Andraž Logar je direktor ThirdFrameStudios (3fs), butik laboratorije za istraživanje i razvoj internet i mobilnih tehnologija. Diplomirao je na novozelanskoj Media Design School iz Auclanda iz kompjuterskog dizajna u 3D tehnici. Među njihove naručioce spadaju kompanije Ericsson, Nokia, Nokia Siemens, Publicis, Sign Trace… Stvaraju svoje tržišne marke i ‘spin off‘ projekte (poduzeća osnovana za realizaciju zamisli), kao što su stripgenerator.si, igrajmo.se i druga. Logar je vođa poslovnog razvoja za Toshl.com, najsvježijeg ‘spin off‘ poduzeća, koje djeluje na području bankarstva i integracije sistema plaćanja.
Kad ste napravili prvi posao?
Sa još dvojicom prijatelja radio sam na rješenju jednog problema, na temelju konkursa kojeg je raspisala švedska kompoanija Ericsson. Pobijedili smo i dobili 10.000 eura. Bilo je to 2002. godine. Iz osnovnog proizvoda se razvio malo veći, vrijedan oko 100.000 eura kojeg smo, manje više, sami razvijali. Bio je, doduše, u intelektualnom vlasništvu kompanije Ericsson, ali u njega je bio uključen sistem kojeg bi neko teško mogao sam prekopirati, tako da smo se osjećali sigurnim. Oni su nas plaćali i na osnovu toga su preuzeli autorska prava, mada bi bez nas, tada, teško nešto tako njapravili. Zahvaljujući tom projektu mogli smo se početi širiti, stvarati nove projekte, ulagati u R&R, što još uvijek činimo. Veoma mnogo smo uključeni u Ericssonovu sredinu koja je ogromna, pa samim tim i složena, ali je zanimljivo. Ponudili smo im još jedno rješenje koje su ocijenili dobrom poslovnom mogućnošću i prihvatili su ga. To je bila velika stvar. Radilo se o proizvodu kojeg su nazvali LifeStore. Prodali su ga po cijelom svijetu. Mi smo vodili razvoj i još uvijek sarađujemo, iako je njegova životna dob, nakon tri godine, opala.
Koja inovacija i zašto vas je, u zadnjem vremenu, najviše oduševila?
Većina ljudi bi kazala da su to Apple i njegovi proizvodi. Za mene je suštinska inovacija približavanje informatičkih tehnologija generaciji koja nije odsrastala s njima, starijim korisnicima po teoriji ‘Crossing the Chasm‘. Oni su danas spremni prihvatiti digitalne proizvode, kao dio svakodnevnice. Prije petnaest godina nije bilo tako – pored telefonskog imenika se nalazio telefon kojeg su koristili za pozive. Naše bake danas, bez problema, upotrebljavaju telefon, mobitel, internet. To je za mene najveća inovacija: da su kompanije prilagodile proizvode tako da ih mogu koristiti svi. Naravno, tu su Apple i još neki.
Kako su kod vas povezani marketing i razvoj? Da li vas ta kombinacija dovodi do inovativnih ideja ili imate drugačiji pristup?
Marketig je kod ‘start-up‘-ova, koje poznajem, pomogao da ljudi iz razvoja, tehničari, shvate da proizvod mora imati svoj oblik. Marketing se brine za estetiku, pristup tržištu. Marketing se mora pobrinuti za prenos robne marke na programsku opremu. Jednu zubnu pastu od druge razlikuje samo marka, a kod programske opreme nije tako. Investicija u marke, na području programske opreme, se već događa i toga će biti sve više. Dobar je primjer igra AngryBirds, kod koje je važna samo marka koja je stvorila proizvod. Kompanije za informacijsku tehnologiju će, umjesto programera, početi iznajmljivati stručnjake za marketing koji će biti sposobni izgraditi brend. U našem poduzeću dajemo veliki značaj estetici: proizvod mora rješavati problem i mora imati identitet. Ne slažem se da je potrebno podsticati samo inženjerske profesije, mislim da su društvene nauke isto toliko važne, ali je sve društevnoslovce, koji danas sjede u marketinškim agencijama, potrebno podstaći da sve te tehnološke produkte znaju zapakovati na način koji će biti razumljiv i našim bakama. To programeri neće znati, a predstavlja pokretačku snagu razvoja.
