Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše Ekrem Dupanović
Foto: Ivana Mišerić, Barcaffè ambasadorica, Andrej Bele, direktor i Lejla Dautović Čaić, direktorica marketinga Strateškog poslovnog područja Kava Atlantic Grupe
Ove je godine program Weekend Media Festivala bio znatno proširen. Organizatori su pronašli neke nove ćoškove u Staroj tvornici duhana i u njima instalirali improvizirane prostore za predavanja i panele. Po mom je mišljenju to bilo nepotrebno. Programa je bilo toliko da su se neke vrlo zanimljive i korisne teme terminski preklapale, a pošto se još uvijek ne možemo klonirati niti slati robote koji će nas izvijestiti, svako je od nas morao propustiti nešto od onoga što je želio čuti i vidjeti. Naslovi nekih panela su bili jako atraktivni i privlačni, ali kada sam otišao da poslušam, napuštao bih ih nakon desetak minuta. Ili moderatori nisu držali stvari u svojim rukama, ili su učesnici bili nezanimljivi. Organizatori su očito išli na kvantitet, a ne uvijek i na kvalitet. I nije bilo neke glavne teme, nije bilo govornika ili panela koji bi „nosio“ cijeli Weekend. Od panela koje sam propratio do kraja najviše mi se dojmio panel Život poslije ere Digitela i Unexa. Em je Vedran Vereš sjajno vodio cijelu priču, em su učesnici iznijeli mnogo konkretnih podataka na osnovu kojih smo mogli steći kompletnu sliku o medijskom tržištu u Hrvatskoj. Jedino što je nedostajalo jeste priča iz naslova jer Digitel i Unex nisu, ako sam dobro čuo, ni pomenti tako da mladi ljudi, koji su ispunili dvoranu, nisu ni znali o čemu se radi.
Ali, sve u svemu, i ovo je bio dobar Weekend na koji se isplatilo doći.
Po izlasku sa BalCannesa susrećem Darka Aleksića, direktora Programa Plus koji mi saopštava najveću vijest – Tžilaštvo BiH je obustavilo istragu u slučaju Gibraltar i time stavilo tačku na aferu koja je nanijela veliku štetu bosanskohercegovačkoj oglašivačkoj i medijskoj industriji. Dovoljan razlog za jedno i jedino pivo na Weekendu.
Već tradicionalno, gotovo svake godine, srećem Ivana Stankovića, Baneta Brkljača, Roberta Čobana, Kristijana Gregorića, Alidu Žorž Miketek i još dosta mojih prijatelja iz cijele regije. Sa svima bih želio malo duže porazgovarati, ali i njima i meni je vrijeme najveći problem. Svakog jutra sam za doručkom u Loneu sretao Baneta, i svaki bi se put dogovorili za jednu dužu kafu koja nam je stalno izmicala iz ruku. Jedinu malo dužu smo popili na promociji nove Barcafe. Na kraju će ispasti da sam se najduže družio sa Zvezdanom Žujo iz sarajevskog Communisa. Dok se drugi zabavljaju, nas dvoje razgovaramo o poslu (i pravimo posao).
U petak sam u Loneu ručao sa Zdenkom Milanović, direktoricom marketinga grupacije za lokalna alkoholna pića u kompaniji Coca-Cola Hellenic i Jovanom Tufegčić, šeficom PR-a Coca-Cola Helenic. Zdenka će predsjedavati ovogodišnjim žirijem za nagrade Sempler pa smo nas dvoje uglavnom razgovarali o SEMPL-u. Sa Jovanom sam brzo našao zajednički jezik jer je PR agencija Coca-Cole Helenic Represent Communications sa kojom i mi imamo odličnu saradnju. Elem, proveli smo sat i po vremena u lijepom razgovoru, a onda požurili na panel koji nismo željeli propustiti i na proglašenje 25 najboljih BalCannes kampanja.
