Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše Ekrem Dupanović
Iako sam prije mjesec i po dana objavio da prestajem pisati Dnevnik, ipak ću ga povremeno pisati. To nije stvar mog lošeg karaktera ili moje nedosljednosti i nepoštovanja vlastitih odluka, već jednostavno potreba da udovoljim jednom broju čitaoca koji su tražili da nastavim pisati dnevnik, a među njima su i ljudi do čijeg mi je mišljenja veoma stalo. Ono što me je posebno potaknulo da nastavim sa pisanjem je mail kojeg sam prije part dana dobio od jedne mlade čitateljke. Napisala je da joj je moj dnevnik bio izvor informacija o ljudima i događanjima u regiji, štivo iz kojeg je mogla saznavati način na koji razmišljaju ljudi iz oglašivačke industrije sa kojima sam se susretao, o strasti sa kojom se radi ovaj posao.
Dakle, nastavit ću vas maltretirati svojim pisanjem, a na vama je hoćete li čitati ili ne. Jednostavno ne kliknete na naslov. Pisat ću kada zaista budem imao o čemu pisati, a ne samo hronološki nabrajati ono što sam radio.
Prošle sedmice sam bio dva dana u Zagrebu, jedan u Ljubljani i dva dana u Portorožu na SEMPL-u.
Prvi radni dan počeo je jutarnjom kavom u hotelu Esplanade sa Anom Tkalec Verčič, predsjednicom Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ). Sa Anom sam uradio intervju o KOMferenciji HUOJ-a koja se danas i sutra (6. i 7. decembra) održava u Zagrebu. Intervju je već objavljen i možete ga pročitati.
Razgovarali smo i o podršci Media Marketinga HUOJ-u koji se, u ovom trenutku, nalazi u prilično lošem stanju. Iako je Ana u intervjuu, valjda zbog korektnosti prema svojim prethodnicima, kazala da je svaki dosadašnji predsjednik HUOJ-a ostavio Udrugu u boljem stanju nego što ga je zatekao, izgleda da ona nije bila te sreće. Preuzela je HUOJ u dosta lošem stanju. Ima puno planova kako bi se stvari mogle popraviti. Najveći problem je u nedostatku novaca i zato je važno da KOMferencija danas uspije i obezbijedi novce za realizaciju nekoliko projekata.
Drugu kafu u Esplanadi sam popio sa Krešimirom Macanom (Manjgura). I sa njim sam uradio intervju. Pitao sam ga o mnogim stvarima, između ostalog i zašto je napustio mjesto savjetnika premijera Plenkovića, šta sada radi i kakvo je stanje u PR struci u Hrvatskoj i regionu. Kao i uvijek Krešo je bio odličan sagovornik. Rekao mi je da je odlaskom u ured premijera vođenje agencije Manjgura prepustio svojoj zamjenici koja je taj posao odlično radila. „Kada sam se vratio u agenciju pitao sam Katarinu (Leko) da li bi i dalje nastavila voditi agenciju, odgovorila mi je da bi. Tako sam ja ‘ostao’ bez posla i sada razmišljam šta bih mogao raditi,“ kazao je Krešo smijući se.
Sve ostalo iz razgovora sa Krešom uskoro čitajte na portalu.
Iz Esplanade odlazim u Mali bar, restoran Ane Ugarković na ručak sa Dunjom Ivanom Ballon, direktoricom HURA-e i njenom saradnicom Silvijom Kovačić. Razgovarali smo o različitim temama koje su bitne za nas. Prije svega o saradnji na dva HURA-ina projekta: Dani komunikacija i BalCannes. Ja sam se ponudio da se i osobno angažujem iduće godine oko lobiranja za prijavu većeg broja radova za BalCannes jer smatram da je veoma značajan za kreativne agencije i klijente iz cijele regije. I dalje sam se zalagao za ukidanje online glasanja, ali nisam siguran da sam Dunju uspio ubijediti da nije potreban žiri od 25 članova i da se treba oformiti manji žiri koji bi radove ocjenjivao na svom zasjedanju. Svaki festival vrijedi onoliko koliko vrijedi njegov žiri i nemoguće je svake godine naći 25 ljudi koji su kompetentni da ocjenjuju prijavljene radove.Obzirom da je BalCannes regionalna smotra kreativnosti, predložio sam da se žiri svake godine sastaje u drugoj zemlji regiona jer bi to predstavljalo i dobru promociju događaja. Ako bi HURA prihvatila takav prijedlog evo kandidujem Sarajevo za prvog domaćina zasjedanja žirija, i Media Marketing kao organizatora sa svim obavezama koje iz toga proističu.
Sa ručka odlazim u Mediacom na sastanak sa Rajnom Cuculić sa kojom sam dogovorio intervju. Kako se brzo mijenja medijska industrija, tako se mijenja i medijsko planiranje. Uvodi se nova tehnologija, AI ulazi kroz širom otvorena vrata. Poslije jednosatnog razgovora mogu kazati da sam o planiranju medija i tehnologijama više naučio iz razgovora sa Rajnom nego za sve ove godine do sada.
