Intervju uradio: Edin Bešlić
U svom radu s klijentima često sam ukazivao na Makija kao primjer vrhunskog režiranja i pripovijedanja. Još kao mladi kreativac, pomno sam pratio njegove projekte – proučavajući ih kadar po kadar, gledajući kako gradi emociju i kako svaku priču pretvara u upečatljivo vizuelno iskustvo.
Zato je ovaj susret za mene bio posebno značajan – prilika da čujem njegova razmišljanja iz prve ruke i podijelim ih sa svima koji, poput mene, vjeruju da oglašavanje može biti umjetnost.
Naš razgovor o kreativnosti, režiji, emociji u reklamama i globalnim trendovima otvorio je toliko fascinantnih tema da je bilo nemoguće ostaviti sve između dvije šolje kafe. Rezultat je ovaj intervju – susret dviju kreativnih perspektiva iz različitih dijelova svijeta, ali ujedinjenih istim ciljem: stvaranjem reklama koje ostavljaju trajan trag.
Maki, iskreno, ni ne znam odakle da počnem… ali reci mi – kako se osjećaš u Bosni i Hercegovini? Posjetio si nekoliko gradova; je li Bosna i Hercegovina za tebe skriveni dragulj Evrope?
Vaša zemlja je definitivno dragulj, ali ne bih rekao da je toliko skriven. Mnogo ljudi, poput mene, preskače prenatrpane plaže da bi došli i otkrili ove nevjerovatne gradove okružene spektakularnom prirodom. Ovdje se osjećate kao kod kuće, ali iza svakog ugla postoji nešto što izgleda kao da je iz nekog dalekog mjesta, nešto što me privuče i fascinira.
Kada sletiš u neku novu zemlju – šta je prvo što te kreativno „pogodi“? Boje, ljudi, mirisi, arhitektura… ili kafa?
Primijetim one najočiglednije znakove koji govore o snovima i težnjama ljudi. Luksuzni automobili u zapuštenim kvartovima, super-trendi odjeća tamo gdje tradicija i dalje snažno vlada, ona jedna pretjerano ukrašena kuća u predgrađu. Također uvijek pogledam lokalne reklame na novom mjestu; one ti odmah kažu odakle to mjesto dolazi i kamo želi ići. Ali to ti znaš bolje od mene :)
Režirao si toliko različitih kampanja… dešava li ti se ikada na setu da pomisliš: „Ovo je potpuni haos… ali na kraju će izgledati briljantno“?
Ne samo na setu – ponekad se to dešava i u mojoj vlastitoj glavi! Ali sam postao jako dobar u tome da to sakrijem i izgledam kao da sam potpuno pod kontrolom. Hahaha. Možda zvuči kao kliše, ali haos i kontrola su dio onog suštinskog konflikta koji je potreban da bi se stvorilo nešto. Sinteza je često taj nesavršeni, jedinstveni rezultat koji je veći od zbira svih vještina i talenata uključenih u proces. To nije nauka, to je alhemija.
Koje je tvoje „guilty pleasure“ u oglašavanju? Onaj trik, kliše ili emotivni okidač koji uvijek pali – iako znaš da ga koristi pola industrije.
Moja pozadina je u muzičkim spotovima. Pravi rez usklađen s pravom pjesmom je malo poput prženja u dubokom ulju: sve je bolje kad je prženo… Kada gledaš film, muzika je ta koja te emotivno pogodi, gradi napetost, daje osjećaj sreće ili te zakači i tjera da želiš vidjeti više.Da možeš snimiti reklamu potpuno oslobođenu od uticaja klijenta, budžetskih ograničenja ili bilo kakvih restrikcija – šta bi napravio?
Pustio bih da mi ego poludi i snimio bih dugometražni film. Šalim se! U posljednje vrijeme počeo sam pisati scenarije za filmove i serije, a i tamo se suočavaš s ograničenjima, ciljanim publikama i marketingom. Na kraju dana, naš posao je da damo najbolje što možemo unutar zadanih ograničenja. Napraviti da lokacija s malim budžetom izgleda sjajno ili uvjeriti klijenta da krađa malo vremena od packshota zapravo može učiniti njihovu reklamu boljom.
Koja je najluđa stvar koja ti se dogodila na setu – a koja je ostala u finalnoj verziji?
Kreativni direktor me, dok smo već bili na setu, zamolio da glavnog glumca zamijenim jednim od statista. Bio sam poprilično uvrijeđen, ali sam to uradio. Bio je u pravu.
Više voliš kada ti agencija pošalje savršeno jasan brief ili potpuno otkačen brief tipa „radi šta god želiš“?
Evo ovako: brief s jasno postavljenim i dosljednim ciljevima, a ja imam slobodu da uradim sve što je potrebno da ih postignem i da projekt učinim jačim svojim radom.
Kako vidiš ulogu AI-a u budućnosti režije i oglašavanja? Da li nas oslobađa ili zarobljava?
Samo je pitanje vremena kada će AI moći generisati video zapise kontrolisane do posljednjeg detalja, ali nešto će uvijek nedostajati. Nazovi to ljudskim dodirom, nazovi nepredvidivošću, nazovi ludošću… to je ono što ćemo svi tražiti, a što će publika voljeti, kada AI-generisani filmovi postanu „savršeni“. Ne mogu ti još reći kako će to izgledati, ali najambiciozniji klijenti će to željeti. Nemoj me pogrešno shvatiti, za druge stvari – poput postprodukcije ili dobijanja širokog kadra u zoru na nekoj nemogućoj lokaciji – AI će biti savršen alat.
Kada gledaš reklame drugih ljudi – možeš li uživati u njima ili stalno „režiraš u glavi“, razmišljajući kako bi ti to uradio drugačije?
Rijetko mi se desi da gledam reklamu i mislim kako bih je ja snimio. Češće uhvatim sebe da samo kažem: „Vau!“ na tuđi rad. Čak sam i gubio pitch-eve, a onda, nakon što bih vidio finalni spot, pomislio: „Znaš šta? Bolje je što je ovako ispalo.“
Imaš li tajnu formulu za građenje emocije u reklami ili je to svaki put novo traganje?
Ne mislim da postoji formula. Vjerujem da svako ima svoj stil, svoj dodir. Onda imaš inspiraciju i intuiciju. Recimo samo da nisam ljubitelj spektakla radi samog spektakla. To je pristup koji me na neki način „kažnjava“, s obzirom na trenutni trend korištenja prenaglašenih pokreta kamere i „wow“ efekata.
Navedite jedno rediteljsko pravilo za koje si shvatio da je besmisleno – jedno koje ti je sveto.
Kontinuitet u montaži. Današnja publika može pratiti scene od kojih bi ljudima prije nekoliko decenija pozlilo 😀. Zlatno pravilo je: nauči slušati set dok donosiš SVOJE odluke. Ekipa je sve to već vidjela i radila s rediteljima daleko boljim od tebe. To nije skromnost, to je jednostavno biti pametan oportunista.
Kada budemo zajedno snimali reklamu – hoćeš li i dalje biti prijateljski nastrojen prema meni ili ćemo se svađati?
Oh, sigurno ćemo se svađati, ali na prijateljski način i za krajnje dobro projekta. Uvijek sam oprezan s saradnicima koji se previše lako slože sa mnom. Nadam se da i ti to vidiš na isti način ;-)
