Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Petak je počeo sastankom u zagrebačkoj tiskari Printera u kojoj smo štampali The Best of Adriatic Creative Directors i Kreativni portfolio. Sa Mirkom Korenom razgovaram o još nekim grafičkim projektima u ovoj godini. I, naravno, o knjizi Kreativni portfolio 02. Dogovaramo nove tehnološke mogućnosti na knjizi kako bi ona izgledala još atraktivnije i produkcijski savršenije. Printera je zapravo u Sv. Nedelji, dvadesetak kilometara udaljenoj od Zagreba, što je dovoljno da su ljudi opušteniji i raspoloženiji pa svi dogovori idu nekako lakše. Planiramo krajem ljeta štampati i Media Marketing News sa najavom naših projekata do kraja ove i tokom naredne godine. Dobijam uzorke papira među kojima ćemo u Sarajevu odabrati papir na kojem ćemo štampati.
Iz Printere krećemo za Ljubljanu. Prvi je sastanak u agenciji Futura DDB Ljubljana sa kreativnim direktorom Žaretom Kerinom. Listamo Kreativni portfolio 01, radimo prvi put analizu i razgovaramo o nekim izmjenama za narednu godinu. U analizi nismo došli ni do jedne makar najmanje greške, ali knjiga svake godine mora biti makar malo drugačija i, naravno, bolja. Žare mi pokazuje prijedlog dizajna naslovne strane za slijedeće izdanje. Veoma sam zadovoljan. Zadržat će svoj minimalizam, ali će biti sasvim drugačija od prethodne. Bit će iznenađenje. Za Printeru dosta posla u tisku jer će biti mnogo zlatotiska, ali toga se najmanje plašim. Oni su majstori štampe.
Drugi dio priče sa Žaretom odnosio se na njegovu izložbu sredinom septembra u Bihaću u vrijeme Kreativne Republike. Jednostavno se sve poklopilo. Žare želi da njegova prva samostalna izložba bude u Bihaću, a Nino Kasupović, organizator Kreativne Republike, je upravo nešto tako sanjao. Bit će to sjajna izložba, Žare je vrlo raspoložen, dogovaramo podjelu poslova. Neće nas omesti ni to što će se Žare sa odmora iz Španije vratiti dan prije otvaranja izložbe. Sve će biti spremno još prije njegovog odlaska. Ja sam u Ljubljani 23. i 24. avgusta na sastanku predsjednika i direktora nacionalnih udruženja oglašivačke industrije regije i tada ću pogledati printove radova, dat ćemo ih na kaširanje, a Futurina logistika će onad srediti carinske papire i organizovati transport. Odlazeći iz Future razmišljam da poslije Bihaća izložbu postavimo i u Sarajevu.
Iz Future odlazim u Lunu gdje me je direktorica Dali Bungič, na ljubljanskoj promociji prije tri sedmice, pozvala da dođem i potpišem knjige Luninim kreativcima i klijentima. Učinio sam to sa zadovoljstvom i kao autor i kao prijatelj agencije. Atmosfera je bila odlična, Dali je ispred mene stavila petnaestak knjiga i svakome sam napisao lične poruke. Bio sam počašćen time da sam sve to obavio za stolom u ‘parku’ Mtije Milavca, jednog od osnivača Lune. Mitjin ‘park’ je u uglu velikog vrta koji okružuje Luninu jako lijepu zgradu na kraju Ljuljane. Veoma inspirativno mjesto. Čovjek jednostavno poželi da ima takav kutak za kreativno razmišljanje. Zavidm Mitji na toj mogućnosti. Sa Dali je uvijek ugodno pričati, ali ovog puta nismo imali dovoljno vremena. Vedrana i ja smo trebali krenuti u Izolu na ručak koji su organizirali Janja Božič Marolt i njen suprug Jani.
1.
2.
3.
