Piše: Ekrem Dupanović
Veći dio vremena prošle sedmice posvetio sam pripremama za No Limit Sarajevo Advertising Festival koji bi trebao biti održan 21. marta 2019. godine i završnim pripremama za izdavanje drugog Kreativnog portfolija, knjige u kojoj ćemo predstaviti sve radove nagrađene na nacionalnim i regionalnim festivalima u 2018. godini.
No Limit će ponovo oglašivačkoj industriji Bosne i Hercegovine pružiti mogućnost da pokaže svoje najbolje radove realizirane u ovoj godini. Industriji treba festival. Vidi se to po prvim reakcijama agencija i oglašivača kada smo testirali njihovu spremnost da prijave svoje radove. Kada sam ih obavijestio da ćemo svečanu dodjelu nagrada organizirati u hotelu Hills, Bojan Hadžihalilović (Fabrika) i još neki kreativci su poželjeli da to organiziramo u nekom kreativnijem prostoru, da ih ne trpamo u hotele i ne pravimo gala večere. To je bio izazov za Communis, našu kreativnu agenciju. Našli su prostor sa kojim će svi biti zadovoljni – stolarsku radionicu za izradu scenografije Narodnog pozorišta. Kada sam otišao da to pogledam, bio sam oduševljen. To je to što su tražili. Trebat će uložiti nešto para da se upristoji, ali na prvu izgleda super.
Dok vi budete čitali ovaj dnevnik u prijepodnevnim satima, Asja, Adnan i ja ćemo sa kompletnim kreativnim i digitalnim timom proći zadnji put kroz web stranicu prvog Kreativnog portfolija. Poslije tog sastanka krećem za Beograd i nadam se da će, dok stignem u hotel, web stranica već biti u oblacima. Jedva čekam. Dugo smo radili na njoj. Nisam siguran da će i sutra biti idealna, ali važno je da je lansiramo pa neke korekcije možemo i kasnije napraviti.
Druga knjiga Kreativni portfolio (Creative portfolio – The Best of Adriatic Advertising 2018) polako poprima svoj finalni izgled. Ubacili smo sve nagrađene radove. Čekamo ovih dana i dodjelu UEPS-ovih priznanja (oglašivački festival Srbije) i to je to. Ima fantastičnih kampanja, novih agencija i novih oglašivača. Knjiga će iz štampe izaći sredinom februara.
Vrijeme koje nije bilo posvećeno No Limitu, Kreativnom portfoliju i pisanju sadržaja za portal, posvetio sam relaksirajućim sadržajima koji su takođe vezani za posao koji radim, ali me dovode u stanje ravnoteže.
U utorak sam ručao sa Zvezdanom Žujo. Poslao sam joj prijedlog generalnog ugovora o našoj saradnji i prvi aneks koji se odnosi na No Limit Sarajevo Advertising Festival. Već sam pisao da je agencija Communis Sarajevo naša kreativna agencija za narednu godinu. Pošto smo Zvezdana i ja trebali proći tačku po tačku oba dokumenta, predložio sam joj da se nađemo na ručku kako i priliči ozbiljnim poslovnim partnerima. Koliko god su ugovori ozbiljni i mnogo znače i za Communis i za nas, bio je to sve prije nego ozbiljan poslovni ručak. Zvezdana i ja smo prijatelji već 20 godina. Kako se nismo vidjelo neko vrijeme izvan radnih sastanak u agenciji, prvo smo se morali dobro ispričati onako privatno, pa malo prodiskutovati neke događaje iz okruženja, sve lagano i opušteno. Od tri sata, koliko smo sjedili u Vinoteci, ugovorima smo posvetili pola sata, ali temeljito i ozbiljno. Na kraju smo jedno drugom pružili ruku kao pravi partneri.
