Piše: Ekrem Dupanović
No Limit Sarajevo Advertising Festival je nakon deset godina pauze doživio svoj veličanstven povratak na bosanskohercegovačku oglašivačku scenu. Sve je bilo odlično. Atmosfera na sjednici žirija je bila nešto posebno. Gotovo da bih bio siguran tvrditi kako nijedan žiri na drugim nacionalnim festivalima nije bio nabijen s toliko pozitivne energije, s toliko uvažavanja konkurencije i zajedničkog nastojanja da se donesu najbolje odluke. I izvan zvaničnih sastanaka atmosfera je bila odlična. Ne baš da su svi zajedno tri dana dočekivali zoru, ali haman da je tako bilo. Nakon dodjele nagrada sve je dostiglo vrhunac kad je Senad Zaimović (Fabrika) odveo Banjalučane u restoran u kojem se zatekao i Halid Bešlić koji je samo za njih otpjevao par numera sa svog novog albuma. Neprocjenjljivo. I da, da ne zaboravim, i film je dobro prošao, publika ga je prihvatila, a toga sam se najviše plašio.
Poslije No Limita prvo je trebalo poplaćati račune, zapisati neke stvari za narednu godinu da se ne zaborave, odgovoriti na brojne mailove koji su stizali. Onda je, normalno, došlo par dana opuštanja i odmora za našu malu ekipu. Hvala Asji, Maliku i Idi na velikom trudu i vrlo uspješno obavljenom poslu pripreme za žiriranje i vođenje samog procesa žiriranja. Hvala HURA-i i njenoj ekipi koja je u Zagrebu svo vrijeme žiriranja (jedan cijeli dan) bila na vezi i učinila da sve prođe besprijekorno. I veliko hvala Azri Dedić, Rini Babiću i ostalim članovima Communis tima koji su savršeno organizirali svečanost dodjele nagrada i obavili mnogo drugih poslova koji su učinili No Limit događajem za pamćenje. Mi uvijek radimo s profesionalcima.
Odličan početak godine u kojoj ću obilježiti 50 godina rada u komunikacijskoj industriji, godine koja prethodi deceniji za koju smatram da će za mane biti do sada najbolja. Zaista smatram de će narednih deset godina biti odlične godine za mene i moj posao. Zato sam odmah poslije No Limita povukao prvi potez – dogovorio sam ličnog trenera sa kojim ću tri puta sedmično vježbati kako bih popravio svoju kondiciju kao jedan od osnovnih preduslova da budem sposoban za desetosatno radno vrijeme.
Kada su se sredili utisci i adrenalin splasnuo došlo je vrijeme i za prvo ovogodišnje putovanje po regiji radi sastanaka i potpisivanja ugovora o godišnjoj saradnji.
Prvo Beograd i prvi sastanak u ovoj godini i to sa Milicom Marković, direktoricom korporativnih komunikacija Direct Media United Solutions. Uglavnom smo razgovarali o projektu The Young Leaders of Tomorrow na Japodskim otocima čiji je Direct Media bila sponzor i prošle godine, a bit će i ove. Na flipchartu u Milicinoj kancelariji ispisan je program ovogodišnje DM Akademije koja će biti održana u maju. Nije još vrijeme da objavljujemo sadržaj programa. Mogu samo kazati da će svi koji budu prisustvovali imati šta da čuju.
