Piše: Ekrem Dupanović
Danas, 29. novembra 2002., navršava se tačno pet godina kako nas je napustio Anur Hadžiomerspahić. Prije pet godina kada se to dogodilo jedva sam smogao snage da napišem Dnevnik posvećen njemu. Kada sam završio tekst buljio sam u naslov ne vjerujući da je istinit. Nisam mogao… zapravo nisam htio da povjerujem da Anura više nema, da se više neću moći diviti njegovim novim dizajnerskim rješenjima, da se nećemo družiti, ispijati kafe i sarađivati. Anur je bio savršen dizajner, najbolji kojeg sam upoznao. Svaka njegova kreativna ideja je imala u sebi nečeg filozofskog, a realizacija je uvijek morala biti savršena. Ništa ispod savršenog ga nije zadovoljavalo. Bio je dizajner s karakterom. Često banalno jednostavan, a opet… Kada smo prvi put redizajnirali Media Marketing magazin, uradili su to Anur i Ajna, tada kreativni direktori u Communisu. Anur je uradio prvih dvadeset naslovnih strana. Žao mi je da ih nisam sačuvao. Od njih (i od unutrašnjih ilustracija) bi se danas mogla napraviti vrhunska izložba. Sjećam se broja u kojem nam je glavna tema bilo jedno istraživanje sa mnogo grafikona, uglavnom “pita”. Anur je otišao u buregdžinicu, kupio tepsiju bureka, izrezao pitu na procente iz glavnog grafikona, uslikao je i to stavio na naslovnu stranu. Htjeli ste “pitu” – eto vam original. Često ga nisam razumio, ali sam uvijek više vjerovao njemu nego sebi.
Prije sedamnaest godina smo radili prvu knjigu BH Oglašavanje. Otišao sam u Ideologiju kod Anura da ga zamolim da uradi dizajn. Rekao mi je da hoće ali samo pod uslovom da knjiga nema korica, da sa strane bude gaza itd. Kada sam ga pitao zašto, odgovorio je jednostavno zato što takvu knjigu još niko nije uradio. Prihvatio sam, iako nisam razumio, i dobili smo fantastičnu knjigu. Na “naslovnoj” strani sam napisao uvodnik koji je objasnio da knjiga nije završena kao što nijedan poslovni process nije završen bez saradnje sa onima koji su u knjizi predstavljeni. Bila je to knjiga o svim agencijama, medijima, produkcijskim kućama i štamparijama u BiH.
U svemu sam mu i uvijek vjerovao, i nikada se nisam prevario. Pa ni onda kada su me on i Enjo (Anurov otac, osnivač Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi), jednog četvrtka uveče prije 21 godinu nazvali iz Venecije da sa Vedranom ujutro krenem za Veneciju kako bismo u subotu prijepodne prisustvovali otvaranju prve izložbe Bosne i Hercegovine i to povodom 100 godina Bienala. Anuru se ništa ne odbija kao što ni on nije odbio niti jednu molbu njegovih prijatelja. Naravno, otišli smo u Veneciju. Stigli smo u subotu u dva ujutro. Enjo i Anur sun as čekali u caffeu na glavnom trug. Iako umorni od dugog puta, ostali smo sjediti do svitanja. Prisustvovali smo veličanstvenom otvaranju bosanskohercegovačke izložbe u UNESCO-voj palati Zorzio koju je UNESCO te godine na Venecijanskom bienalu ustupio Bosni i Hercegovini za izložbu. Cijeli dan smo bili u društvu Janisa Kunelisa, koji je napravio fantastičnu izložbu u sarajevskoj vijećnici i Renza Piana, čuvenog arhitekte koji je projektovao Muzej savremene umjetnosti Ars Aevi.
Anur je volio dizajn u oglašavanju. Kada je ta ljubav splasnula, napustio je posao agencijskog dizajnera i prešao prvo na Američki univerzitet, a zatim na Akademiju likovnih umjetnosti, Odsjek za grafički dizajn. Htio je na mlađe prenositi svoje znanje i svoju strast prema dizajnu. Uvijek je odbijao medijska pojavljivanja, nikada nije htio govoriti ni na jednoj konferenciji niti na festivalima. Imao je neku neopisivu tremu od javnog nastupa. Odjednom, i to se promijenilo. Počeo je predavati studentima. Prvo jedan, zatim, drugi pa treći predmet na Američkom univerzitetu. Sa velikom strašću i oduševljenjem mi je govorio o studentima, njihovom međusobnom odnosu. Oni su ga uvažavali, on je njih obožavao i davao im se svim svojim bićem. Kada se „otisnuo“ u profesore, sve rjeđe smo se viđali. Od studenata nije imao vremena više ni za koga.
