Piše: Ekrem Dupanović
Da ne bi bilo kako Dnevnik pišem od rođendana do rođendana, nešto me jutros zorom krenulo?Toliko se stvari događa da ih jednostavno treba zapisivati.
Žaki (Žarko Sakan) mi iz Beograda šalje finalnu verziju scenarija za film Čovek koji je iscepkao vreme posvećen Draganu Sakanu. Scenario je napisao Bota (Boris Miljković) koji je za Sakijeva života bio jedan od njegovih prvih saradnika i najboljih prijatelja. Ovo će biti više umjetnički nego dokumentarni film o Sakiju, ali tako i treba, Saki je bio umjetnik, i to veliki umjetnik. Radujem se da ću sarađivati na ovom filmu čiju sam produkciju inicirao na sastanku sa braćom Sakan (Žarko i Lazar) u Beogradu prije nešto više od pola godine. U međuvremenu sam ja uradio dosta producentskog posla, a Bota je napisao finalnu verziju scenarija. Snimanje bi trebalo početi u jesen, a premijeru možemo očekivati krajem godine.
Iz New Yorka stiže vijest da je u 91. godini umro Milton Glaser, veliki dizajner koji je, između ostalog, kreirao i logo I Love NY. Bio sam na nedavnoj izložbi njegovih radova u Umjetničkoj galeriji u Sarajevu. I jutros sam na internetu prošao kroz cijeli njegov opus. Fascinantno! Sjećam se dosta stvari koje sam o Miltonu čuo od Mirka Ilića i pročitao. U jednom intervjuu koji je prije dvadesetak godina dao za printano izdanje Media Marketinga izrekao je jedan od najboljih savjeta dizajnerima za koji sam ikad čuo. „Svaki dizajner bi jednom godišnje na mjesec dana trebao ugasiti svoj računar i taj mjesec dizajnirati olovkom. Pravi dizajner nikada ne bi smio da ‘zaboravi’ raditi olovkom,“ kazao je Milton.
Kada je Mirko Ilić odlučio da napusti Zagreb, i otisne se na put preko Atlantica jer je želio da se okuša u borbi „sa jačim dečkima“, spakovao je svoje radove i zaputio se u New York. Upoznao je Miltona Glasera koji mu je odmah ponudio da radi u njegovom studiju. Ponudio mu je i NY Times da dizajnira naslovne strane. Mirko se zahvalio i zaputio u Washington. Kada su mu i u Washington Postu ponudili da bude Art Director, zahvalio se i njima i otišao u Los Angeles gdje je takođe dobio ponudu koja se ne odbija. Kada je zadovoljio svoj ego jer se i LA Timesu zahvalio, Mirko je sjeo u avion i vratio se na svoju početnu tačku u NY, kod Miltona koji mu je dao svoj kuhinjski sto da na njemu radi. Počeo je dizajnirati naslovne strane za NY Timesu sve dok nije otvorio svoj studio Mirko Ilic Corp. (ghost.mirkoilic.com) i to u istoj zgradi u kojoj je živio i radio Milton. Postali su nerazdvojni. Svoje česte sastanke su održavali sjedeći na stepenicama „svoje“ zgrade. I tako je trajalo sve do nedjelje, dok se zauvijek nisu rastali. Gotovo za nepovjerovati je da je Milton Glaser umro tačno na svoj 91. rođendan. Kao da je sam sve to kreirao. Pa sad reci da gore nema ništa. Ima Boga makar da je k’o zrno bibera.
Vrlo sam ponosan na činjenicu da smo Asja i ja sa Miltonom i Mirkom sarađivali na njihovoj čuvenoj knjizi The Design of Dessent, o čemu svjedoči i zahvala na kraju knjige. Juče sam je po ko zna koji put prelistao i po ko zna koji put uživao.
Ovih dana punom parom pripremamo ponovno pokretanje portala Art&Business koji smo, nakon dvije godine izlaženja (sa odličnom čitanošću), izgubili prije tri godine glupom greškom jer nismo na vrijeme obnovili domenu. Za „povratak“ Art&Businessa smo se odlučili krajem prošle godine. Pandemija izazvana koronavirusom je samo ubrzala realizaciju naše odluke jer je podrška kulturi i umjetnosti danas potrebnija više nego ikada. Umjetnost se mora vratiti na scenu, mora u našim životima zauzeti mjesto koje je „udarom“ korona virusa izgubila preko noći. Portal će svoje novo izdanje doživjeti za dan-dva dok još neke stvari zategnemo i pritegnemo.
