Razgovarala Pija Kapitanovič
Da li je Ali Mahlodji greška u sistemu ili samo dobro razumije sistem da ga upotrebljava sebi u korist? Tridesetosmogodišnji poduzetnik i motivacijski govornik, rođeni Iranac, preselio se sa porodicom u Austriju kada su mu bile dvije godine. Iako su u domovini bili rukovodeći kadar, mati i otac su morali graditi život iz početka. Mama je od Alijevog prvog razreda osnovne škole uvela pravilo da se za kućnim stolom govori njemački jezik kako bi sin što bolje naučio jezik nove domovine. „Njemački moraš govoriti bolje od Austrijanaca,“ govorila je. Do danas Ali je promijenio oko 40 poslova, od fizičkog rada na gradilištu i čišćenja prostorija do prodaje farmaceutskih sredstava, poučavanja i vođenja organizacija. Prije 18 godina je napustio školu, a onda se, nakon nekoliko godina, vratio i diplomirao kompjuterske nauke. Suosnivač je projekta WHATCHADO, internet platforme koja ljude informira i motivira o profesionalnim i karijernim putevima.
Evropska komisija ga je imenovala za omladinskog ambasadora za naraciju. Dobitnik je nagrada kao što su HR Excellence Award, European Digital Communication Award, UN Wolrd Summit Award i XING New Work Award 2017. Godine 2017 su ga predlagali i za savjetnika projekta Aware and Active pri programu Erasmus+. U junu ove godine dobio je zahvalu evropskog parlamenta za rad i doprinos na području obrazovanja. Njegova glavna misija je da uvjeri mlade ljude da nikada ne odustaju od postizanja svojih ciljeva i neka ne dozvole da ih bilo ko ubijedi da nešto ne mogu.
Mahlodji sa svojom zaraznom pričom dolazi na ovogodišnji medijski festival Sempl u Portorož, koji se odvija pod sloganom »Gdje posao susreće trendove i inovacije«.
Koja vam je kompetencija ili vještina najviše pomogla da ostvarite uspješnu karijeru?
Ali Mahlodji: Vjerujem da sam vrlo dobar u tome da se mogu brzo prilagoditi novim okolnostima. To je po meni ključ uspjeha u današnje vrijeme, da se znate prilagoditi novim izazovima i otpustiti svoju prošlost. Šta pod ovim mislim? U životu se naučimo mnogim stvarima od kojih sve nisu korisne u budućnosti. Ako želiš biti uspješan u današnjem svijetu, moraš se vrlo brzo prilagođavati okolini koja se stalno mijenja. Kada sam prije sedam godina osnovao kompaniju u oblasti ljudskih resursa, imao sam veliku konkurenciju, bilo je mnogo startupa koji su radili nešto slično. Svako ima svoju ideju, viziju, tržišni segment, ciljeve i planove. Danas mnogi od tih startupa više ne postoje. Kada razgovaraš o tome šta je krenulo naopako vidiš da ne postoji nijedan razlog u tehnici, IT-sistemu ili tržištu, uvijek je razlog da se vođstvo nije sposbno prilagoditi tržištu koje se mijenja. Kada vidiš da klijenti žele nešto potpuno drugačije, i ako si se spreman tome prilagoditi, bit ćeš uspješan. Većina kompanija to ne može jer su uvjerene da, ako su zadnjih godina bile uspješne sa svojom idejom, bit će i u budućnosti. Više na svojoj ideji. Naravno da su ideje i vizije važne, ali s vremena na vrijeme za napredak je potrebno promijeniti smjer. Moraju se fokusirati na problem, a rješenja se vremenom mogu mijenjati.
Sami o sebi kažete da ste greška u sistemu, ali na kraju vam je upravo sistem pomogao da dođete do tačke na kojoj ste sad – uspješan međunarodni govornik, uzor mladima u Evropi. Kakvo je vaše mišljenje o evropskom obrazovnom sistemu?