MediaCom Hrvatska oko 30 odsto klijenata osvaja na međunarodnim pitchevima, a 70 odsto klijenata dolazi sa lokalnog tržišta, iako i među njima ima dosta internacionalnih kompanija. Rajna suvereno vlada poslom. Vrlo je kritična prema medijskom tržištu Hrvatske, ali vjeruje u budućnost oglašavanja. Smatra da veliku štetu oglašivačkoj industriji nanose pitchevi na kojima se odlučuje uglavnom na temelju niskih cijena i popusta. Agencije dampiraju cijene, a u tome ih prate mediji pri čemu svi gube. Veliki je pobornik tehnololgije i umjetne inteligencije u medijskom planiranju. Kaže da jedva čeka dan kada će mašine potpuno zavladati medijskom industrijom i pri tom smatra da neće izgubiti posao. „Čovjek će uvijek biti potreban, samo u nekoj drugoj ulozi.“
Hvala Rajni na znanju koje mi je podarila.
Moj drugi zagrebački dan počeo je sastankom sa Dubravkom Jusić, direktoricom marketinga Agrokora. Situacija se stabilizirala, Agrokor uspješno posluje, budžeti za oglašavanje članica Agrokora rastu. Razgovarali smo o saradnji Media Marketinga i Agrokora. Dobru saradnju imamo sa Konzumom i Mercatorom i sada bismo je željeli proširiti na još neku članicu ovog velikog poslovnog sistema. Na nama je da predložimo oblike saradnje i damo ideje. Dugo smo razgovarali o HUOJ-u i predstojećoj KOMferenciji. Dubravka je u dva mandata bila predsjednica HUOJ-a i članica Nadzornog odbora. Vrlo je opredijeljena HUOJ-u i vjeruje u njegov oporavak i dalji razvoj.
Iz Agrokora ponovo odlazim u Esplanadu na kavu (Bože, koliko ja kava popijem u toku dana) sa Kristinom Ercegović. Za svoju odličnu knjigu (svjedočim) Najbolji si kad si svoj, dogovorila je izdavače u svim zemljama regije. Sada ga traži u BiH i tu sam obećao pomoći. Ne očekuje neku zaradu od izdavača već jednostavno želi da njena knjiga dođe do što više ljudi jer vjeruje da im može biti od koristi.
Dogovaramo se i oko 50. jubilarnog Business Cafea koji će krajem januara biti u Zagrebu. Pozvala je i mene da joj budem gost jer to veče želi za goste imati ljude koji su ostavili najveći utisak na učesnike.
Predložila mi je urednicu svoje knjige za drugo izdanje moje Hotel Jugoslavije. Prvo nije imalo urednika i to se vidjelo prilikom čitanja. Svaki razgovor sa Kristinom je inspirativan i sadržajan, takav je bio i ovaj.
Stiže Andrea Štimac sa kojom takođe imam dogovoren intertvju. Andrea radi u trouglu Tel Aviv – Cirih – Zagreb pa sam ulovi dan kad je u Zagrebu. Nedavno sam sa njom imao duži razgovor i tada smo se dogovorili da uradimo intervju jer je vrlo zahvalna sagovornica. Mnogo zna o našem poslu i to svoje znanje nesebično dijeli. I nakon 20 godina u praksi vjeruje da su marketing i advertising fantastične profesije i da je ono što mi možemo doprinijeti poslovnom svijetu od velike vrijednosti.
Andrea kaže da se advertising promijenio, ali naše razumijevanje što sad raditi i kako dalje nije baš u skladu sa promjenama. Smatra da formule za uspjeh koje su funkcionirale u prethodnim desetljećima nude vrlo ograničene uvide u ono što bi moglo funkcionirati u budućnosti. To se događa zato što se kontekst poslovanja kontinuirano mijenja: ne u banalnom smislu, kada se suočavamo s povećanim razinama tehnoloških promjena i novim razinama konkurencije, već u temeljnijem smislu da svaki izvor konkurentske prednosti nosi sa sobom i izvor vlastitog uništenja.
Iz Esplanade žurim da ne zakasnim na ručak sa Alidom Žorž Miketek. Vrlo lijep restoran na Kaptolu u kojem još nisam bio. Klopa još bolja. Savršeno.
Sa Alidom se susretnem kad god imam priliku. Prije nešto više od godinu dana pili smo svoju prvu kavu u Zagrebu (Sheraton). Poslije toga smo ručali u Rovinju (Monte Mulino), pili ponovo kavu u Zagrebu (Esplanade) i sada smo na ručku u restoranu Mano. Prije godinu dana smo dogovarali suradnju Nielsena i Media Marketinga, danas analiziramo što smo uradili. Oboje smo zadovoljni. Mi obimom saradnje, Nielsen sadržajima koje smo objavljivali. Sada je Alidina ideja da tu saradnju proširimo i na Nielsenove tvrtka u Sloveniji i Srbiji. Vidjet ćemo hoćemo li ih uspjeti zainteresirati. Imam neke ideje koje bi mogle proći.
Iako razgovaramo o mnogim stvarima, ja uvijek nastojim pokupiti i nešto znanja o mjerenjima gledanosti televizijskog programa. Naučio sam dosta i iz tekstova koje smo o Nielsenu objavljivali u ovoj godini. Nadam se da su ti tekstovi bili korisni i drugima iz naše industrije. Na svemu tome sam Alidi veoma zahvalan.
Dan je završen. Bilo je vrlo uzbudljivo. Odlazim u hotel jer Vedarana i ja ujutro zorom krećemo za Ljubljanu. Prvi sastanak je već u devet sati.
5. decembar, 2018.
