Razgovarao: Ekrem Dupanović
Ove se sedmice bavimo mogućim posljedicama odluke hrvatskog premijera Zorana Milanovića da se ministarstvima, državnim organima i javnim poduzećima zabrani angažiranje profesionalnih agencija za odnose s javnostima. Umjesto njih morat će se oslanjati na vlastite kadrove.
Danas o ovoj nerazumnoj i za struku neprihvatljivoj odluci Hrvatske vlade govori dr. Božo Skoko, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i partner u agenciji Milenium Promocija.
Kakav je Vaš stav oko odluke hrvatske Vlade da ministarstva i javna poduzeća prekinu saradnju s PR agencijama?
Iskreno sam, kao i kolege u struci, potpuno iznenađen i šokiran ovakvom odlukom. U svakom slučaju je potpuno neodrživa jer diskriminira cijelu jednu profesiju i istodobno otvara crno tržište, a cjelokupnu komunikaciju vlade, ministarstava i poduzeća u državnom vlasništvu, u smislu profesionalnosti, vraća godinama unatrag. Istodobno je na rubu demokracije jer ugrožava slobodu tržišnog natjecanja, a uvelike će pridonijeti velikom gubitku radnih mjesta u ovom sektoru. Ako su troškovi jedini razlog, znači li to da će po istoj logici otkazati i druge intelektualne usluge, poput svih odvjetnika, konzultanata ili informatičara? Zašto bi odnosi s javnošću, kao iznimno važan segment, bili izuzeti!? S druge strane, u Vladi očito nisu svjesni koliku će štetu napraviti kompanijama u državnom vlasništvu, koje se bore na tržištu s privatnom konkurencijom i koje doslovce ne mogu funkcionirati normalno bez snažne potpore vanjskih agencija. Nažalost, ovo je potpuno nerazumijevanje odnosa s javnošću i ignoriranje ne samo profesije, već i javnosti.
Smatrate li jednu takvu odluku legalnom?
Kolege iz Hrvatske udruge za odnose s javnošću i Hrvatske udruge komunikacijskih agencija već su zatražili očitovanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, jer se ovime spriječava sloboda tržišnog natjecanja. Zatražit ćemo mišljenje i Europske komisije, koja je i sama – putem EU projekata – angažirala niz PR agencija koje odrađuju komunikacijske aktivnosti za pojedine državne institucije. Uz to, već se priprema ustavna tužba jer ovakva odluka uopće nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske. Naime, Ustav propisuje slobodu poslovanja koja se može ograničiti jedino u izvanrednim uvjetima, kao što je rat. S druge strane, Vlada uzima sebi za pravo da u izvanrednim okolnostima određuje koja agencija može raditi za neku kompaniju u državnom vlasništvu ili javnu instituciju. To je također diskriminirajuće ponašanje, jer otkud bi vlada znala što je najbolje primjerice za Janaf, Croatia osiguranje ili Ministarstvo turizma. Ne bi li ljudi koji ondje obnašaju vodeće funkcije trebali znati kakva im usluga treba i tko bi na tržištu najbolje udovoljio njihovim zahtjevima. Bojim se da je u pitanju centralizacija nadzora nad cijelim PR sektorom u javnoj upravi i državnim poduzećima od strane par osobe iz Ureda Vlade, odnosno Socijaldemokratske partije. Nažalost, ovo je neviđeno u Europi.
Da li su, po Vašem mišljenju, Vlada i javna poduzeća, bez obzira na kadrovsku popunjenost odjela za odnose s javnostima, sposobni samostalno voditi poslove odnosa s javnostima? Nije li Vladinom odlukom struka potcijenjena?
Vlada je pokazala da uopće ne razumije važnost struke odnosa s javnošću, a svoje neznanje prikriva bahatošću. Većina državnih institucija ima zaposlenu jednu osobu koja se bavi odnosima s javnošću i upravo zbog toga su morale povremeno angažirati profesionalne agencije za pojedine projekte, što je normalno i opravdano. U javnim poduzećima, gdje možda ima i par ljudi u odjelima za odnose s javnošću, također su morali surađivati s agencijama kod donošenja komunikacijskih strategija, provedbi posebnih komunikacijskih projekata i sl. A ponegdje su upravo vanjske agencije funkcionirale kao izdvojeni PR odjeli jer je to kompanijama i institucijama bilo puno jeftinije a učinkovitije. Iskreno se bojim što će se dogoditi s učinkovitosti njihova djelovanja nakon ovoga.