Dani komunikacija su festival koji svake godine podiže vlastitu ljestvicu, ali rijetko se govori o onome što se događa prije nego što se program zaključa, svjetla upale, a Rovinj ponovno postane središte industrije. Jer iza svakog panela, predavanja i trenutka koji publika vidi stoji dug proces – kombinacija planiranja, stalnog preispitivanja i brzog rješavanja problema u hodu.
U samom središtu tog procesa nalazi se Dunja Ivana Ballon, direktorica festivala i programa, osoba koja Dane komunikacija gradi od temelja, iz godine u godinu. Njena uloga nije samo odabrati sadržaj, nego osigurati da cijelo iskustvo, od prvog govornika do posljednje sesije, zadrži standard koji festival godinama postavlja, bez prostora za prosječnost.
U razgovoru koji slijedi, Ballon govori o realnosti iza kulisa, od kompromisa koji se plaćaju novcem, vremenom i energijom, do odluka koje definiraju ne samo program, nego i cjelokupno iskustvo Dana komunikacija iz godine u godinu. I zašto, unatoč svemu, svako novo izdanje uvijek počinje s istim ciljem: napraviti festival koji neće samo ispuniti očekivanja, nego ih ponovo pomaknuti.
Kako izgleda trenutak kada shvatite da program koji gradite nije dovoljan i šta radite sljedeće?
Nemamo naviku puštati u program nešto s čime nismo zadovoljni – to nije ni minimum. Ali, ako me to pitate, u organizaciji tako velikog festivala s nekoliko tisuća ljudi neizbježno je da stvari ponekad krenu krivo, bez obzira na plan A, B ili C. U tim si slučajevima dopustim mini slom živaca, a potom se odmah bacam na rješavanje problema i ne stajem dok nemam rješenje na koje sam ponosna.
Koji tip govornika ili perspektive koja još nije bila na DK programu, ali bi trebala biti i šta ju čini teškom za realizirati?
Tijekom godina angažirali smo i doveli stotine predavača te pokrili mnoštvo tema. Neke smo tražili godinama, a neke smo uspjeli iz prve, no na wish listi ćemo uvijek imati nekoliko apsolutnih megazvijezda. Problem je sitnica – njihov honorar koji počinje s milijun eura i više. Drugim riječima, kao i kod većine stvari, najveća je prepreka budžet.
Rekli ste da DK ne pristaje na prosječnost. Koji je posljednji kompromis koji ste morali napraviti i šta je koštao?
Posljednji kompromis koštao je novca – jer su cijene aviokarata preko noći eksplodirale. Onaj prije toga koštao je živaca – jer neki pojedinci povremeno traže poseban tretman, iskorištavaju ljubaznost i prelaze granice. U organizaciji festivala i biznisu općenito, uvijek nešto plaćamo: budžetom, vremenom ili energijom.
Ako bi budžet bio prepolovljen sutra, šta bi prvo nestalo s programa?
Kada bih se našla u baš tako radikalnoj situaciji, možda bih skratila festival? Radije bih isporučila kraće, ali izvanredno iskustvo koje će ljudi pamtiti godinama, nego više dana polovičnih rješenja.
Čini se da svake godine kažete da ne može biti bolje i svake godine se varate. Kada će ta formula jednom prestati raditi?
Hvala na komplimentu – na van to su sunce, plaža, luksuzni resort u prirodi, program jedinstven u ovom dijelu Europe, produkcija bez konkurencije, nagrade koje dupkom pune dvorane i uživancija kojoj nema kraja.
Istina iza zavjese je puno jednostavnija i puno manje glamurozna: svake godine radimo sve više, pomičemo granice još dalje te pokušavamo biti pametniji, hrabriji i promišljeniji nego godinu prije kako bi upravo naša publika imala najbolji mogući festival jedne industrije – i uživala u svakom trenutku u Rovinju. I sami se već veselimo novom izdanju i ne možemo dočekati da dođe :)
Nadam se zato da odgovor na vaše pitanje nećemo tako skoro saznati. Ako svake godine uspijemo biti barem malo pametniji, hrabriji i promišljeniji nego godinu prije – onda znamo da radimo dobru stvar.
