This article is also available in: English
Piše: Ekrem Dupanović
Sanjate li? Sanjate li dovoljno često i dovoljno velike snove kako biste održali svoju kondiciju u oglašavanju? Sanjate li velike snove o svojoj agenciji i svojim brendovima? Čovjek koji ne sanja i koji se ne trudi da ostvari svoje i najhrabrije snove ima dosadan, neispunjen i neostvaren život.
Legendarni Dragan Sakan je govorio da velike ideje nastaju u snu te kako prvo moraju biti odsanjane. Zato je u krevet odlazio sa vojim „blokčetom“ i olovkom da bi zapisivao velike ideje koje sanja kako mu ne bi promakle.
Naravno, ne sanjaju samo kreativci u oglašavanju. Postoje i druge oblasti u kojima se mora sanjati. Jedan od najvećih sanjara bio je Dr. Martin Luther King Jr. Sanjao je velike snove o Americi bez rasizma u kojoj će bjelci i crnci moći hodati istom stranom ulice, voziti se u istim autobusima, birati i biti birani na izborima. Za nepunih mjesec dana (4. aprila) navršit će se 50 godina od kako je Dr. King ubijen na balkonu hotelske sobe u Memphisu, država Tennessee.
Dr. Martin Luther King je planetarno poznat, između ostalog i po čuvenoj rečenici I Have a Dream (Ja imam san).
Ovo je godina Dr. Martina Luthera Kinga Jr. i zato ćemo narednih desetak-petnaest dana na portalu svakog dana imati rubriku I Have a Dream u kojoj će nam veliki sanjari i velika imena regionalne komunikacijske industrije govoriti o svojim snovima. Šta su sanjali kad su bili mali, a šta kad su ulazili u svijet marketinga, šta sanjaju danas itd. Bit će to prilika da malo zavirimo u tajne svjetove velikih kreativaca i menadžera u oglašivačkoj industriji ne bismo li vidjeli koliko njima snovi pomažu da budu uspješni u poslu kojim se bave.
Ja imam nekako čudan odnos prema snovima. Kad sam bio mali sanjao sam da budem novinar. Stalno sam sanjao o tome. Htio sam biti popularan i poznat novinar. U prvom koraku ka ostvarenju svojih snova napravio sam veliku grešku koju sam kasnije godinama ispravljao. Sedam razreda i prvo polugodište osmog razreda osnovne škole završio sam u Peći (Kosmet). Na polugodištu osmog razreda moja se porodica seli u Sarajevo. Nakon završetka osmog razreda umjesto u gimnaziju (da bih kasnije studirao novinarstvo), ja upisujem srednju elektrotehničku školu. Nigdje veze. Ali odmah od prvog razreda koristim prvu priliku da ostvarim svoje snove i kako tako budem u vezi sa printanim medijima – postajem jutarnji raznosač novina u Oslobođenju. Ustajao sam svakog jutra u 4 sata i hitao ka štampariji koja je bila udaljena od moje kuće pola sata hoda. Pljuštala je kiša, padali su snjegovi, a ja sam prvi krčio stazu i išao u štampariju uzeti novine da ih raznosim pretplatnicima. Bio sam sretan. Postat ću novinar pa će neki drugi dječaci jednog dana početi raznositi novine sa mojim tekstovima. Imao sam veliki rejon pa sam se morao tri puta odmarati. Tada bih listao novine, čitao najvažnije tekstove, već sam imao svoje idole u žurnalizmu.
Par dana nakon što sam jedva završio tehničku školu, počeo sam volontirati u dopisništvu beogradskih Večernjih novosti, zatim u Večernjim novinama, pa u Oslobođenju. Htio sam se skrasiti na jednom mjestu pa sam otišao na Radio Sarajevo, zatražio razgovor sa glavnim urednikom programa Sarajevo 202, oduševio ga svojim idejama i odmah počeo raditi. Bilo je to u jesen 1971. godine. Tako sam ostvario svoj prvi i najveći san. Kasnije će me rad u marketing odjelu Radio Sarajeva odvući od novinarstva, ali sam se nakon par godina vratio pisanju i pričama pred mikrofonom. Bio sam jedan od prvih ljudi koji je u praksi primijenio tezu da je svaki uspješan medijski proizvod rezultat dobre saradnje mearketinškog i novinarskog odjela. Samo što sam u ovom slučaju ja bio oboje.
I dalje sam nastavio sanjati. Htio sam biti popularan, da me ljudi znaju i da me poštuju i cijene po rezultatima mog rada, a ne po snazi medija za koji sam radio. Svako veče kad bih legao počeo bih razmišljati o idejama za sutra. Čim razmišljaš, kad utoneš u san počenš sanjati to o čemu si razmišljao. I tu bi se meni javljale različite ideje. Dolazilo je do hiperprodukcije ideja tako da sam prestao sanjati u klasičnom smislu, već živjeti svoje snove, iz dana u dan. Tako to traje sve do danas. Da bih opstao u poslu koji radim, a to je uređivanje i izdavanje dnevnog portala Media Marketing, ja moram sanjati i živjeti svoje snove i danju i noću. I jutros sam ustao u pet sati i otvorio folder za tekstove na portalu. Bio je prazan. Znam da do uveče moramo imati 8 do 10 tekstova koji će privući pažnju naših čitalaca. I onda je krenulo namaštavanje i sanjanje i sad, dok ovo pišem, a sedam je sati ujutro, imamo dobar plan.
Da li sam nekada odustao od nekih snova, da li neke nisam uspio realizirati? Da, bilo ih je. Od nekih sam odustao jer nisam imao vremena da ih realiziram, od nekih zato što sam kasnije shvatio da i nisu tako veliki i značajni, a od nekih zato što jednostavno nisam znao kako da ih realiziram. Recimo, san da budem bogat medijski izdavač. To da me ljudi znaju, sam postigao. Pa i to da me poštuju zbog toga što radim, koliko radim i kako radim, mislim da sam postigao. Ali to da sam bogat, nisam uspio. Živim dobro, zarađujem za lijep život, ali ne pretiče, nema para za investicije u razvoj portala koje bih želio ostvariti. Ali na korak sam i do ostvarenja tog sna. Najavljuju se neki ugovori sa oglašivačima koji bi nam omogućili da malo dublje zavučemo ruku u kesu i uložimo u svoj razvoj.
