Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Pošto osam dana nisam izlazio iz kuće, prvi susret u petak mi je bila kafa u Revoluciji sa Adnanom, urednikom portala i mojim najbližim saradnikom. Analizirali smo prvu sedmicu portala sa novim konceptom. Posjete rastu svakodnevno i to nas raduje. Pitam Adnana šta misli o odlasku u Dubai, a on se smije. Adnan je čovjek koji čvrsto s obje noge stoji na zemlji. Zato ga veoma cijenim i cijenim njegov profesionalizam. Sretan sam da se na njega mogu osloniti u svakom trenutku. Ako bi zapelo, znam da ga u tri ujutro mogu nazvati telefonom i sa njim riješiti svaki problem koji imamo. Što se Dubaia tiče pokazuje mi na mobilnom telefonu portal ArabAD koji izlazi u UAE. Upoznao je urednika na prošlogodišnjem zasjedanju EPICA žirija. Gledamo malo stranicu, dobra je ali ništa posebno. Nema lokalnih dnevnih vijesti, nema vijesti iz njihove industrije oglašavanja. Siguran sam da bismo mi mogli postaviti bolji sadržaj.
Poslije kafe sa Adnanom odlazim na ručak sa Lazarom Džamićem koji je u Sarajevo stigao sa kompletnom familijom. Lazarova i Danina starija kćerka svira u orkestru Dječije filharmonije koja će uveče svojim koncertom ozvaničiti otvaranje Mikser House Sarajevo. Sa Lazarom razmjenjujem informacije i razmišljanja o aktuelnostima u industriji. Govori mi kako je preokupiran završetkom knjige o Content marketingu koju piše sa kolegom Justinom Kirbyjem iz Londona. Malo ih pritišće rok jer knjigu moraju izdavaču predati idućeg mjeseca, što neće biti baš lako. Naslov knjige je The definitive guide to strategic content marketing i možete je po pretplatnoj cijeni od 28,49 eura već sad naručiti na Amazonu. Tako to ide kod profesionalaca. Potpišeš ugovor sa izdavačem i nema vrdanja. Amateri, kao što sam ja, sve rade sami i zato Hotel Jugoslavija čeka na objavljivanje gotovo četiri godine.
Uveče odlazim na otvaranje Mikser House Sarajevo. Savršen objekat. Znam kako su izgledale napuštene hale tvornice Vaso Miskin Crni i ne mogu da vjerujem šta su Mikserovci od njih napravili. Čestitam! Srećem brojne prijatelje, uživam u razgovorima. Najveće iznenađenje je bio susret sa Tanjom, mojom prvom sekretaricom u IMS/Studiju 6 Yugoslavia (1990-1992). Tajči je sinoć bila sa svojim suprugom, vrlo prijatnim Britancem sa kojim godinama živi na brodu u Londonu. Boravak na brodu im omogućava stalno kretanje što život čini uzbudljivijim. U Sarajevu su često jer Tajči ima kuću na Trebeviću koju je naslijedila od roditelja. Planiraju da za stalno presele u Sarajevo. Trebaju prije toga riješiti formalnosti oko broda u Londonu i državljanstva. Razgovarali smo o ponovnoj saradnji i oboje smo zainteresirani. Tajči bi, posebno sa njenim iskustvom iz Londona, bila odlična da začepi nekoliko kadrovskih rupa u Media Marketingu.
Koncert Dječije filharmonije, sastavljen od talentirane djece iz cijele rgije, bio je odličan. Nakon Ode radosti došlo je vrijeme i za zvanično obraćanje na otvaranju Mikser House Sarajevo. Prepunoj koncertnoj dvorani obratili su se Ivan i Maja Lalić, osnivači Mikser House, Emir Hadžihafizbegović, glumac i direktor Kamernog Teatra, bez kojeg Ivan kaže da ne bilo Miksera u Sarajevu. Govorio je i prijatelj iz Švicarske koji je pružio značajnu finansijsku podršku. Nadasve simpatični Švicarac iz Geneve, u kojoj je zvanični jezik francuski, čitao je svoj govor na bosanskom jeziku. To je bilo toliko simpatično da je izazvao gotovo delirij u publici.
Poslije koncerta među prvima napuštam Mikser House. Za mene je već kasno. Ne mogu sačekati koncert Ramba Amadeusa.
A i nisam navikao biti sam. Vedrana je ranom zorom odletjela u Varšavu.
9. septembar 2017.