Veliku zahvalnost za saradnju i podršku dugujem Mileni Garfield Trobozic sa kojom sam na svakodnevnoj vezi Sarajevo-Washington. Puna je ideja kako umjetnost vratiti u realan život nakon što je korona zatvorila sve koncertne dvorane, pozorišta, muzeje i galerije, i „prognala“ je na internet. Nije bilo loše u vrijeme pandemije žeđ za umjetnošću zadovoljavati na netu, ali nije to – to. Treba se što prije vratiti izvođačkoj umjetnosti u dvoranama gdje umjetnici mogu za svoj rad dobiti najveću nagradu – aplauz publike. Njega na internetu nema. Korona virus je mnoge muzeje zatvorio trajno jer se jednostavno neće oporaviti od ogromnih gubitaka. Osim ako im sada njihove države ne priteknu u pomoć. Vlade svih država diljem svijeta su pred velikim izazovom spašavanja umjetnosti. Milena nam je predložila temu Država IzDržava koju sad pripremamo kontaktirajući ministarstva kulture svih zemalja u regiji. Vidjet ćemo da li su svjesni svoje odgovornosti i da li su spremni pomoći.
Osim Milene, veoma sam zahvalan Maliku (Hodžiću) i Idi (Pojati), mojim saradnicima koji su dali sve od sebe da portal bude privlačan i izgledom i sadržajem. Malik je odabrao temu (WordPress) i uradio dizajn koji će se, nadam se, svima dopasti. Navigacija kroz sadržaj će biti vrlo jednostavna. Ida je sarađivala na izboru i pripremanju sadržaja tako da ćemo je, najvjerovatnije, ovih dana promovirati u izvršnu urednicu Art&Business portala.
Jedva čekam da ga „pustimo“.
Da, da ne zaboravim. U jednom od mailova ovih dana Milena mi je napisala da je Bob (Garfield, njen suprug), „ubijajući“ vrijeme u toku korona karantina, koji je kod njih još uvijek na snazi, napisao čitav roman. U dobroj je formi za pisanje. Vjerujem da ga se mnogi od vas sjećaju po fenomenalnim kolumnama u AD Ageu. Inače, svo vrijeme pandemije radi svoj radio show koji je vrlo popularan u Americi i objavljuje intervjue sa influencerima na YouTubeu. I, uz sve to, iz zabave napisao roman. Bravo Majstore!
Iz Beograda mi Sonja Dragojević javlja da Miša (Lukić) piše kolumnu za Media Marketing. Bit će to njegova razmišljanja o marketing industriji. U nedavnom intervjuu, kojeg je dao za naš portal, nije mi odgovorio na pitanje o aktuelnom trenutku naše industrije jer se fokusirao na biznis dizajn i New Startegy. Sada piše. Jedva čekam.
Ovih dana, čim malo uhodamo Art&Business, pokrenut ćemo kampanju Ne oglašavajte u medijima koji šire govor mržnje!. Za ovaj projekat smo se odlučili još prije godinu dana, a ne sad kad su se svi veliki brendovi okomili na Facebook zbog rasne i spolne netolerancije, ali nikako da uhvatimo vremena da ga osmislimo do kraja i pokrenemo. Prije desetak dana, kada sam na jednom portalu pročitao tekst pod naslovom: „Umri Đokoviću!“ i vidio koliko oglasa na tom portalu ima, shvatio sam da je krajnje vrijeme da izađemo s ovim projektom. Mržnja koja se potencira, podstiče i podgrijava u cijeloj regiji (na svim nivoima, od običnih građana do šefova vlada i parlamenata), veoma negativno utiče na ekonomiju. Potrošači u jednoj zemlji bojkotuju proizvode i trgovinske lance iz druge zemlje. Pa koja je logika onda da bvrendovi oglašavaju u takvim medijima i tako praktično sjeku granu na koj sjede. Ili sam ja glup, ili je neko lud, ali nije u redu da Bog kaže.
Dosta za danas. Odoh raditi?
- juni 2020
