Piše: Simona Kruhar Gaberšček
Foto: Boštjan Prijanovič, Istok Sila i Mitja Petrovič
Snimio; Nejc Lasič
Društvo za marketing Slovenije (DMS) je jučerašnji mjesečni susret, zadnji prije ljetne pauze, posvetilo oglašavanju i promjenama s kojim se suočavaju oglašivačke agencije. U prvom dijelu susreta je moderator Istok Sila, osnivač poduzeća Sila Consulting, predstavio novu knjigu Oglašavanje, koja je, u prvom redu, namijenjena slovenskim studentima. U njoj urednici knjige dr. Zlatko Jančič, vanredni profesor na Fakultetu za društvene nauke, i dr. Vesna Žabkar, redovna profesorica na Ekonomskom fakultetu, zajedno sa koautorima, obrađuju osnovne teme iz oglašavanja kroz prizmu relevantnosti za slovenski prostor. Po riječima Žabkarove, od zamisli o knjizi do njenog objavljivanja prošle su skoro tri godine, odnosno, kako je pomalo sarkastično dodao Jančič, Slovenija je knjigu o oglašavanju dobili 60 godina nakon Hrvata.
Dobre ljude – i agencije treba pošteno plaćati
U drugom dijelu susreta, Istok Sila je sa sagovornicima Boštjanom Prijanovičem, predsjednikom Slovenskog udruženja oglašivačkih agencija pri Slovenskoj oglašivačkoj komori i Mitjom Petrovičem, kreativnim predsjednikom skupine Publicis, raspravljao o tome kakva bi bila idealna agencija, a kakav idealan klijent. U razgovoru su na svjetlost dana izašle za agencije zabrinjavajuće pojave: obezvređivanje njihovog rada zbog brojnih natječaja gdje je jedino mjerilo najniža cijena, netransparentnost kreativnih natječaja, (ne)zvanični cjenovnici agencija koji ni iz daleka ne odražavaju realno stanje na tržištu. »Dobre ljude treba plaćati, inače će otići, što se već događa,« smatra Petrovič, a Prijanovič dodaje: »Nema više osobne pripadnosti zaposlenih agenciji i robnim markama za koje agencija radi, kao što je bilo nekada, još prije deset godina. Razlog za to nije kriza, riječ je o sveopštoj pojavi.«
Da li je jedno od rješenja u tome da agencije jednostavno ne učestvuju na natječajima na koje troše mnogo vremena i novca? Petrovič smatra da velika agencija ne može sebi priuštiti da ne sudjeluje na natječaju na koji je pozvana, jer mora voditi računa o svom ugledu. Prijanovič isto tako smatra da se teško odreći učešća na natječaju jer pobjeda na njemu predstavlja mogućnost za rast. »Jedna od najvećih grešaka pri raspisivanju kreativnih natječaja jeste da je važna samo cijena, dok bi klijenta trebao zanimati i izbor ljudi s kojim će sarađivati i način saradnje,« smatra Prijanovič
Najteže je srednje velikim agencijama
Na pitanje da li agencije rade zato da zadovolje klijenta ili potrošača, Petrovič odgovara ovako: »Ako imaš pravog klijenta, kada je zadovoljan potrošač onda je zadovoljan i klijent. Ali velike agencije se podređuju željama klijenata što im se, na duži rok, ne isplati. Agencija mora strijemiti ka tome da zadovolji krajnjeg korisnika.«
I, onda, kakva se budućnost u takvoj situaciji najavljuje agencijama? »Veliki oglašivači će uvijek trebati velike agencije, jer one odgovaraju njihovoj strukturi rada. Većini oglašivača su potrebne srednje velike agencije, jer sami nemaju dovoljno znanja i iskustva. Upravo se srednje velikim agencijama u ovom vremenu najlošije piše – velike agencije imaju osigurane dugoročne ugovore, male agencije su veoma fleksibilne. Najslabije je biti u sredini, kada oglašivači režu svoje oglašivačke budžete.« ubijeđen je Prijanovič.