U srijedu popodne sastanak u Vatri sa mladim Farisom Biogradlićem iz digitalne agencije Paradox. Asja ga je slušala na jednom seminaru par dana ranije i predložila mi da ga obavezno upoznam i da sa njim razgovaramo o promociji Kreativnog portfolija i nekih drugih projekata na društvenim mrežama. Pozvao sam na kafu sa nama i Kemala Koštrebića koji nam postaje sve ozbiljniji saveznik na razvojnim projektima. Moram kazati da je Faris na mene ostavio sjajan utisak. Mlad i energičan momak koji zna šta hoće i zna raditi to što nudi svojim klijentima. Dao je nekoliko zanimljivih ideja kako ćemo unaprijediti prodaju Kreativnog portfolia. Onda smo se podijelili po sekcijama. Asja i Faris su nastavili razrađivati prodajne kampanje na društvenim mrežama, a Kemal i ja smo počeli skicirati kako bi trebala izgledati baza podataka Media Marketinga. Imamo dosta podataka koji su razbacani i zato od njih i nemamo neke koristi. Ako bismo ih složili u jednu bazu, bilo bi to pravo blago za nas. Mislim da smo na tragu odličnog rješenja (tri dana kasnije Kemal je poslao kako će to sve skupa izgledati). To je to što nam treba.
Četvrtak sam jedva čekao. Ne zbog dva događaja koja su posvećena prazničnom ozračju i podvlačenju crte pod uspješnu poslovnu godinu Konzuma i Raiffeisen Banke, već zbog ljudi koji su me pozvali i sa kojima sam se želio vidjeti.
Prvi je na rasporedu bio Konzumov ručak u restoranu na golf igralištu za predstavnike ključnih medija i partnere. Odlazim zajedno sa Adnanom (Arnautlijom, da ne bude zabune jer će se kasnije u priču uključiti još jedan Adnan). Sjajno organizovan event, ugodan ambijent, dobro organizovano društvo zanimljivih ljudi, odlična atmosfera i odlična hrana. Čestitam Harisu Arnautoviću, vođi marketinga i Selmi Ovčini, šefici PR-a Konzuma. Znam koliko su truda uložili da sve bude ovako dobro. Zbog njih sam i došao, da ih vidim i da malo popričamo, iako smo sastančili četiri dana prije toga. Oni me uvijek inspirišu.
Prije ručka goste je pozdravio Nihad Imširović, izvršni direktor Konzuma koji je iznio osnovne podatke o ovogodišnjem poslovanju kompanije i najavio planove za narednu godinu. Ovo je bila vrlo turbulentna godina za Konzum zbog razdvajanja sa Mercatorom, ali i vrlo uspješna.
Kada je završen oficijelni dio prešli smo na hranu i tekuća pitanja. „Moj“ Adnan i ja smo sjedili zajedno sa Adnanom Osmanagićem, vlasnikom i direktorom Radio Stari Grad (RSG). Prijatelji smo dugo godina, ali se nismo vidjeli jedno vrijeme pa smo imali dosta tema za razgovor. Adnan je veliki fan kreativnosti u oglašavanju. Odlazim do auta i donosim mu Kreativni portfolio. Oduševljen je. Priča nam o jubileju koji iduće godine obilježava Radio Stari grad. Zainteresiran onim što je govorio Adnan O., Adnan A. mu predlaže intervju za portal koji će realizirati u januaru.
Sa Konzumovog ručka Adnan Osmanagić i ja odlazimo u RSG vinoteku koja se nalazi u Strossmayerovoj ulici, epicentru Sarajeva jer ćemo obadvojica kasnije na prijem Raiffeisen Banke, pa da ubijemo vrijeme. „Moj“ Adnan odlazi u kancelariju. Neko mora i raditi.
Vrlo lijep ambijent kojeg stvaraju uredno složene boce preko 150 vrsta vina. Naručujemo po čašu crnog vina. Zamolio sam Adnana da mi priča nešto o početcima radija Stari grad. Koliko god se trudio da se okrenem budućnosti, moja pamet ne može dobaciti ni blizu koliko dobacuje pamet mladih generacija. Zato se ja stalno vraćam u neko prošlo vrijeme koje je bilo mnogo, mnogo bolje od ovoga danas, sa koje god strane čovjek pogleda. Tako sam i zamolio Adnana da mi priča o početcima RSG radija ni ne sanjajući da će to biti jedna od najzanimljivijih priča koje sam do sada čuo. Volim radio. Najljepših 15 godina svog života sam proveo radeći na Radio Sarajevu. I uvijek govorim da ću, ako ima Boga, svoju karijeru skončati na nekoj maloj radio stanici makar i kao noćni čuvar.
