Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Hvala svim prijateljima, znanim i neznanim ljudima koji su mi poželjeli brz oporavak poslije operacije štitnjače. Izvađena je sinoć (ponedjeljak), danas sam otpušten i cijelo popodne sam se odmarao, odgovarao na FB poruke i mailove. Dok vi budete čitali ovaj tekst (srijeda ujutro), ja ću već biti na putu za Sarajevo. Osjećam se zaista odlično.
U iščekivanju velike utakmice između Hrvatske i Engleske razmišljao sam o stvarima koje su se događale prije 28 godina na Svjetskom nogometnom prvenstvu Italija 1990, a u nešto izmijenjenom obliku gledamo ih i danas.
Jugoslovenska reprezentacija je igrala četvrtfinale 1990. u Milanu sa Argentinom. Imali smo odličnu reprezentaciju koju je vodio fenomenalni Ivica Osim. Sjećam se da smo mi Sarajlije bili posebno ponosni jer su selektor i šest fudbalera bili iz Sarajeva i Želje. Bili smo bolji od Argentine, Maradona nam je uvalio gol rukom i ispali smo. Jugoslovensko-švicarska marketing agencija IMS STUDIO 6 YUGOSLAVIA, čiji sam bio direktor, bila je zvanična marketing agencija Nogometnog saveza Jugoslavije u pripremama za učešće na Svjetskom prvenstvu u Italiji.
U februaru 1990. godine pobijedili smo na konkursu kojeg je raspisala jugoslovenska vlada (Savezno izvršno vijeće), za izbor marketing agencije koja će voditi kampanje Vlade u zemlji i svijetu. Naš posao je bio jugoslovenskoj javnosti komuniciramo ekonomske reforme, a da svjetskoj poslovnoj javnosti predstavimo sve prednosti za investicije u Jugoslaviju. Kreirali smo projekat Vrijeme promjena (domaća javnost) i Svjetski konkurs za investicije (međunarodna javnost). Snimili smo spotove i emitirali ih na CNN-u. Imali smo i originalnu ideju da imenujemo ambasadore projekta Vrijeme promjena u svijetu od ljudi visokog ugleda u zemljama koje smo prepoznali kao zemlje sa najvećim investicijskim potencijalom za našu zemlju.
Kada se Jugoslavija plasirala u četvrtfinale predložili smo na sastanku premijeru Anti Markoviću da otuputuje u Milano i prisustvuje utakmici, da bi to bilo jako važno. Neka istraživanja koja smo radili pokazala su da bi Vlada imala ozbiljnih problema sa javnošću nezadovoljnom ekonomskim stanjem u kojem se zemlja nalazila. Fudbaleri su u Italiji igrali i za Vladu jer je sva pažnja javnosti bila okrenuta ka nogometnom prvenstvu i odličnim utakmicama naše reprezentacije. Ali Ante Marković toga nije bio svjestan. Rekao je da ima sastanak sa grupom Motovunskih izdavača i da to ne želi propustiti. Pitao sam ga koliko taj sastanak traje. „Cijelo prijepodne i završava se zajedničkim ručkom.“ Pošto je utakmica igrana u večernjem terminu predložio sam da sjedne u avion Vlade poslije ručka i ode u Milano. Nije ni to prihvatio. Pokušavali smo kod njega lobirati i preko potpredsjednika SIV-a Živka Pregla koji nam je bio vrlo naklonjen, ali ni on nije uspio. Kasnije sam shvatio da Marković mnoge stvari u svom kratkom mandatu nije razumio. Jaffrey Sax je za honorar od milion maraka učinio dinar konvertibilnim, ali je Marković tu konvertibilnost uspio upropastiti za manje od godinu dana. On jednostavno nije bio svjestan situacije u zemlji. Bio je zagledan u sebe. Bio je zaljubljen u sebe. Hranio je svoj ego velikom popularnošću koju je uživao u narodu i tako državu odveo u propast. Raspad Jugoslavije sigurno nije mogao spriječiti, ali je mogao učiniti dosta toga da se zemlja ne raspadne onako krvavo.
