetnom inteligencijom postaju sve dostupniji, sama impresivna izvedba možda više neće biti dovoljna za izdvajanje. Šta će, prema vašem mišljenju, odvojiti istinski sjajan vizuelni rad od svega ostalog?
Namjera. Može li se osjetiti da je neko zaista stajao iza toga.
Tehnička impresivnost sada je osnova, a ne dostignuće. Sve vrednije postaje ono što je suprotno uglađenosti: rad koji djeluje zanatski izrađeno, pomalo nesavršeno i kao da ga je stvorila osoba sa specifičnim ukusom, specifičnim stilom i specifičnim smislom za humor. Te male, nesavršene odluke teško je opisati, a još teže generisati.
Nismo sentimentalno vezani za alate. Umjetnu inteligenciju koristimo tokom rane, haotične faze projekta, kada želite dobiti pedeset opcija za sat vremena. Međutim, konačni rezultat je naš i to je granica koju ne prelazimo, ne zbog principa, već zato što je to jedini dio koji klijenti ne mogu dobiti nigdje drugo.
Izgradili ste međunarodno priznati studio u Trieru, a ne u jednoj od tradicionalnih kreativnih prijestolnica. Čemu vas je ostanak tamo naučio o tome odakle može doći vrhunski kreativni rad?
Uglavnom tome da nikoga nije briga. U devet od deset slučajeva kada novom klijentu kažemo da smo smješteni u Njemačkoj, odgovori: „Berlin, obožavam Berlin“, a mi smo na potpuno suprotnoj strani zemlje, u malom gradu s rimskim ruševinama i velikim brojem turista.
U praktičnom smislu, stanarine su povoljne, do studija nam treba deset minuta biciklom, mnogo je manje buke, a vinogradi i riječne doline udaljeni su oko pet minuta. Nije loše mjesto za provesti radni vijek.
Nedostaju nam kreativna scena i razmjena koja dolazi s njom. Pronalaženje novih talenata drugi je izazov. Većinu diplomaca privlače velike prijestolnice, pa je za dolazak sjajnih ljudi ovamo potrebno ponuditi mnogo više od otvorenog radnog mjesta.
Kada obojica gledate isti rad, slažete li se obično oko toga šta ga čini dobrim ili ste tokom godina razvili potpuno različite kreativne instinkte?
Uglavnom smo na istoj strani. Kada toliko dugo radite zajedno, vaši se kriteriji prirodno usklade.
Razlikujemo se u detaljima, a to se najčešće svodi na naše lične interese i utjecaje pop kulture koji oblikuju način na koji svaki od nas čita određeni rad. Zato s vremena na vrijeme jedan od nas primijeti nešto što drugi ne uoči na prvi pogled.
Kako zadržavate snažan kreativni stav, a istovremeno osiguravate da se klijent osjeća saslušano i istinski uključeno u proces?
Pokažite, ne raspravljajte. Gruba skica ili nekoliko poteza nacrtanih preko nečijeg kadra za deset sekundi prenose više nego što bi to ikada mogao cijeli odlomak povratnih informacija. To funkcioniše unutar tima i s klijentima te uklanja velik dio učtivih nesporazuma koji nastaju kada dvije osobe istom riječju opisuju različite stvari.
Rano djelovanje štiti i klijenta. Ako je ideja jasna već u linijskoj skici, prije nego što se bilo šta renderira, niko neće otkriti temeljni problem tri sedmice i jedan veliki račun kasnije.
Čak i kada klijent dođe s veoma jasnom vizijom, i dalje pokazujemo alternative. Ne da bismo zanemarili njegovu ideju, već zato što je opcija koju nije tražio iznenađujuće često upravo ona koju odabere. Imati stav ne znači insistirati na svojoj prvoj ideji. Uglavnom znači biti spreman ponuditi još nekoliko ideja.
Mislite li da industrija postaje previše usmjerena na efikasnost i performanse te da riskiramo izgubiti dio zanatskog umijeća, eksperimentiranja i individualnosti koji kreativni rad čine pamtljivim?
Definitivno. Trenutno gotovo svime upravljaju brojke, performanse i efikasnost, a otkako je u cijelu priču ušla umjetna inteligencija, primjećujemo da se stvarno zanatsko umijeće sve manje cijeni.
Većina alata koji trenutno izazivaju toliko uzbuđenja obučena je na postojećim radovima, zbog čega su odlični u njihovom remiksovanju, ali prilično loši u stvaranju iznenađenja. Nove stvari ne nastaju usrednjavanjem onoga što već postoji. Nastaju kršenjem pravila i normi.
Odbrojavanje do Golden Druma 2026 je počelo. Nabavite svoju kotizaciju i osigurajte da budete dio festivala. Ne zaboravite, ako ste član HURA-e (Hrvatska), UEPS-a (Srbija) ili MAAM-a (Sjeverna Makedonija), možete ostvariti 20 posto popusta na kotizaciju! Obratite se svom udruženju kako biste dobili kod za popust. Imate manje od 30 godina i spremni ste podići kreativnu buku? Pročitajte brief i prijavite svoj rad na Young Drummers Competition do 21. septembra.