Bliži se pola šest kada počinje tradicionalni novogodišnji prijem kojeg priređuje generalni direktor Raiffeisen Banke u galeriji njihove poslovne zgrade. Znam da ću tamo sresti nekoliko svojih kolega sa kojima se susrećem samo u sličnim prilikama. I, naravno, Belmu Hadžiomerović, direktoricu marketinga, korporativnih komunikacija i razvoja Raiffeisen Banke. Pored Harisa i Selme iz Konzuma, Belma je takođe osoba kojoj sam se tog dana radovao. Nju je teško opisati na ovo malo prostora koliko mi je ostalo u ovom dnevniku (bliži se ponoć, Adnan čeka da ga prevede kako biste vi sve mogli ujutro pročitati). Oni koji poznaju Belmu, znaju o kome govorim, a oni koji je još nisu upoznali morat će sačekati neko vrijeme da nađem prostora i vremena pa da vam je malo detaljnije opišem. Oni koji je poznaju bogati su zbog toga što je znaju, barem onoliko koliko sam bogat i ja.
I Raiffeisen banka je napravila sjajan prijem. Odlična uvodna priča generalnog direktora Karlheinza Dobnigga, koji nas već godinama upravo u ovo vrijeme i na ovom mjestu obavještava da su renomirani svjetski magazini Global Finance, EMEA Finance te Euromoney, prepoznali odličnu strategiju Raiffeisen banke dodijelivši joj i ove godine nagradu za najbolju banku u Bosni i Hercegovini, a Global Finance dodatno i priznanje za najbolju digitalnu banku u BiH.
U petak prijepodne odlazim na sastanak sa našom računovodstvenom agencijom sa kojom polako počinjemo svoditi bilans ove godine. Bili smo dobri. Vozeći se autom snijegom zasutim sarajevskim ulicama odlučujem da odustanem od sutrašnjeg putovanja u Ljubljanu, koje se trebalo nastaviti odlaskom u Zagreb i Beograd. U subotu uveče se u Ljubljani održava Managerski koncert, glavni godišnji događaj slovenske poslovne zajednice, kojeg sam pokrenuo prije 26 godina. Dobio sam pozivnicu. U ponedjeljak sam u Ljubljani imao dogovoreno par sastanaka, u utorak isto tako u Zagrebu i onda srijeda i četvrtak Beograd. Vrijeme je loše i u Bosni i u Hrvatskoj, u Sarajevu imam posla preko glave, ne znam gdje udaram. Zovem Vedranu i predlažem joj da otkažemo Ljubljuanu i Zagreb. Ipak se radilo o službenom putovanju i morao sam se konsultovati sa direktoricom, ne mogu raditi na svoju ruku. Presretna je. Ona ne voli snijeg niti zavejane puteve. Ja ih obožavam. Dok sam u sezoni 1983/84, koja je prethodila Zimskim olimpijskim igrama Sarajevo ’84, putovao na sve trke Svjetskog kupa u skijanju, savladao sam vožnju po snijegu i ledu. Iz kakvih sam se sve problema vadio putujući po italijanskim, austrijskim, švicarskim, francuskim i inim drugim vrletima nastojeći da stignem do malih zabačenih sela u kojima se održavaju takmičenja, naši putevi su mila majka. I zato znam da se smučari, kada dođu na Sljeme, u Zagrebu osjećaju kao da su došli u New York.
U subotu uveče odlazimo na svečanu večeru Rotary Delta International kluba koji slavi 15-ti rođendan. Rođendan je posvećen bosanskohercegovačkoj reprezentaciji koja je na zadnjim zimskim igrama za djecu sa posebnim potrebama osvojila 14 zlatnih medalja. Upoznao sam djevojku i mladića sa Downovim sindormom koja su se okitila zlatom. Oduševili su me. Najviše su plesali i zabavljali se te večeri.
Mala napomena: Nemojte misliti da kada lijepo pišem o nekim ljudima činim to da bih im se dodvorio. Meni to nije potrebno. Jednostavan razlog tome je što se ja u principu ne susrećem, ne družim i ne sarađujem sa ljudima koji mi nisu po volji, koji nisu kvalitetni ljudi. Imam dovoljno godina da mogu da biram.
Sarajevo, ponedjeljak 17. decembra 2018