Sudbina je htjela da ga izgubimo 29. novembra, na dan koji smo u Jugoslaviji slavili kao Dan Republike. Nevjerovatna slučajnost. Tog dana sam završio Kreativni portfolio. Prvi portfolio, koji sam kao specijalno izdanje Media Marketing magazina na 200 strana, radio prije trinaest godina. Dizajnirao ga je Anur. Pošto je to bilo regionalno izdanje, na naslovnu stranu je stavio grb Jugoslavije sa datumom 29.11.1943, a umjetso baklji, u grb je ubacio kistove.
Anur je zaista bio genije.
Prošlo je pet godina a ja još uvijek neću i ne mogu vjerovati da je zauvijek otišao.
Za Media Marketing o Anuru je svoje kratke izjave poslalo je nekolicina njegovih prijatelja i kolega.
Almir Kurt Kugla
Anur i ja smo se počeli intenzivnje družiti 90., poslije povratka iz JNA. Zajedno sa Šobom, Damirom, Jurišom i Zećom, formirali smo SING SING i živjeli muziku uz nezaboravne derneke. Po njegovom povratku iz Italije, druženje se samo nastavilo i bilo još intenzivnije. Bio je svima idol, primjer od kojeg se moglo učiti o posvećenosti, odgoju, prijateljstvu, muzici, umjetnosti, kreativnosti… Uz sve to njegov talenat je bio vanserijski. Kada je Senka rodila Sina, htio sam da budem sam, ali je Anur ipak došao i proveo sa mnom najsretniju noć u mom životu. Anurovim odlaskom nije upražnjen samo moj svijet, ostala je rupa u kompletnoj civilizaciji… I svaki put kad sretnem Jana, Nou, Ulviju, Enju, srce samo zastane, a onda pomislim na njega i srce snažno zakuca. Nema tih riječi da objasnim koliko mi nedostaje… I ne samo meni…
Zvezdana Žujo
Negde u leto 2006 godine, dogovorila sam saradnju sa Ajnom i Anurom . Tada nam se priključio i Hamdija Pašić Paja, naš sada već dugogodišnji kreativni direkto i tako je nastao, najjači kreativni tim u BiH.
Kampanje koje su nastale u tom periodu, se verovatno još svi sećamo. ‘Banka bez peglanja za Raiffeisen bank’ koja je godinama bila aktuelna, zatimb estseller kampanja u kojoj smo sarađivali sa Zulejhom, kolporterkom ispred Tržnice, album ‘Ispočetka’ Dine Merlina, album ‘Balkansko a naše’ Ede Majke, kampanja ‘Raffa žirafa’ koja je aktuelna i dan danas.
Anur je bio nepokolebljiv u pregovorima sa klijentima, nije uzmicao pred zahtevima ‘povećaj mi logo’, ili ‘promeni mi boju na vizualu’, branio je ideju kreativnog tima kao da je prva u životu i ako ona ne prođe, nikada ništa više neće biti isto, po cenu gubitka klijenta. Verovao je u moć ideje, apsolutno nije prihvatao kompromis.
Proveli smo sate i sate u razgovoru a i nadmudrivanju kreativac protiv ekonomiste. Pobedjivao je uvek. Dobro, gotovo uvek.
Bojan Hadžihalilović: Najbolji među nama…Kažu za Anura da je bio najveći umjetnik među dizajnerima i najbolji dizajner među umjetnicima.
Anurov rad je slavio dizajn, svaki njegov plakat je bio nešto novo, posebno, drugačije od svega oko nas. Anur je imao taj stil, tu estetiku, čistu ideju, artističku cijelinu, oštru poruku i pouku.
Slavimir Stoajnović Futro: Kada se naglo ugasi svetlo, svi se na trenutak zaustavimo u vremenu. Kada se ugasi veliki svetionik, vreme ne samo da je stalo, nego je i prestalo. Da bi nastavili, moramo sami da sakupimo zrake svetlosti koje je taj svetionik posadio u našim dušama. Anur je bio naš svetionik, njegovi radovi su naši zraci svetlosti za budućnost.
Davor Bruketa: Anur Hadžiomerspahić svojim je djelovanjem podsjećao kako dizajn prije svega ima važnu društvenu ulogu. Bio je pronicljiv i direktan u svom društvenom komentaru, jasan i upečatljiv u estetici i istinski human.