U ovo vrijeme prošle godine Vedrana i ja smo išli na krstarenje povodom 40 godina braka. Na putu za Genovu zaustavili smo se u Ljubljani i u Pen klubu organizovali večeru za najuži krug naših prijatelja. Kako je to bilo jedno prelijepo druženje, Janja je na rastanku kazala da ga trebamo nastaviti i pozvala je cijelo društvo ove godine u njihovu kuću na brdu iznad Izole. Falila je jedino Viktorija Radojević koja je morala za Beograd na Mercatorovu radionicu, ali je retail ipak bio prisutan. Bila je Janja Štular, direktorica marketinga Spar Slovenija. Došli su i Vlado i Eva Kreslin, Mitja i Maja Tuškej te Mojca Randl. Retail je bio prisutan i kroz Konzum. Znao sam da se u petak uveče snima novi spot za Konzum u Sarajevu i da je Zvezdana Žujo (Communis) na setu. Kada je Janja nešto pomenula Zvezdanu, nazvali smo je i preko Vibera joj Kreslin i ja otjpjevali ‘Žute dunje’. Imali smo nezaboravan ručak koji se protegao i na večeru. Rastali smo se oko pola noći. Možda bi sve to još potrajalo da Janja i Jani nisu morali poraniti u subotu u 6,00 sati jer je u 11,00 sati na Bledu počinjao golf turnir na kojem su učestvovali. Vladu Kreslina poznajem već 23 godine i znam da se u ovakvim situacijama rijetko ‘hvata’ gitare i počinje pjevati. Onog trenutka kada je ustao i krenuo prema autu da izvadi gitaru, znao sam da prava fešta počinje. I bilo je tako.“Poderao“ je glas iako je do njegovog koncerta na trgu u Novom Mestu bilo manje od 24 sata. Osim što je bilo zaista lijepo, ovo ću veče pamtiti po najmanje tri stvari. Po najljepšem pogledu koji se sve do Trsta pruža sa Janjinog i Janijevog imanja. Kad je pao mrak Trst mi se doimao kao najbliže susjedstvo. Pamtit ću ga po tome da sam upoznao Janija. Sjajan je domaćin i veliki majstor za roštilj. I na kraju, ali, kako se kaže, ne i najmanje važno, upoznao sam Janju Štular koju izuzetno poštujem od kad sam vidio kampanju „Štartaj Slovenija“ kojeg su za Spar uradili (i još uvijek rade) Formitas i Direct Media Ljubljana, Mitja Tuškej i Mojca Randl.
1.
2.
3.
4.
Rastali smo se uz dogovor da ćemo se iduće godine u ovo vrijeme okupiti na imanju Vlade i Eve Kreslin u Prekmurju.
Nakon nešto dužeg spavanja u subotu, krećemo za Zagreb. Brza večera i utakmica Hrvatska-Rusija. Ludnica! Zagreb gori. Do dugo u noć slušamo petarde sa trga Bana Jelačića. Umor nam ne dozvoljava da se pridružimo slavlju. Tonemo u dubok san puni utisaka i sretni zbog pobjede hrvatske reprezentacije.
U nedjelju prijepodne imamo za 11 sati u Sheratonu dogovorenu kavu sa Ivom Todorić. Sat prije toga stiže poruka da dođemo kod Ive kući jer je lijepo vrijeme i da će nam u vrtu Kulmerovih dvora biti ljepše nego u hotelskom lobyju. Uzimamo taksi i idemo ka podnožju Sljemena. Ovo je prvi put da smo u Kulmerovim dvorima. Imanje izgleda zaista impresivno. Iva nas je provela i sve nam pokazala. Neizbježan selfie sa mjesta odakle se pruža prelijep pogled na Zagreb.
Kod Ive smo ostali gotovo tri sata. Pretpostavljate, naravno, da smo razgovarali o Agrokoru, ali vrlo malo. Vrijeme će pokazati šta se sve dogodilo prije, a posebno nakon preuzimanja kompanije od strane hrvatske vlade. Više smo razgovarali o tome šta ko danas radi i kakve ko ima planove. Iva se vratila poslu, ima vrlo jasnu viziju toga šta bi željela raditi u budućnosti. Na nekim projektima bismo mogli i sarađivati. Zanimalo ju je kako ide Media Marketing. Ovdje moram kazati da je Iva bila prva osoba koja mi je, na našem prvom sastanku pije dvije godine, pokazala da u potpunosti razumije misiju Media Marketinga i spremnost da nas podrži u svemu. Čim smo počeli sastanak u Agrokorovom tornju pitala je da li mi može poslati adrese svih uposlenika u Agrokorovom marketingu kako bismo im slali newsletter. „Oni moraju biti u toku sa svim dešavanjima u industriji i najbolji način za to jeste da čitaju portal Media Marketing“, kazala je Iva. Istog dana smo dobili oko 600 mail adresa, a već sutradan naša je posjeta porasla za tih 600 ljudi. Takav gest prema MM-u do sada nije pokazao niko. Nažalost, kasnija dešavanja oko Agrokora su onemogućila da razvijemo i neke druge oblike saradnje. „Nikada nemojte kazati da nećemo, ko zna što vrijeme nosi“, kazala je Iva dok smo pili kafu danas. I ja vjerujem da hoćemo. Mnogo toga o čemu smo pričali ne mogu napisati u ovom dnevniku. Uostalom i ne znam da li bi vam bilo zanimljivo. Bio je to jedan sasvim iskren i prijateljski razgovor o svemu i svačemu.
Zagreb, 8. juli 2018.