Ali Mahlodji: Mislim, da ne postoji dobar ili loš sistem. Svaki sistem koji uspostavimo ima svoj razlog i namjenu. Naš obrazovni sistem je nastao prije mnogo godina s ciljem da opremi ljude osnovnim znanjima. Kada sam ja bio dijete učili su me da je život ravan pravac. Ideš u školu da je završiš, zaposliš se i to radiš cijeli život, zatim se penzionišeš. Za mnoge ljude je takav sistem odličan, za mene nije bio. Kao dijete bio sam vrlo radoznao, zanimala su me brojna područja. Sistem me je želio usmjeriti na jedno – da utvrdim šta ću raditi cijeli žiovot. U mnogim državama ne postoji obrazovni sistem, djeca sjede naokolo i niko uopće ne dobije mogućnost da vidi šta im život omogućava. Mi, koji smo imali sreću da smo bili dio obrazovnog sistema, prisiljeni smo da razmišljamo o tome šta želimo raditi u budućnosti. Najveća prednost obrazovnog sistema jeste da ti otkrije sva područja koja možeš istraživati i raditi u njima. I, naravno, učitelji koji vjeruju u djecu i podstiču ih.
Među mladima raste uvjerenje da obrazovni sistem nema smisla jer mnogi od najuspješnijih i najbogatijih nemaju kompletno akademsko obrazovanje. Šta vi mislite o tome?
Ali Mahlodji: Obrazovanje je vrlo važno. Ako pogledamo Marka Zuckerberga i Elona Muska vidimo da su oba veliki učenjaci. Možda nisu znanje koje koriste dobili na fakultetu, ipak su se obrazovali. Nesumnjiv recept za uspjeh, a to će vam kazati svi najuspješniji ljudi, da nikada ne prestanete učiti. Znanje je temelj svega što radiš. I kad ti ne uspije, nešto ćeš naučiti. Ako se želiš obrazovati na fakultetu, pođi tamo, ako želiš učiti na YouTubeu kanalima ili u kućnoj fotelji, i to je u redu. Samo uči. Imamo toliko mogućnosti i ponekad je za svakoga bolje da, recimo, sa 27 godina počne odlaziti na fakultet, ili želi učiti na radnom mjestu, za nekog drugog je bolje da se nastavi obrazovati na fakultetu ukoliko želi otkriti nove metode liječenja. Ne postoji pravi ili pogrešan put, postoji samo tvoj put. Ne možemo tvrditi da je fakultet pravi put ili osnivanje vlastite kompanije. Ako pogledamo Facebook vidimo da imaju ljude koji su tamo zaposleni na najvišim položajima sa diplomama elitnih univerziteta. Izvršni direktori najuspješnijih kompanija traže na fakultetima vrhunske talente. S druge strane, žele one poduzetničkog tipa koji uče u trenutku kada im je nešto potrebno.
Pa i vi ste se u osamnaestoj godini ispisali iz škole, a zatim se vratili na fakultet. Kako to?
Ali Mahlodji: U Austriju sam došao kao izbjeglica i uvijek ću ovdje biti stranac. Gdje god da ideš, bez obzira na to koliko si uspješan, ljudi na tebe gledaju drugačije. Kada sam otišao iz škole u službu, vidio sam koliko je teško ako prestaneš učiti, a izbjeglica si. Vidio sam da nemam mogućnosti za ulazak u bilo koje karijerno područje ako nemam neko formalno obrazovanje. U tom trenutku sam dobio potpunu slobodu, bio sam onaj koji je napustio školu, niko nije ništa očekivao od mene, što mi je dalo slobodu da sam o sebi sam odlučivao, da nikome nisam morao ugađati ili se dokazivati. Kada niko od tebe ništa ne očekuje, onda si slobodan. U očima društva sam bio gubitnik, a u suštini ja sam bio slobodan čovjek.