Poslije sastanka sa Milicom, Vedrana i ja smo obavili neke kupovine i otišli u Maderu na večeru sa Milenom Garfield Trobozić koja je iz Vašingtona došla u Beograd da prezimi? Imali smo mnogo tema za razgovor. Prvo, predložio sam Mileni da bude urednica portala Art&Business, može to raditi i s one strane Atlantica. U proljeće ćemo vratiti portal koji smo nesretno izgubili pošto nismo na vrijeme obnovili domenu. Milena bi bila izvrsna urednica jer jako dobro poznaje područje sponzorstva u kulturi i umjetnosti pošto je godinama pregovarala sa sponzorima za projekte čiji je bila producent. Iznenadila me je kako je gotovo bez razmišljanja prihvatila moj prijedlog rekavši da bi voljela to raditi. Ako naš dogovor bude išao kako treba, a ja sam siguran da hoće, dobili smo najbolju moguću urednicu Art&Businessa. Slijedeća tema nam je bila Art&Business konferencija koju u jesen iduće godine namjeravamo organizirati u Beogradu. Državni budžeti za kulturu i umjetnost su sve tanji, a sponzora nema dovoljno da bi pokrili sve potrebe umjetničkih institucija i organizacija. Osim novaca nedostaje i znanja. Niti oni koji traže sponzorstvo znaju kako tražiti, niti oni koji daju znaju kako dati. Jedna regionalna konferencija o sponzorstvu u kulturi i umjetnosti bi predstavljala prvi korak u rješavanju ovog velikog problema koji pritišće kulturu i umjetnost. Kako više od 75 odsto sponzorskih budžeta u svijetu odlazi u sport, tako su i konferencije o sponzorstvu najviše posvećene sportu. Pa čak i ESA, Evropska asocijacija za sponzorstvo, najviše pažnje posvećuje sportu. Zbog toga bi konferencija o sponzorstvu u kulturi i umjetnosti u Beogradu mogla izaći izvan okvira regiona i, ako sve bude išlo kako treba, prerasti u evropski događaj. Milenu sam zamolio da bude programska direktorica Konferencije jer odlično poznaje tematiku i ljude diljem svijeta koji bi mogli biti predavači. Razgovor nas je odveo dalje do kreiranja ideje o Akademiji o sponzorstvu u kulturi i umjetnosti koja bi postojala kao specijalistički edukacijski program u ovoj oblasti. Najviše sam se u proteklih 50 godina volio baviti sponzorstvom u kulturi i umejtnosti jer ono ima prestiža i sijaja. Sponzrsotvo u sportu su krv, znoj i suze, a sponzorstvo u umjetnosti – leptir mašna. Večera sa Milenom je kao i uvijek bila inspirativna i prijatna.
Jutro slijedećeg dana počinje sastankom sa Marijom Vićić i potpisivanjem ugovora o strateškoj saradnji sa I&F Grupom. Dugo smo razgovarali o projektima koji su sadržani u ugovoru i kojima I&F Grupa pruža snažnu podršku (portal MM, portal Art&Business, Kreativni portfolio i konferencija za mlade lidere na Japodskim otocima). Saradnja u ovoj godini dobija nove oblike koji će nam omogućiti da mirnije i sa više sigurnosti realiziramo neke projekte koji su nam od strateške važnosti. Sastanak sa Marijom kao i uvijek odličan.
Iz McCanna na sat vremena odlazim stotinjak metara dalje u New Momnent na sastanak sa braćom Sakan (Žarko i Lazar) i Jasminom Nikolić. I tu sam potpisao ugovor o strateškoj saradnji za ovu godinu. Za nas vrlo vrijedan ugovor. Razgovarali smo i o pripremama za film o Draganu Sakanu. Informisao sam Žarka, Lazara i Jasminu o sastanku sa Al Jazeerom o koprodukciji na ovom velikom porojektu. Bilo bi vrlo važno da film bude završen do jeseni ove godine na desetogodišnjicu Sakijeve smrti.
Ponovo povratak u I&F Grupu, ovoga puta na sastanak sa Srđanom Šaperom. „Ovo što ste jutros potpisali je deo godišnjeg plana, nego da vidimo šta mi još možemo zajedno da uradimo ove godine,“ kazao je Srđan. I kad smo krenuli razgovarati dotakli smo nekoliko stvari na kojima imamo zajedničke interese. O tome konkretnije kada bude vrijeme, ali već sad imam osjećaj da će saradnja sa I&F Grupom u ovoj i narednoj godini biti vrlo sadržajna.
Nakon ugodonog razgovora Srđan, Vlatko Dimovski i ja odlazimo u restoran Tikos gdje je UEPS upriličio svečani ručak povodom dodjele Nagrade za životno delo Branimiru Dimitrijeviću Tucku, drugoj polovini tandema Bucko (Boris Miljković) i Tucko koji je osamdesetih i devedestih „razvaljivao“ na oglašivačkoj sceni bivše Jugoslavije. Nema šta, nagrada je došla u prave ruke. U Tikosu sam sreo nekoliko prijatelja iz „starih“ vremena, ranijih dobinika ove nagrade. Bili su tu Vlado Čeh, Prvoslav Plavšić, Srđan Bogdanović, Tika Todorović. Ne bih htio jednu damu trpati u ovo „propalo“ društvo, zato ću odvojeno pomenuti Vandu Kučeru, potpredsjednicu I&F Grupe koja bi uskoro takođe mogla biti kandidatkinja za UEPS-ovu nagradu za životno delo. Super smo se družili i uživali u sjajnoj hrani. Zahvalan sam Srđanu što me pozvao.