Bio sam član BalCannes žirija i drago mi je da su među najboljim kampanja uglavnom one kojima sam i ja davao najveće ocjene. Generalno, moj utisak sa žiriranja, a i sad sa dodjele nagrada, jeste da se agencije nisu dovoljno trudile oko trominutnih filmova koje su slali uz prijave. Znam da su to radile na brzinu jer je period za slanje prijava vrlo nezgodan. BalCannes se obično objavi krajem maja ili početkom juna, a rok prijava je 1. septembar. Agencije zbog godišnjih odmora nisu u punom sastavu, nisu kompletni ni kreativni timovi i sve to dovodi do toga da se u zadnji čas donosi odluka koje kampanje prijaviti i kako pripremiti video. Mislim da je par kampanja „platilo glavom“ zbog loših filmića. O BalCannesu su glasala tri žirija: žiri agencija, žiri oglašivača i žiri novinara koji prate oglašivačku struku. Kada se pogleda kako je glasao svaki od žirija, i to uporedi sa ukupnim rezultatom, ispada da je žiri novinara imao najviše pogodka. Od 25 kampanja na listi žirija novinara je bilo njih 21, a na ostalim listama po dva manje.
U subotu ujutro, dok sam pred ulazom u Staru tvornicu čekao Ivanu Timotijević (Atlantic grupa) i Zvezdanu Žujo, prišli su mi Tomaž Paškulin i Jernej Franetič iz digitalne marketinške agencije SmartAD Ljubljana. Pozvali su me na kafu što sam rado prihvatio jer su mi se momci dopali na prvu. Upoznali su me sa svojom agencijom. Planiraju uskoro proširiti svoje aktivnosti na Bugarsku i Rumuniju. Pitali su me da li im mogu pomoći sa kontaktima. Pošto mene ionako zovu Chef Connecting Officer, dao sam im kontakte Neše Lozovića, direktora agencije New Moment Sofija i Teodore Migdalovici, ambasadorice Cannes Lions Festivala u Rumuniji. BiH ionako nije u EU pa me GDPR ne može lupiti po glavi. Vrlo zanimljivi momci i dobra varijanta zakupa medijskog prostora na mobilnim aplikacijama, društvenim mrežama i webu.
Stižu Zvezdana i Ivana. Njih dvije su jedno vrijeme zajedno radile u agenciji New Moment New Ideas Company i od tada traje njihovo veliko prijateljstvo. Sa Ivanom duže vremena sarađujem na PR-u Strateškog sektora Kava Atlantic Grupe. Sada smo razgovarali o poslovnoj saradnji, promociji Atlanticovih brendova i Content marketingu na našem portalu. Imamo dosta ideja kako bi to bilo najbolje ostvariti. Sada ostaje na meni da sve to o čemu smo razgovarali pretočim u konkretan prijedlog i pošaljem Ivani.
Iza podneva Ivana i ja odlazimo na prvu prezentaciju Barcaffè turke kafe u kapsulama. Barcaffè je sponzor ovogodišnjeg Weekenda. Odlično organiziran event. Prvi smo imali privilegiju probati novu kafu za koju je Andrej Bele, direktor Strateškog poslovnog područja Kava Atlantic Grupe, kazao da je nastala iz želje da se “turska kafa”, koja se još uvijek na ovim područjima najviše pije, učini dostupnom još većem broju potrošača. Lejla Dautović Čaić, direktorica marketinga Strateškog poslovnog područja Kava Atlantic Grupe, govorila nam je o tome kako se došlo na ideju o “turskoj” kavi u kapsuli za čiju pripremu nije potreban niti čitav minut.
Sa kafe Vedrana i ja prelazimo na maslinovo ulje. Odlazimo u Bale, u uljaru Grubić, da kupimo maslinovo ulje. Slijedeći dolazak u Rovinj je tek u aprilu na Dane komunikacija, a do tada treba napraviti zalihe ulja.
Još dva panela i kraj Weekenda. Zadnju kafu pijem sa Zvezdanom, Ivanom i Banetom. Sjedimo i promatramo promenadu. Ispred nas prolazi rijeka zadovoljnih ljudi. To znači da je Weekend i ove godine bio uspješan.
Uveče odlazimo na večeru koju već treću godinu za redom organizira Direct Media za medije i svoje klijente. Restoran Sidro je krcat gostima, hrana izvrsna, izbor pića prilično širok, atmosfera odlična. Prilika da malo duže razgovaram sa Mitjom Tuškejem, novopečenim dedom i da mu prenesem malo svojih iskustava kao dida sa desetogodišnjim stažom.
