Piše: Ekrem Dupanović
Jučer (utorak) smo Zvezdana Žujo (Communis) i ja putovali u Dubrovnik na sastanak sa Tildom Bogdanović (Dubrovnik PartneR), oko saradnje u organizaciji Dubrovnik FestiWinea. Putovanje je počelo kao najava prave avanture. Dok smo pili kafu u Mostaru ja sam ničim izazvan na mobitelu otvorio portal Jutarnjeg lista. Na vrhu je bila vijest o apokaliptičnoj noći u Dubrovniku u kojoj je palo više kiše nego što pamte i najstariji Dubrovčani, bujice vode su tekle Stradunom, vatrogasci su spašavali ljude iz garaža… Pokazao sam to Zvezdani i bili smo u dilemi da li nastaviti put. Zovem Tildu koja govori da je Dubrovnik preživio jednu užasnu noć, da se nevrijeme polako smiruje i da ipak dođemo.
Svo vrijeme dok smo se vozili prema Dubrovniku, Zvezdana i ja smo razgovarali o projektima Media Marketinga čiju smo kreativnu sudbinu nedavno potpuno prepustili u ruke agenciji Communis. Prvi nam je na tapetu bio No Limit Sarajevo Advretising Festival, projekat kojeg želimo obnoviti jer smatramo da BiH mora imati svoj festival kreativnosti te kako bi on bio dodatni podsticaj za razvoj oglašivačke industrije. Naša je ideja bila da festival organiziramo sredinom decembra. Zvezdana mi polako daje argumente zbog kojih bismo No Limit trebali prebaciti na proljeće. Teško mi ide od ruke da prihvatim sve što mi je govorila jer ja sam ga terminski uglavio u decembar i to je teško mijenjati. Imam i ja svoje argumente. Međutim, Zvezdanini su bili jači. Dalju priču o festivalu smo nastavili razgovarajući o tome šta sve možemo uraditi sada kada smo dobili gotovo četiri mjeseca vremena da ga napravimo boljim, da „zvoni“ što bi rekla Zvezdana.
Dalji razgovor nastavljamo o Dubrovnik Festiwineu, pripremamo se za sastanak sa Tildom. Taj festival je jedna dobra priča o vinu u Dubrovniku i njihovom sljubljivanju. Čak postoji tvrdnja da je vino izmišljeno na Pelješcu. Zadnje dvije godine sam dolazio na FestiWine kojeg, prema ugovoru sa Dubrovačko-neretvanskom Županijom, organizira Tildina agencija Dubrovnik PartneR. Županija ovim projektom želi podržati razvoj vinarstva na njenom području na kojem postoji oko 140 što manjih, što većih vinarija. Kada sam prije dvije godine prvi put bio pozvan da kao gost Festivala dođem u Dubrovnik, posvetio sam se razmišljanju šta je to što bismo mi mogli uraditi da kreativno obogatimo ovaj događaj. Sjetio sam se da je Dragan Sakan sva svoja predavanja o idejama počinjao navođenjem činjenice kako 99% svakog vina čini voda, a da je onih 1% – ideja te da ta ideja čini razliku da se cijena boce vina, od jedne te iste sorte grožđa, razlikuje čak i po par stotina eura. I da bismo tu i mi trebali tražiti neku ideju. Zvezdana i ja polazimo od činjenice da vino čine: sadržaj boce (vino), boca, ime i etiketa. Ove smo elemente počeli analizirati i polako kreirati ideje koje ćemo prezentirati Tildi. Brainstorming nam ide jako dobro. Sve više uživamo u razvoju ideja. Gotovo da nismo ni primijetili kako smo stigli pred vrata Dubrovnika obasjanog jakim suncem. Gotovo je nevjerovatno da se tu, samo par sati ranije, događala prava ozrokovana nezapamćenim nevremenom. „Doneli smo im sunce“, reče Zvezdana.
Sa Tildom se nalazimo u Gradskoj kavani. Stradun je pun turista. Sunce je čak i malo prejako za ovo doba godine. Ni traga od bujica vode koje su noć ranije protunjale ovuda. Odlazimo do obližnje Palače Sponza u kojoj bismo mogli organizovati izložbu koju predlažemo. Pridružuje nam se Ivona Michl, arheologinja i kustosica koja nam je voljna pomoći oko kreiranja postava izložbe. Prostor izgleda savršeno, „ubio“ se za ono što mi želimo napraviti u aprilu iduće godine. Iz Palače Sponza odlazimo na ručak gdje ćemo nastaviti razgovor o našoj saradnji. Tilda nam daje malo opširnije informacije o Dubrovnik Festiwineu, ciljevima njegovog postojanja, o rezultatima koji su ostvareni proteklih pet godina, o viziji njegovog razvoja, zemljama iz kojih vinari mogu učestvovati itd. Sve ono o čemu smo Zvezdana i ja razgovarali se savršeno uklapa u koncept i Tilda na prvu prihvata naše prijedloge. Zajedno, uz sjajan ručak, nastavljamo razmjenjivati informacije i ideje o kojima sad ne bih ništa detaljnije dok ih ne finaliziramo. Zvezdana „osvaja“ Tildu i Ivonu, našle su se na prvu. Kasnije, na povratku, glavu će mi probiti pričajući kako je oduševljena Tildom, njenom iskrenošću u komunikaciji, potpunom otvorenošću i srdačnošću.
Mogli smo mi od svemu do jutra, kako nas je krenulo, ali moramo nazad za Sarajevo. Gubim svaku nadu da ćemo se vratiti do osam kako bismo Vedrana i ja mogli otići na koncert Indexa. Uvijek sam sebi pokušavao objasniti da je nemoguće strpati „tri u dva“, pa tako ni otići na sastanak u Dubrovnik i vratiti se uveče na koncert.
Poslije ručka odlazimo da Zvezdana pogleda Sunset Beach, prostor u kojem se od prošle godine održava Dubrovnik Festiwine. Lani je to bilo gradilište, izrovana zemlja oko objekta, teško prostupačno. Sada izgleda kao iz bajke. Velike zelene površine za koje Tilda kaže: „Ovdje možemo postavljati šatore ako budemo imali više izlagača“. Zvezdana slika i namaštava zajedno sa Tildom. Ja se, sa rukama u džepovima, pitam „Šta ja ovdje uopšte radim“?
Krećemo kući. Sunce ne odustaje da nas prati. Prelijepih i vrlo uspješnih par sati u Dubrovniku.
Sređujemo utiske, dodajemo nove ideje i dogovaramo se šta nam valja uraditi narednih dana kako bismo sve uobličili. Prelazimo na nove teme. Uglavnom se slažemo oko svega. Treba pojačati rad na osnivanju Udruženja za tržišne komunikacije BiH. Puno nas posla čeka. Dogovaramo se da se jedan dan pokupimo na Jahorinu sa svojim saradnicima i da cijeli dan posvetimo pripremi plana za narednu godinu. Zaustavljamo se na minut u Jablanici da ja kupim jednu jagnjeću plećku (zadatak od Vedrane) i nastavljamo. Ulazimo u Sarajevo, a naša priča još traje. „Trebali bismo smisliti neke sastanke u Amsterdamu“, kaže Zvezdana. „Zašto?“. „Pa da se dobro ispričamo, taman bi nam trebala vožnja do Amsterdama da namaštamo sve“.
2. oktobar 2018
