Piše: Ekrem Dupanović
Ekskluzivni gost ovogodišnjih Dana komunikacija bio je Sir Martin Sorrell, donedavni predsjednik WPP-a, a sada osnivač tvrtke S4 Capital. Došao je u Rovinj samo na sat-dva vremena da održi predavanje i da kratko odgovori na novinarska pitanja.
Imao sam jedan važan sastanak u vrijeme kada je Sir Martin Sorrell 20 minuta posvetio novinarima. Bilo je to prije predavanja u velikoj dvorani hotela Lone. Kako nisam imao vremena da odem i sam postavim pitanje, zamolio sam Asju, da umjesto mene pita Sorrella hoće li se ikada vratiti barem duh vremena serije Mad Men. Čitao sam prije njegovog dolaska u Rovinj da je obožavao tu seriju pa mi se činilo zgodnim da ga to pitam. Po meni je to bila zlatna era kada je oglašavanje bilo gospodski posao.
Evo šta je odgovorio:
„Neće. I sasvim opravdano se ne bi ni trebala vratiti. Ko god u to danas vjeruje, to je čista glupost. I današnje je doba zlatno. Samo je drugačije. Za neke, nazvat ću ih dinosaurima, teško je shvatiti da su se stvari promijenile. Mnogi ljudi u našoj industriji još uvijek se osvrću na one dane. Kada sagledaju podatke i kreativnost, vide sukob. Nema sukoba između podataka i kreativnosti. Podaci informišu kreativnost, čine je boljom. To je jedna stvar. Druga je kako definišete kreativnost. Više se ne radi o nekom ko je svu noć pio, a ujutro ustaje i briljira na prezentaciji intuitivno prodavajući ideju. To je još uvijek važan dio naše priče, ali ono što je još važnije je korištenje podataka i analitičkih alata koje imamo na raspolaganju, na učinkovit način. Dakle, ovo je samo drugačiji tip zlatnog doba. No nema smisla gledati unazad i reći da su 80-te i 90-te bile zlatno doba koje smo izgubili. Novi milenij je zlatno doba. Stvorili smo digitalnu reklamnu industriju vrijednu 200 milijardi američkih dolara. Google, Facebook i Amazon imaju svoje jake i slabe strane, ima ih svako, ali oni su stvorili veliku priliku za ljude u našoj industriji. I mladi danas smatraju da je naša industrija mnogo atraktivnija kao destinacija za njihove karijere nego što je to bilo prije. Mislim da naša industrija prolazi kroz ono što je zlatno doba na kvadrat, na kub, bolje zlatno doba nego što je bilo prije, jer je mnogo šire, mnogo dublje – i zemljopisno i tehnološki, tako da smo atraktivni s obje tačke gledišta. Mislim da je naša industrija danas mnogo uzbudljivija. Mnogo je veći izazov raditi u njoj nego što je to bilo u doba bijelih ovratnika i anglosaksonskih protestantskih bjelačkih agencija u New Yorku. Danas je ona raznolika i kosmopolitska. Mislim da je mnogo uzbudljivija.“
Moje ga je pitanje isprovociralo pa je i na predavanju koje je uslijedilo nakon susreta sa novinarima dobar dio svoje priče posvetio dinosaurima vraćajući se na pitanje od prije dvadesetak minuta. Tako sam ja od samoproglašenog metuzalema postao dinosaur. Jeste, pili smo po cijelu noć i „umirali“ u kreativnim idejama zajedno sa klijentima sa kojima smo se družili. Dan prije polaska za Rovinj Asja i ja smo u ljubljanskom Pen klubu ručali sa Juretom Apihom i Metom Dobnikar. Dobar dio priče Jure i ja smo posvetili sjećanju na razgovore do kasno u noć prije četrdeset i više godina u tom istom Pen klubu koji je bio kultno mjesto.
Naravno da razumijem razliku između naše industrije danas i one od prije četrdeset i više godina kojoj sam svjedočio. I ne patim za starim vremenima. I trudim se da svakog dana učim o novim trendovima i tehnologijama kako bih kako-tako držao korak sa medijskom i oglašivačkom industrijom u kojoj djelujem. I nije mi problem pitati da mi se objasni sve što ne razumijem kako bih razumio stvari i mogao razgovarati sa ljudima u struci. I… Ali bilo je nešto u tom vremenu neponovljivo lijepo.
