Izvor: The Drum
“Možemo li riješiti problem pretilosti u svijetu na jednako kreativan način kako smo ga stvorili”, pita se Tom Le Bree nakon što je odabrao profesiju zbog koje počinje da sumnja u svoj moral-oglašavanje.
Novinari The Drum magazina razgovarali su sa Le Breem kako bi otkrili na koji način pokušava da poboljša svijet u kojem živimo.
“Ako se iko pitao ima li oglašavanje efekta, neka se sjeti pretile djece, mislim da je to najbolji dokaz efektnosti”, kazao je Le Bree.
Prilično oštre riječi, naročito kada ih izgovara čovjek koji je bio opsjednut “uvaljivanjem gaziranih pića već predebeloj naciji”, kako on to sam opisuje. Zbog ove spoznaje, Tom Le Bree je promjenio pogled na industriju i odlučio da iskoristi kreativnost u bolje svrhe.
Nakon godina “prodavanja stvari koje vam nisu potrebne za novac koji nemate”, Le Bree je shvatio da ova “društveno prihvaćena, ali moralno upitna” karijera nije za njega- bar ne u ovom formatu.
Fotografija: Tom Le Bree
Njegove moralne dileme sasvim su logične, naročito jer živi okružen ljudima koji spašavaju svijet; majka mu je medicinska sestra, otac i žena doktori, a njegova najrazvijenija sposobnost bila je oglašavanje, zapitao se “može li oglašavanje spasiti svijet?”
Le Bree smatra da je oglašavanje odlično za riješavanje problema, jer ima moć da skrene pažnju ljudima i da im objasni o čemu se tačno radi i na kraju promjeni njihovo ponašanje.
Od kako je doživio prosvjetljenje, Le Bree se udružio sa timom Rehab, kako bi bar dio vremena posvetili projektima sa pozitivnim rezultatima i riješavanju problema pomoću oglašavačke kreativnosti.
Jedan od problema kojem su se odlučili posvetiti jeste dječija pretilost, što je posebno osjetljiva tema, jer kako kaže, oglašavačka industrija i mediji su ovaj problem uzrokovali. Dokaz je to što se broj pretile djece proprocionalno povećao sa povečanjem ulaganja u oglašavanje.
“Trenutno, u zapadnom svijetu, 30% djece je klinički pretilo, a 80% te pretile djece odraste u pretile odrasle osobe. Postoje dva riješenja; jedno je da ih natjeramo da jedu manje, drugo je da ih natjeramo da se više kreću.”
Jedan od glavnih problema, koji su primjetili dok su vršili istraživanje, jeste taj što roditelji vjeruju da se njihova djeca dovoljno kreću. “Pa oni su djeca, trče, igraju se”, najčešće su odgovarali roditelj – potpuno pogrešno!
Le Bree ističe kako u prosjeku 75% roditelja vjeruje da djeca imaju dovoljno fizičkih aktivnosti, međutim samo u 10% slučaja je ovo tačno.
“Odlučili smo promjeniti fizičke vježbe iz obaveze u igru, a najbolje je od svega jeste to što roditelji mogu da nadziru progres. Stvorili smo online univerzum gdje djeca mogu skupljati monstrume zvane Stomps, a što se više kreću u stvarnom svijetu to više imaju opcija u virtuelnom.”
Smartphone igrica ima integrisan Fitbit tracker koji podržava djecu prateći njihovo kretanje i pomoću njega mogu se kretati i kroz virtuelni svijet u kojem skupljaju monstrume. Mogu igrati individualno, ali i sa prijateljim putem mini igrica.
Fotografija: Smartphone igrica
“Jednostavno rečeno, to je Pokemon sa pedometrom.”
Projekat su, početkom ove godine, objavili na Kickstarteru, ali Le Bree priznaje kako, svojom greškom, nisu imali uspijeha. Međutim, mnoge zdravstvene ustanove su bile zainteresovane i isprobavanjem aplikacije postignuti rezultati su bili i više nego zadovoljavajući.
Le Bree i dalje vjeruje kako će ovaj projekat prije ili kasnije da zaživi, naročito jer su male tehnologije i sensori koji prate naše zdravstveno stanje sve popularniji.
Ističe kako su Google sočiva, jestiva tehnologija, tehnologija koju možemo ugraditi u našu kožu, i zainteresovanost za Fitbit tokom Crnog Petka, dokaz, da su potrošači željni ovakve tehnologije.
“Medicina postaje nešto mnogo više od pretprpavanja doktora informacijama koje možda nisu ni tačne. Doktori najčešće čuju ono što mi želimo da oni znaju. Ko još prizna doktoru koliko konzumira alkohola?”
“U budućnosti doktoru ćemo ići sa stvarnim podacima koje smo sami prikupili, na taj način uštedićemo vrijeme i ranije ćemo otkrivati probleme.”
“Budućnost zdravstva”, kaže Le Bree, “ne ovisi o brojevima i statistikama, već od naracije i razumjevanja”, a ko bolje poznaje naraciju i promociju nego oglašavačka industrija. Ko zna, možda oglašavanje zaista može spasiti svijet.