Oko četiri popodne rekao sam konobaru da pozove taksi. Pitali su gdje ćemo, rekoh za Ljubljanu. Jaranima to nije baš zvučalo pametno jer je bila magla, ali ja sam imao u Ljubljani zakazane sastanke od samog jutra. Dok smo Vedrana i ja otišli u hotel po stavri i auto, već je bilo pet. U Ljubljanu smo stigli nešto malo poslije deset.
Jure Apih je odličan izbor za početak dana. Smiren, razložan, racionala i ujedno vrlo kreativan. Jutarnja kafa u Unionu bila je vrlo inspirativna. Najviše smo razgovarali o filmu posvećenom Sakiju. Jure i Saki su bili veliki prijatelji i Jure je vrlo zainteresovan da podrži ovaj projekat na sve moguće načine. Razgovarali smo i o saradnji na scenariju i došli do nekih vrlo zanimljivih ideja.
Iz Uniona odlazim u World Trade Centar Ljubljana na sastanak sa Denisom Mancevičem, direktorom nove agencije Herman&Partneri koja je nastala spajanjem tri agencije: Stratkom, Arnold Vuga i BPCS. Zapravo dogovorio sam se sa Denisom da uradimo intervju kako bismo ovaj novi projekat predstavili našim čitaocima. Sa Denisom je bio i Uroš Štanc, čovjek zadužen za PR. Razgovor je potrajao duže od sat vremena. Veći dio smo „potrošili“ na intervju, a ostatak na razgovor o mogućnostima saradnje u ovoj godini. Potencijala imamo, vidjet ćemo koliko ćemo ga uspjeti iskoristiti. Priča o Hermanu je vrlo zanimljiva, zapravo odlična kreativna ideja. Ko je Herman? E, za to ćete morati sačekati par dana da objavimo intervju.
Slijedi ručak sa Mojcom Randl i Mitjom Tuškejom. Jako sam im se obradovao. Od našeg zadnjeg sastanka neke stvari su se promijenile. Mojca, koja je prije 30 godina osnovala agenciju Formitas (danas Formiras Grupa), od nove se godine povukla iz operativnih poslova u starešku poziciju i vodit će strateške projekte Grupe. Direktorsku poziciju je prepustila Saši Leben koja je nedavno postala i partner u Formitasu. Elem, kaže Mojca, kako će sada imati više vremena koje mi nudi da ga iskoristim za razgovore o strateškim projektima Media Marketinga. Mojca i Mitja. Kakva inspiracija, kakvi prijatelji. Nema ih mnogo takvih. Da sa njima razgovaraš o svemu i da si siguran da je sve iskreno i prijateljski. Volim ih beskrajno.
Popodne nešto više slobodnog vremena nego je uobičajeno. Vedrana i ja koristimo za šetnju starom Ljubljanom. Čak smo sjeli i u turistički „vlakec“ i krenuli u obilazak cijele Ljubljane. Dobro poznajemo ovaj grad, živjeli smo tu jedno vrijeme, ali ovo je bilo nezaboravno iskustvo. Upoznali smo Plečnikovu Ljubljanu, a to ne možeš tek tako.
Ujutro rano krećemo za Zagreb. Sastanak pa onda i ručak u Esplanadi. Zamoljen sam da o ovome ne pišem iako smo i na tom sastanku potpisali ugovor o strateškoj saradnji. Kako god provrtim film, nije mi jasno zašto ne bih o tome pisao, ali kod mene je tako. Kada neko kaže da nije za pisanje, onda nije.
Prvo putovanje u ovoj godini završio sam sastankom sa Damirom Ciglarom, agencija Imago Ogilvy. Još jedan dogovor o saradnji u ovoj godini, još jedan razgovor u kojem sam saznao mnogo novih stvari. Imago je upravo zaključio dosta uspješnu godinu. Ova se nagovještava da bi mogla biti i bolja, jer ima novih klijenata koji bi u agenciju mogli donijeti novu energiju.
Palim auto i pravac kuća. Sarajevo ljubavi moja.
4. februar 2020.