Da li u vašem poduzeću uključujete marketinške stručnjake u razvojne procese?
Da! Mi ih nazivamo razvojnicima proizvoda (product developeri). Od njih ne očekujemo da znaju kodirati, očekujemo razumijevanje arhitekture računarskih sistema na apstraktan način. Oni moraju znati sve o trendovima oko nas i o aktivnostima konkurencije. Moraju imati dugoročan pogled barem pet godina unaprijed, jer je životna dob naših proizvoda oko pet godina. Marketinške agencije imaju problem na digitalnom području jer u njemu ne vide dugoročan potencijal, probleme rješavaju od danas do sutra.
Ko je odgovoran za razvoj u poduzeću? Da li neko poduzeće može biti inovativno bez razvoja i marketinga, kao funkcije?
Prva odgovornost je gdje preusmjeravate dodanu vrijednost, da li u kupovinu Ferrarija ili R&R. Pri tom često ciljaš malo naslijepo i rizikuješ šta ćeš pogoditi. Vođstvo je odgovorno za izbor zaposlenih kojima vjeruje da će projekat provesti do kraja. ‘A people hire A people, B people hire C people’ (sposobni ljudi angažuju sposobne ljude, prosječni ljudi angažuju kandidate koji nisu tako dobri kao oni sami, ne osjećaju se superiorno, op.a.), što znači da će dvadesetdrugi zaposleni biti odraz takvog načina izbora. Osim toga, zadatak vođe je da usmjerava cijeli kolektiv da ide u istom, pravom smjeru kao cjelovito poduzeće. Inovativnost se, bez toga da se odlučiš za ulaganje u razvoj, može dogoditi samo sa velikom dozom sreće.
Da li vi stvarate trendove ili slušate potrošača i stvarate za njega? Kako se kod vas odvija inovacijski proces? Uradite analizu tržišta, imate razvojne sastanke…?
Ne možemo očekivati od ljudi da znaju šta žele, isto kao što ne smijemo razmišljati ni tako da mi znamo šta oni žele. Moramo u obzir uzeti oboje i biti pri tom veoma hrabri. Ideja sama po sebi ne vrijedi ništa, vrijednost joj daje njena realizacija. Moramo provjeriti da li neka ideja već postoji na tržištu i ako postoji, onda moramo sebi postaviti dva pitanja: da li je mi možemo realizirati bolje i imamo li ljude koji će tu ideju realizirati. Mnoge stvari moramo realizirati po vlastitoj intuiciji i s određenom mjerom rizika i hrabrosti. U našem poduzeću imamo kadar koji je sposoban razmišljati par godina unaprijed, imajući u vidu to šta tržište trenutno nudi. Za svaku je ideju potrebno pogledati šta radi konkurencija, napraviti jednostavnu analizu prednosti i slabosti, šansi i opasnosti (SWOT), te sačekati neko vrijeme da ideja sazri. Zatim se kod nas odvija pre-produkcija, istražimo šta radi naša konkurencija, kakav nam je kadar potreban, tražimo načine finansiranja i, nakon toga, idemo u produkciju koja u početku predstavlja crtanje kvadrata po tablama, crtanje ideja za dio koji ćemo producirati i on mora već na tabli biti jednostavan, dakle prije nego što ga inženjeri dobiju u ruke. Zatim slijedi dizajn kojem dajemo veliki značaj. Ubrzo nakon toga počinjemo s programiranjem, izradom prototipa, testiranjem, novim prototipom, ponovnim testiranjem. Danas ne testiramo više u fokusnim grupama, već rješenje jednostavno postavimo na internet i čekamo reakcije. Tek nakon toga se može dogoditi nešto što mi nazivamo ‘black magic‘ – ili se ne dogodi nikako.
Koliko je bilo slučajeva da ideja nije uspjela?
Puno. Mi smo napravili jako puno grešaka. Čak i kod stvari koje su se dogodile, koje su bile dobre, napravili smo mnogo grešaka prije nego smo došli na zelenu granu. We failed miserably. Ali, na našu sreću, u svim tim slučajevima smo imali toliko sredstava da smo se probili kroz te greške.