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je prva prepoznala potencijal hrvatske nogometne reprezentacije u Rusiji i već smo je dva puta gledali u svečanoj loži. Stravstveno je podržavala reprezentaciju svoje zemlje i na tome joj treba čestitati. Sve, osim odluke da ode u Rusiju, je fulila.
Hrvatska predsjednica i ruski premijer u svečanoj loži. Ne ide. Da je u loži na utakmici s Rusijom sjedio Putin, predsjednica bi dobro izgledala u tom društvu, ali sa premijerom…? Upravo gledam utakmicu Francuska – Belgija. Francuski predsjenik i belgijski kralj u svečanoj loži. Paše, skroz paše. Mislim da bi poslije Rusije, hrvatska predsjednica ozbiljno trebala razmisliti o svom protokolu, ko ga i kako vodi. Na utakmici sa Rusijom u svečanoj loži sjedila je odjevena kao da je pošla na džogiranje. Lijepo je voljeti svoju zemlju i časno joj služiti, ali baš majica sa simbolima hrvatske zastave u svečanoj loži – ne ide. Blago rečeno izgledala je smiješno pored Infantinija i Medvedeva u svečanim tamnim odijelima. Ako se već opredijelila za hlače i majicu jarko crvene boje, trebala je otići na tribine među navijače, a ne ovako skupljati jeftine političke poene u hrvatskoj javnosti. Pa i njeni odlasci u svlačionicu, kako bi čestitala hrvatskim fudbalerima na pobjedi, bili su neusklađeni sa protokolom kakav bi trebala imati hrvatska predsjednica. Ovih dana sam pročitao intervju sa menadžericom hrvatske reprezentacije koja na utakmici sjedi do izbornika Dalića. Na novinarsko pitanje ima li pravo pristupa svlačionici, odgovorila je potvrdno ali i dodala da uvijek prvo provjeri da li su igrači odjeveni pa onda ulazi. Očito da to za hrvatsku predsjednicu nije niko provjerio pa se bacala u zagrljaj do pasa golim fudbalerima. Nisam nikakav puritanac niti čistunac, ali što ne ide – ne ide.
Sjećam se finala kupa Jugoslavije 1989. godine. U Beogradu su igrali Partizan i Velež. U jednoj fantastičnoj utakmici pobijedio je Partizan sa 4:3. U transu poslije pobjede, fudbaleri Partizana su sa sebe skidali dresove i bacali ih među navijače. Ceremonija uručivanja pehara je kasnila jer organizatori nisu željeli uručiti pehar fudbalerima golim do pasa. Pošto nisu imali rezervni komplet dresova, poskidali su majice sa dječaka koji su skupljali lopte uz aut liniju. Pošto je Yassa bila sponzor, tako su dječaci nosili bijele majice sa velikim crevnim logom sponzora. Partizan je dobio pehar, a Yassa prmociju kakvu ne bi mogla platiti jer su svi štampani mediji objavili fotografije, a televizija video.
Kod hrvatskog puka predsjednica je sakupila dosta poena, ali bi ipak po povratku trebala analizirati sve gafove koje je napravila i ozbiljno razgovarati sa šefom svog protokola.
Sutra uveče, na utakmici sa Engleskom, u svečanoj loži s hrvatske strane, sjedit će premijer Plenković koji će tako odigrati ulogu prve rezerve hrvatske predsjednice, koja neće doći u Moskvu zbog nekih ranije dogovorenih obaveza. A ko će u finalu, ako se Hrvatska plasira (a hoće siguran sam), sjediti u svečanoj loži teško je pretpostaviti. Predsjednica je kazala da će doći ona, a hoće li ne zavisi samo od nje. U svečanoj loži je samo jedno mjesto za hrvatskog državnika. A kakvi su odnosi između predsjednice i premijera, teško je da će se dogovoriti. Oboma su i te kako potrebni poeni koje donosi slavlje svjetskog prvaka. Ja navijam za Kolindu. Plenković me sve više podsjeća na Markovića, previše se gleda u ogledalu i pita „ogledalce, ogledalce…“
Zagreb 10. jula 2018