U Evropi je super da svi imamo pristup obrazovanju samo ako smo spremni uložiti svoje vrijeme. Odlučio sam da to iskoristim, da završim školovanje, ali da istovremeno učim još i ono što me posebmno zanima. Kada radiš stvari za sebe onda si nezaustavljiv. Dok smo djeca roditelji nas prisiljavaju da idemo u školu i zato ponekad izgubimo osjećaj da je to naš izbor i opiremo se. Kako su me uvijek zanimali programski sistemi onda sam, kad sam shvatio da bez škole kao doseljenik teško mogu nešto postići, upisao na informaički fakultet i zbog velikog zanimanja diplomirao prije vremena. Nikada nisam bio najpametniji, ali ako me je nešto zanimalo, u to sam se zaista udubio. Znam mnogo slučajeva kada okolina govori pojedincima da nisu dovoljno dobri, da neće biti uspješni, a onda vidimo šta su sve sposobni postići kada pronađu svoju stvar. Dok smo supruga i ja čekali da nam se rodi kćerka, uhvatio sam sebe kako sam prijatelju objašnjavao da je za deseti rođendan želim odvesti u SAD. Tada sam postao svjestan da imam očekivanja od još nerođenog djeteta. To je roditeljima teško izbjeći. Sada pokušavam sebe zaista uvjeriti da je cilj moje očinske uloge samo da joj pomognem da upozna samu sebe vjerujući da će nekad sama otkriti stvari u kojima će biti najbolja. Mladi često govore da ljudi oko njih imaju visoka očekivanja. To ih guši i ograničava u tome da nađu ono što njih same zaista zanima. Govorim im da se ne ljute na te ljude jer se uglavnom radi o onima koji im žele najbolje. Važno je da se ne porede sa drugima po uspjehu, već samo sa samim sobom. Zapitajte se ko ste bili prije deset godina. Vidjet ćete koliko ste daleko stigli i šta ste sve novo naučili.
Anketa među dvadesetogodišnjim Britancima je pokazala da 30 odsto njih želi postati Youtube zvijezda, a samo 11 odsto želi otići u astronaute. Velika razlika, ako pogledamo šta su djeca željela biti u prošlosti.
Ali Mahlodji: Tako je u cijelom zapadnom svijetu, ne samo u Velikoj Britaniji. Dobra stvar je da djeca uopšte imaju viziju svoje budućnosti. Kad sam ja bio dijete, mnogi su željeli postati glumci ili članovi uspješne rock skupine. Ja sam, recimo, želio biti hip hop zvijezda, austrijski Eminem. S druge strane, ono što rade današnji influenseri je jako opasno za društvo jer mnogi od njih pokazuju svijet koji u stvarnosti ne postoji. Svijet ni iz daleka nije savršen niti jednostavan. Svaka generacija ima svoje junake. Problem je kako da postanemo generacija bez junaka, da nemamo uzore. Upravo zbog toga djeci uvijek govorim da slijede svoje snove i da ne očekuju kako će ih lako ostvariti. Vrlo je teško biti uspješna youtube zvijezda. Danas roditelji, pa i učitelji, stalno djeci govore da i ne pokušavaju jer to njije dobro. Tako ga uče da ne vjeruje svojim snovima. Ja im govorim da slijede snove i da počnu raditi na njihovom ostvarenju odmah sad. Kada sa njima razgovaram nakon pola godine najčešće mi kažu da je taj posao pretežak. Da bio bio i youtube zvijezda moraš mnogo toga naučiti. Od pripovijedanja priče kroz video do montaže, oglašavanja, interakcije s javnošću. Kada shvate posao, uglavnom se predomisle. Ljudima sa visokim ciljevima uvijek kažem: „Znate, kad 10.000 ljudi želi uraditi istu stvar, njome se zaista počne baviti samo deset odsto njih, a vrlo uspješnim postane samo mali procenat njih. To nije zbog toga što su posebno talentirani, već jer to zaista žele i kada naiđu na velike izazove postaju svjesni da je jedini put do uspjeha to da ih uspješno prebrode. Oni kojima to ne uspije su uvijek oni koji kažu da je to preteško.