This article is also available in: English
Piše: Ekrem Dupanović
Jučer (srijeda) smo se Vedrana i ja vratili u Sarajevo. Putovanje od Zagreba do Sarajeva je prošlo odlično. Čini mi se nikada lakše. Bio sam smiren i staložen, nisam stiskao gas do daske što uvijek činim i nisam se nimalo umorio. Po povratku sam gledao utakmicu Hrvatska-Engleska i dugo nakon nje ostao uz program HTV-a i pratio komentare, reakcije, slavlje koje se događalo diljem Hrvatske. Iza pola noći sam otišao na počinak više reda radi nego što sam bio umoran.
Znači to je štitnjača. Do prije dva mjeseca nisam znao ništa o njoj. Čak nisam znao ni gdje se nalazi. Kada ona ne radi kako treba onda ni vi niste ono što biste trebali biti, cijelo tijelo ne funiconiše kako treba. Ova tri dana kako sam operisao štitnjaču osjećam se kao preporođen. Pun sam energije, ne spava mi se u toku dana, ne vozim prebrzo, skoncentrisan sam na to što radim, potpuno sam miran stavljajući sav fokus na najvažnije stvari koje trebam uraditi. I apetit mi se smanjio. Gotovo da sam sebe ne mogu prepoznati. I još nešto. Ja imam nulti prag tolerancije na bol, ali poslije operacije nisam uzeo Brufen koji mi je prepisan protiv bolova jer jednostavno ne boli.
Ako osjećate manjak energije ili bilo koji od simptoma koje sam gore naveo, prvo provjerite štitnjaču. Ako radi užurbano, ili usporeno, dakle ako ne radi baš kako treba, poduzmite odmah nešto. Ako se može riješiti terapijom, pronađite doktora koji će vam znati odrediti pravu terapiju. Kažu da u slučaju štitnjače to nimalo nije lako. Terapije su dugotrajne (traju po godinu i više dana) i često ne poluče željene rezultate. Na kraju vam se operacija štitnjače ipak nametne kao jedina opcija. I poslije nje vam treba terapija koja mora biti precizno određena. Ja sam na takvoj terapiji tri dana i ne mogu se prepoznati. Ovo sam neki novi JA.
U svemu što mi se događalo protekla dva mjeseca, od kada su dijagnosticirani moji problemi sa štitnjačom, dogodile su se neke zanimljive stvari. Svako, ali doslovno svako sa kim sam razgovarao ili je sam imao (i ima) problema sa svojom štitnjačom, ili je operisao neko od članova njegove najuže obitelji (suprug, supruga ili roditelji), ili neko od najbližih prijatelja. Ali svako. Ljudi moji, ako se ne osjećate dobro, rješavajte se tog problema bez razmišljanja. Doduše, ako ste mlađi dobro razmislite šta je najbolje rješenje za vas – liječiti ili operisati.
Meni je svejedno.
Ne mislim živjeti sto godina!
Sarajevo, 12. juli 2017.
